Jasmila Žbanić: Srebrenica mi je vrlo bliska, naša sudbina je mogla biti ista

Prenesen iz lične priče Hasana Nuhanovića na veliko platno, „Quo Vadis, Aida?“ film predstavlja savjest Međunarodne zajednice o masakru u Srebrenici koji se dogodio prije tačno 26 godina...

MAGAZIN 21.04.2021, 10:48 28.04.2021, 14:51
Jasmila Žbanić: Srebrenica mi je vrlo bliska, naša sudbina je mogla biti ista
© Yeni Şafak

                     

Jasmila Žbanić rediteljica filma „Quo Vadis, Aida?“ koji je nominovan za Oscara u kategoriji za najbolji strani film 2021. godine, za Yeni Şafak jedne od najprestižnijih novina u Turskoj, govorila je o svom filmu i njegovom sniamnju. 

U julu 1995; hiljade Bošnjaka koji su pobjegli od brutalnosti rata u Srebrenici i sklonili se u sigurnu zonu koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija, očajnički su predati srpskim snagama pred cijelim svijetom. Više od osam hiljada Bošnjaka sistematski je mučeno i masakrirano u periodu od oko tri dana. Prenesen iz lične priče Hasana Nuhanovića na veliko platno, „Quo Vadis, Aida?“ film predstavlja savjest Međunarodne zajednice o masakru u Srebrenici koji se dogodio prije tačno 26 godina, počinje svoj tekst Yeni Şafak.

YŞ: Mnogo je filmova o genocidu u Srebrenici ili ratu u Bosni. Šta vas je motiviralo za snimanje ovog filma i šta mislite da ste drugačije objasnili?

Žbanić: "Quo Vadis, Aida?" je prvi igrani dugometražni film snimljen o genocidu u Srebrenici. Trebale su godine da se snimi film. Imala sam nekoliko motiva dok sam kretala na ovaj put. Srebrenica je velika trauma za ljude u Bosni. Tokom rata proglašena je sigurna zona UN-a koja je garantirala sigurnost ljudi od vanjskih prijetnji i koja je osigurala red i sigurnost. Srebrenica je na manje od dva sata od Berlina i 45 minuta od Beča (op.a. vazdušne linije). Ovo je glavna zastrašujuća stvar; nakon što je milion puta rečeno "Nikad više!" ovaj genocid se dogodio u 20. vijeku pred očima Evrope. Rezultat je očigledan. Gotovo nestajući osjećaj sigurnosti, opadanje povjerenja u institucije poput UN-a, hiljade ljudi koji su morali umrijeti i mnogi drugi koji oplakuju tu smrt. Lično mi je Srebrenica vrlo bliska, jer sam preživjela rat u opkoljenom Sarajevu. Naša sudbina  je mogla biti ista. Uvijek sam mislila da treba snimiti film o onome što se tamo dogodilo, ali nikada nisam očekivala da ću ta osoba biti ja. Međutim, ono što se dogodilo nikad mi nije sišlo s uma. Pročitala sam sve što sam mogla pronaći na ovu temu, a nakon četiri filma osjećala sam se spremnom za snimanje ovog filma, iako sam znala da ću naići na puno prepreka. 

YŞ: U filmu postoje veoma dirljive scene poput beskrajne borbe  Aide, odvođenja civila od strane Srba, dijagnoze sahrana, žrtava i nasilnika u istoj dvorani, koji posmatraju djecu. Pored toga, kroz film vidimo mnoge detalje procesa. S obzirom na to da polazite od stvarnih događaja, koja je priča iza ovog scenarija i koji napor stoji iza njega?

Žbanić: Svaki detalj je provjeren nekoliko puta, i mogu rado kazati da su preživjeli potvrdili da je sve preneseno u filmu istina. Preuzela sam veliku odgovornost na sebe i razmišljala sam kako da pokažem ono šta se dogodilo. Ponekad sam se osjećala kao da hodam po minskom polju. Imala sam odgovornost prema publici da stvorim film koji će im omogućiti da razumiju cijelu priču u 100 minuta i koji će iskreno prenijeti osjećaje, likove i činjenice.

YŞ: Ako se vratimo u dane Turske, proces u Bosni i Hercegovini pomno je praćen i Turska je jasno stala na stranu Bosne i Hercegovine. Isto je bilo i sa običnim građanima. Organizirane su kampanje za otklanjanje stradanja u Srebrenici, a korištena je gotovo svaka prilika da se rat i genocid učine vidljivim. Ti napori imaju važno mjesto čak i u mojim uspomenama iz djetinjstva i dan i danas žive u svijesti turskog naroda. Nesumnjivo, zajednički vjerski i historijski kodovi dviju zajednica igraju važnu ulogu u tome. Dakle, kada pogledate događaje u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, je li glavni razlog koji je pokrenuo rat sukob s tim kodeksima ili trenutni politički razlozi poput uzimanja najvećeg udjela u uništenoj Jugoslaviji?

Žbanić: TRT je koproducent ovog vrlo važnog filma za nas. Imali smo odličnu saradnju. Generalni direktor TRT-a i predsjednik odbora direktora gospodin İbrahim Eren i direktor zajedničke i strane produkcije TRT gospodin Faruk Güven podržali su nas od montaže scenarija i nacrta do konačne verzije filma. Čak su nam pokazali podršku tokom kampanje za Oscara.  Sretna sam zbog ljudi u Turskoj koji imaju priliku  da pogledaju ovaj film.

Što se tiče vašeg pitanja o političkim uzrocima rata, mislim da mnogi ljudi imaju koristi od toga. Prije rata sva imovina pripadala je narodu, državi. Većina naših banaka, fabrika i imovine danas pripada bogatim porodicama i stranim kompanijama, samo je mali udio naroda. Da, rat se uvijek odnosi na profit i profitiranje,. 

YŞ: Ovi događaji počinju na kraju procesa čije je sjeme posijano raspadom Jugoslavije. Kao neko ko je živio u tom režimu, možete li procijeniti postoji li nedostatak u svakodnevnom životu zbog etničkih razlika, iako nije bio na nivou genocida prije raspada?

Žbanić: Ne vjerujem da je rat počeo zbog razlika. Mislim da su nacije i religije korištene, i koriste se kao izgovor za započinjanje rata. Kao što sam rekla, rat je uvijek profit. 

Kompletan intervju sa Jasmilom Žbanić, rediteljicom filma "Quo Vadis, možete pročitati na turskom jeziku na Yeni Şafak. 

/Yeni Şafak

komentari (0)