Ljubav prema zanatu nikad ne vene: "Djed stolar" ni poslije 74 godine radnog staža ne planira napustiti posao

Osamdesetsedmogodišnji Halit Guven, već 74 godine neumorno radi u svojoj stolarskoj radnji koja se nalazi u starom jezgru grada Karamana.

Guven je zbog gostoljubivog pristupa i nasmijanog lica poznat kao "djed stolar", a zanat ne planira napustiti sve dok ga zdravlje ne izda. 

Djed Halit je ispričao da je svoju karijeru započeo u trinaestoj godini, kada je počeo raditi kao šegrt kod jednog stolara.

- Zahvaljujući kupcima i onima koji me posjećuju nikada se nisam osjećao usamljenim, kazao je Djed Halit, koji živi od prodaje krevetaca, kašika, oklagija i štapova koje desetljećima izrađuje ručno. 

Istakao je da zbog odmaklih godina često osjeća umor ali i da ga obuzme nemir kada ne radi.

- Prvu radnju otvorio sam 1964. godine. Od tada radim za sebe. Uprkos odmaklim godina u radionici svoje vrijeme provodim na koristan način a uz to doprinosim i porodičnom budžetu. Volim živjeti punim plućima, rekao je Djed Halit.

Govoreći o stolarskom zanatu, Djed Halit je napomenuo da uspjeh u ovom zanatu zavisi od kvaliteta drveta ali i nadarenosti majstora.

- Ranije su vrata, prozori i ormari pravljeni od drveta. Bio je potreban pravi majstor i kvalitetno drvo. Sada se mnoge stvari izrađuju od plastike, ali drvo je zdravije. Kada sam krenuo raditi sve smo izrađivali ručno, sada se čak i šarafi zavrću mašinama. Nije ostao niko osim mene ko izrađuje male kućanske aparate od drveta, ispričao je Djed Halit.

Poručio je da stolarski zanat može djelovati umirujući na čovjeka koji taj posao radi srcem. 

- Ja ovaj posao volim svim srcem. Ne prodajem nijedan predmet koji mi se ne svidi. Nisam se još zasitio stolarstva, da se ponovo rodim, opet bih birao ovu profesiju. U munari džamije preko puta nalaze se ekseri koje sam lično zakucao, to me čini ponosnim, zaključio je Djed Halit. 

Izvor: AA