31-godišnja Havva uprkos cerebralnoj paralizi živi život punim plućima

- Za mene ne postoji nemoguće. Sport je dopunio moje samopouzdanje. Radeći ovako nešto dovelo me je do potencijala da mogu sve. Moja perspektiva života i moji razgovori s ljudima su se mnogo poboljšali. Veoma dobre inovacije su počele da se dešavaju u mom životu, zaključuje razgovor Havva Gönen.

MAGAZIN 30.05.2022, 17:00
31-godišnja Havva uprkos cerebralnoj paralizi živi život punim plućima
© AA

Rođenoj kao treće dijete u porodici Gönen, 31-godišnjoj Havvi sa sedam mjeseci dijagnosticirana je cerebralna paraliza. Kako Havva nije mogla “držati ni viljušku” u svojim rukama, zbog sistema obrazovanja, nije mogla pohađati vrtić sa ostalom djecom. Morala je, pojašnjava ona, najprije upisati specijalnu školu, što su njeni roditelji i prihvatili. Upisali su Havvu u specijalnu školu kada je imala deset godina i tu je naučila čitati i pisati, išla na fizikalnu terapiju i bila spremna za upis u osnovnu školu.

Havva je sa 17 godina krenula u osnovnu školu i kao prava herojina završava osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.

- Moja školska avantura počela je sa 17 godina. Trenutno sam u srednjoj školi. Dobit ću diplomu magistra Life coucha, nakon što završim srednju školu. Imam dva sertifikata trenutno. U kancelariji koju iznajmljujem dnevno, radim online i lično treniranje radi motivacije i postavljanja ciljeva, priča Havva.

Uprkos poteškoćama sa kojima živi i sa kojima se dodatno  susretala, Havva je završila kurseve motivacije i postavljanja ciljeva te krenula u poslovni svijet. Sedam godina je Havva zarađivala za život kao prodavač na Kizilayu, samom centru grada Ankara.

Svaki dan, priča ona, dolazi na Kizilay autobusom, gdje uz pomoć ostalih trgovaca otvara svoj štan i radi do 19:00 sati.

Zbog njene odlučnosti, priča ona, svi  ljudi oko nje je mnogo vole i cijene. Havva osim rada na svom štandu na Kizilayu ima još jednu ljubav. To su knjige. Od djetinjstva je, ističe ona, voljela da čita a kroz čitanje započela je i avanturu trgovca.

- Imao sam puno knjiga. Moja majka je rekla: 'Gdje da ostavim ove knjige?' Počela sam prodavati svoje knjige na Sıhhiye prije sedam godina. Kasnije sam preko prijatelja došla na Kızılay, gdje sam nastavio da prodajem knjige. Upoznala sam kolegu koji je prodavao brojanice i narukvice na Kızılayu. Počela  sam i da  prodajem maske, priča Havva i dodaje da sa novcem koji zaradi od prodaje plaća i električna invalidska kolica koja koristi.

Havva osim čitanja knjiga ima i još jednu ljubav. To je sport. Za AA ona kaže da su je trgovina i motivacioni treninzi zainteresovali za sport pa se tako učestvovala i na takmičenju u bočanju.

- Mom prijatelju sa invaliditetom bila je potrebna ručna aktivna stolica. Otišli smo u Tursku sportsku federaciju fizičkih invalida. Tamo smo je zatražili. Htjela sam i da dobijem informacije bočanju. Veoma smo srdačno dočekani. Dali su mi priliku prije nego sam i sama rekla da želim da se bavim tim sportom.  Tako sam se upoznala sa sportom.Naš klub je jako nov.Trenutno imamo pet članova. Učestvovali smo na šampionatu 2022 u Kocaeliju u aprilu sa tri osobe. Treniramo u tri dana u nedelji po dva sata. Moj cilj bočanju je da budem uspješna. Želim da predstavljam Turkiye u inostranstvu i da svim srcem pokažem svoj uspjeh. Moj cilj je veliki, ali dobro je što sam napredovala, govori Havva.

Havva je svojim uspjesima pravi primjer i motivacija svima. A kako je i sama uspjela pored svih prepreka sa kojima se susrela, Havva savjetuje svim osobama sa invaliditetom da  se bave sportom jer to, priča ona, pomaže fizički, psihički i socijalno.

- Za mene ne postoji nemoguće. Sport je dopunio moje samopouzdanje. Radeći ovako nešto dovelo me je do potencijala da mogu sve. Moja perspektiva života i moj razgovor s ljudima su se mnogo poboljšali. Veoma dobre inovacije su počele da se dešavaju u mom životu, zaključuje razgovor Havva Gönen.

Izvor: AA 

komentari (0)