Mirsad Sinanović ukopava oca Salčina: „Sjećam se njihovih osmijeha, pokreta i odjeće koju su nosili“
Kraj mezarja braće Senada i Sadika Sinanović, Mirsad će ove godine ukopati svog oca Salčina, kojima ističe, nije iskazao svu ljubav, koliko ih voli i koliko mu sada nedostaju.
Mirsad Sinanović je sa tri brata, sestrom, majkom i ocem živio u selu Urisići udaljenog 35 km od Srebrenice. Išao je u školu, služio vojsku i bio spreman za velike korake u svom životu. No, rat je sve prekinuo. Porodica Sinanović 1993. godine iz Urisića prelazi u Zeleni Jadar i naselje Slapovi, gdje žive u kući sa 11 ljudi. Kada je vojska zauzela položaje UNPROFOR-a, preko šume krenuli su put Šušnjara i Jaglića dok su žene otišle za Potočare.
Pedesetdvogodišnji Mirsad danas se najviše se sjeća rastanka sa braćom i ocem 11. jula 1995. godine na Kameničkom Brdu, gdje ih je i zadnji put vidio.
- Kada sam ih ukopavao vraćaju se sve slike. Idem i na Marš mira tim putem, pa se sjećam njihovih osmijeha, pokreta i odjeće koja je na njima bila, priča Sinanović.
Kada je stigao u Tuzlu, prisjeća se sagovornik, supruga mu je ispričala da je njegovu braću vidjela zarobljene. Također, saznao je da su odvedeni u selo Pilica, sjeverno od Zvornika i da su tu strijelani te ukopani u masovnu grobnicu Kamenica I i Kamenica II, također, kod Zvornika.
Kraj mezarja braće Senada i Sadika Sinanović, Mirsad će ove godine ukopati svog oca Salčina, kojima ističe, nije iskazao svu ljubav, koliko ih voli i koliko mu sada nedostaju.
Cijelu priču Mirsada Sinanovića pogledajte u videu:
Piše: Elmina Muhić
