Na današnji dan prije 30 godina, 1. marta 1992. godine, Bosanci i Hercegovci izglasali su na referendumu nezavisnost Bosne i Hercegovine. Na referendumsko pitanje:"Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"
Na referendum je tog dana izašlo 64,31 posto, a za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu bilo je 99,44 posto birača.
Put ka nezavisnosti BiH
Kada je početkom 1990-ih raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bio sve očigledniji za nezavisnost odlučila se 25. juna 1991. godine najprije Slovenija a njenim stopama krenula je i Hrvatska. Te dvije zemlje su na sjednicama parlamenata usvojile Deklaraciju o nezavisnosti i time prekinuli veze sa tadašnjom Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom.
U tom periodu, ni Bosna i Hercegovina, više nije pronalazila svoje mjesto u Jugoslaviji ali niz političkih problema bile su kamen spoticanja i na putu u njenu nezavisnost. Bosna i Hercegovina je na put ka nezavisnosti krenula polahko, 16. decembra 1991. godine kada je Evropska zajednica usvojila Deklaraciju o Jugoslaviji. Tom deklaracijom sve republike u Jugoslaviji pozvane su da do 23. decembra apliciraju za status nezavisnih država. Predsjedništvo Savezne Republike Bosne i Hercegovine je tri dana prije isteka roka, bez glasova sprskih članova, donijelo odluku o podnošenju zahtjeva za priznanje Savezne Republike BiH kao nezavisne države.
Pismo koje je tada, 20. decembra 1991. godine Bosna i Hercegovina uputila, predsjedniku Ministarskog vijeća Evropske zajednice, u kojem je zatraženo da BiH priznaju zemlje članice evropske zajednice.
Za nezavisnost BiH potreban referendum
Arbitražna komisija je pristupila razmatranju ovog zahtjeva u skladu sa odredbama Deklaracije o Jugoslaviji i smjernicama za priznavanje novih država u istočnoj Evropi i Sovjetskom Savezu.
Prema izvještaju Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji, poznate kao Badinterova komisija, kojom je tada predsjedao Robert Badinter, uslov za međunarodno priznanje BiH kao nezavisne Republike bilo je provođenje općeg referenduma o nezavisnosti.
Vođeni izvještajem komisije i uslovom koje je bilo postavljeno Predsjedništvo i Skupština BiH, bez saglasnosti srpskih predstavnika, 25. januara donijeli su odluku o održavanju referenduma i referendumskom pitanju: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i drugih naroda koji u njoj žive.
Nakon objave stava Evropske Zajednice o bosanskohercegovačkom zahtjevu, ali i nakon skupštinskog zasjedanja, dogodila se prava politička borba „za“ i „protiv“ referenduma, odnosno, pokrenute su rasprave i davane izjave o njegovoj suštini i ulozi. Srpski poslanici nastojali su na sve načine prikazati referendum kao atak na njihovu etničku zajednicu i izigrano povjerenje od strane SDA i HDZ.
Iz tog perioda ostala je upamćena sjednica Skupštine Republike Bosne i Hercegovine iz 14. oktobra 1991 .godine na kojoj je Radovan Karadžić, danas osuđeni ratni zločanac u Hagu, poručio: „ Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao a muslimanski narod u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje."
Tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović odgovorio je: "Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić, više niko neće. Neće mozda niko osim srpskog naroda. Muslimanski narod neće nestati, to ja poručujem gospodinu Karadžiću."
I uprkos svim pokušajima opstruiranja referendum je održan 29. februara i 1. marta građani su mogli da se izjasne sa "za" i "protiv", na pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“.
Na referendum je izašlo 64,31 posto, a za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu bilo je 99,44 posto birača.
No, nakon borbe za održavanje referenduma i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, uslijedila je borba za teritoriju. U noći sa 1.na drugi mart, na ulicama Sarajeva postavljene su srpske barikade.
Šta se nakon referenduma dešavalo?
Bio je to uvod u troipogodišnji rat i agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U te tri i pol godine život je izgubilo stotine hiljada građana BiH. Osim toga, oni koji nisu uspjeli napustiti Bosnu i Hercegovinu ostali su svjedočiti razaranjima, raseljavanjima, progonima, opsadi glavnog grada Sarajeva u trajanju od 44 mjeseci. Ostali su svjedočiti i genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine, inače zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, u kojem su na svirep način ubijene najmanje 8.372 osobe, najčešće muškaraca i dječaka.
Ratne strahote i razaranja prekinuta su Mirovnim sporazumom parafiranim u Dejtonu 21. novembra 1995. godine, koji je potvrđen u parizu.
/Muzej Alije Izetbegovića
Mirom je i 1. mart proglašen Danom nezavisnosti BiH i državnim praznikom.
Najprije je, Skupština Republike Bosne i Hercegovine, 28. februara 1995 donijela Zakon o 1. martu a onda je Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavinosti BiH i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, 6. marta 1995. godine, neposredno nakon završetka rata u BiH i tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike BiH potrvrdila rezultate referenduma
Šta su to pokazale presude?
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio je nekoliko presuda za držanje u opsadi i granatiranje i snajpersku paljbu po Sarajevu. Prva presuda donesena je 2003. godine, a osuđeni su: Stanislav Galić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić. Osim toga, Međunarodni sud pravde u Hagu ali i pojedinačnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu, dokazao je genocid.
Prema, presudama osuđeno je 47 osoba na više od 700 godina zatvora, a izrečene su i četiri doživotne kazne. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je 2001. godine je donio prvu presudu u kojoj je zločin u Srebrenici okarakterisan kao genocid.
Ko je sve priznao BiH od samog početka?
Nezavisnost BiH najprije je priznala Evropska zajednica 6. aprila 1992. godine. Dan poslije, 7. aprila 1992. godine Sjedinjene Američke Države. Bosna i Hercegovina je primljena u članstvo UN-a, 22. maja 1992. godine. Te 1992. godine Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suvereneu državu priznalo je 76 država svijeta a Bugarska je priznala BiH i prije refenerduma i to 31. januara 1992.
Elmina Muhić/Balkan News