banner17

banner18

Duborezac iz Niša u devetoj deceniji pretvara daske u umjetnička djela

Nakon što se Blagoje smjesti u fotelju pored starog "smederevca" i položi dasku na koljena, pod dletom i čekićem nastaju umjetnička djela nalik na slike ili skulpture

MAGAZIN 18.03.2023, 11:12 18.03.2023, 11:17
Duborezac iz Niša u devetoj deceniji pretvara daske u umjetnička djela
© AA

Ni oslabljeni vid u 85. godini života ne sprječava Nišliju Blagoja Blagojevića da penzionerske dane u selu Donji Barbeš provodi radeći duborez u drvetu. Prve radove napravio je prije više od četiri decenije, a njegova djela i dalje se poručuju i pronalaze kupce i izvan zemlje. 

Nakon što se Blagoje smjesti u fotelju pored starog "smederevca" i položi dasku na koljena, pod dletom i čekićem nastaju umjetnička djela nalik na slike ili skulpture. Ovim je počeo da se bavi sasvim slučajno kada je, kako kaže, kod njega dospjelo trupče zgodno za obradu.

- Video sam prethodno afričke suvenire. Jedan moj rođak je doneo iz Afrike masku od drveta i to mi je dalo inspiraciju. Probao sam prvo da napravim takvu masku i od toga krenuo, priča Blagoje.

Kao automehaničaru, nije mu bilo teško da noževe za duborez u početku izrađuje sam, ali je onda našao i nekog na koga će se ugledati.

- U komšiluku sam imao starca koji je bio kao ja sada. On je radio duborez i od njega sam dosta naučio. Dao mi je i par noževa. I tako, to je moj početak, prisjeća se Blagoje.

Motivi na njegovim radovima bile su majke s djecom, žene iz komšiluka, ikone, ali i sirene za koje ni sam nije siguran zašto su mu nepresušna inspiracija.

- Ideja dođe kad dođe, ne može silom to da bude. Imam negde oko petnaest radova sirena, tako da bih mogao izložbu da pravim - samo sirene, kaže Blagoje.

Osamdesetih godina bio je član amaterskog društva duborezaca i u ondašnjem Domu armije imao izložbu sa sedamdeset radova. Nije uvijek bilo lako pronaći odgovarajuće daske pa ih je nabavljao u zamjenu za ikone u duborezu.

- U poslednje vreme najviše koristim lipovo drvo. Mnogi misle da to radim zato što je mekana. Međutim, ne - njega koristim zato što ga crv ne napada. Recimo, imao sam više radova od orahovine kod kojih se posle par godina videlo da ih je crv napao, objašnjava Blagoje.

Priznaje da bavljenje ovim hobijem s godinama postaje sve teže. Ne izdaju ga ni volja, ni koncentracija, ni ruke, već - vid pa brine za kvalitet svojih radova.

- Skoro sam jednu radio i mušterija pita je li gotovo, koliko je urađeno. Ja sve kažem - devedeset posto je urađeno. I on je čekao, čekao i na kraju došao. Kaže - odlično je! I uzeo je tako. Znači, ja onih deset posto, onu finoću, zbog oka ne mogu da uradim, govori Blagoje.

Nada se rješenju.

- Trebalo bi da operišem oči da bih mogao da nastavim, ovako ne smem više da primim svaku porudžbinu, kaže Blagoje.

komentari (0)