Profesorice IUS-a Vesna Suljić i Mehtap Ozer Isović promovisale zbirku poezije pjesnika iz Australije i Novog Zelanda “Bliski susreti poetske vrste„

Profesorice Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS) Vesna Suljić i Mehtap Ozer Isović, promovisale su, na 35. Internacionalnom sarajevskom sajmu knjige, zbirku poezije pjesnika iz Australije i Novog Zelanda, naziva „Bliski susreti poetske vrste“.

Riječ je o zbirci poezije na tri jezika i to: bosanskom, turskom i engleskom, a na odluku da rade na prijevodu ove poezije profesorice IUS-a došle su, onako, kroz jedan neformalni razgovor.

- Prije otprilike dvije i po godine, profesorica i ja smo pile kafu i razmijenjivale informacije o kulturi, književnosti i umjetnosti i šta bismo mogle uraditi. Tada je profesorica Suljić, spomenula i ovaj sajam i o orginal ove knjige. Kao što znate mi kao profesorice na IUS-u već radimo u multikulturalnom okruženju, otvorenom za sve kulture i jezike, smatrali smo da bi jedan takav prijevod bio vrlo koristan i sa aspekta višejezičnosti i kulturne interakcije. I sam urednik originalne knjige je govorio i o pjesnicima koji žele da prevode i čitaju na drugim jezicima. To nas je inspirisalo i kada se sve to spojilo, odlučile smo da prevedemo zbirku, kazala je Mehtap Ozer Isović, profesorica na Odsjeku za engleski jezik na IUS-u.

Bliske susrete, bez obzira na geografsku udaljenost, najbolje i najljepše može približiti književnost, kultura i umjetnost. Tako su i profesorice Suljić i Ozer Isović spojile Australiju i Novi Zeland sa Bosnom i Hercegovinom i Turskom.

- Australija je daleko. I ljudi obično kad se spomene Australija samo misle na kengure ili na teniski turnir ili neke katastrofe. Uglavnom o Australiji prilično malo znaju. Ja sam živjela nekih petnaestak godina u Australiji, tako da sam se malo bolje upoznala i sa kulturom i sa običajima, kazala je Vesna Suljić, doc. engleskog jezika i književnosti na IUS-u.

Sve to navelo je profesorice IUS-a da se jednom ovakvom projektu kroz koji će osim približavanja dalekih zemalja, čitaoci biti upoznati i o načinima razmišljanja tamnošnjih stanovnika, doživljajima i njihovim životima, i u potpunosti posvete.  To je, ističe i profesorica Suljić, ono što joj se naročito dopalo u zbirci.

- Ono što mi se veoma dopalo u ovoj zbirci, koju smo mi uredile i prevele, je to što su ti pjesnici, osim što su pričali o tim svojim uličnim doživljajima i iskustvima, u kojima se  svako maltene može prepoznati, bio on iz Novog Zelanda ili s daleke Australije, su problemi sa kojima se susreću. To su naši ljudski problemi bez obzira jesmo li  Švedskoj i u BiH i u Južnoj Americi, Patagoniji, gdje god. A druga stvar što mi se svidjela je to što su oni pričali i o tim svojim momentima, što ih inspiriralo da nešto napišu. Pričali su o tom pisanju u procesu pisanja poezije, a to je nešto o čemu mi koji studiramo književnost i bavimo se književnošću i to uvijek tumačimo iz nekakvog našeg nešto teoretskog, književnog ili nekog drugog ugla, a ne iz ugla autora. Vrlo rijetko je moguće da, recimo, kada predajem, vrlo rado bih voljela znati što je autor zaista htio da kaže kad je rekao ono: „ Biti ili ne biti“. A mi sad imamo priliku da od tih pjesnika saznamo kroz kakve su dvojbe prolazili dok su pisali, pa i šta im neki simboli znače. A pošto su to bile prvobitno bilješke za prevodioce, oni su čak i dali nekakve natuknice, neke specifičnosti kako bi se nešto moglo prevesti, pa su onda negdje rekli: ' Dobro, mi znamo da je to komplicirano, pa vi prevodite kako vi mislite da je najbolje'. Meni je to bilo prelijepo, tako da preporučujem, kazala je Suljić.

Kako je prevođenje sam po sebi zahtjevan posao i sagovornice Balkan News-a su imale, pojedine, teškoće. Za profesoricu Suljić teška je bila sama obimnost poezija koje su planirane prevesti ali je, dodaju one, bilo dosta inspirativno.

- S jedne strane je bilo teško pošto je dosta obimno. Ova knjiga ima nekih 380 stranica, sa prijevodom na tri jezika, ali, svejedno jer ima dosta tog tekstualnog dijela. A s druge strane meni je bilo i jako inspirativno i interesantno upravo i zbog poezije i zbog tih nekih specifičnosti. Meni je žao što ima još pjesama koje smo mi prevele, ali eto, nisu došli u ovu zbirku. Možda ću doći u neku drugu zbirku, a ovo su uglavnom pjesme otvorenog slobodnog formata. Znači, nismo se toliko morale mučiti s rimom ili nekom specifičnom da kažem poetskom dikcijom, iako je i toga bilo i to smo gledali, kaže Suljić i navodi primjer jedne pjesme: „ Recimo, ima jedna pjesma gdje se stalno spominje glas „S“ u engleskom jeziku, i riječ je o koži. To je jedan vrlo nježan i mekan zvuk.  A na našem jeziku to je „Ž“, jedan dosta oštar i da kažem opasan zvuk, recimo: 'Koža, koža, koža'. E, sad, tu je i razlika. Vi ste u Australiji izloženi suncu izgorite za čas, a sve izgleda nježno i mekano. A onda dođete u jednu BiH, gdje to „Ž“ zvuči opasno, ali možete biti tri sata na suncu i neće vam ništa biti. Zar to nije interesantno?, pita Suljić.

I  profesorica Mehtap Ozer Isović susrela se sa određenim, malim, problemima pri radu na prijevodu.

- Doživjela sam dvije vrste poteškoća tokom procesa prevođenja. Prvo, budimo realni Novi Zeland, Australija, njihovi ljudi. Naravno, imamo informacije o Aboridžanima, ali kao oni koji žive na ograničenoj sjevernoj hemisferi. Ne znamo mnogo o ljudima te regije i njihovim životima. Pošto su one uključene u mnoge pjesme, morala sam sjesti i istražiti svaku pjesmu. Na primjer, morala sam naučiti mnogo stvari o fauni, flori, kulturi, klimi, geografiji, svakodnevnom životu, vodi i piću koje piju, hrani koju jedu i markama sapuna koje koriste. Prije svega, to je bila takva poteškoća, ali sam iskusila i neke jezičke poteškoće. Na primjer, neki pjesnici su u svojim pjesmama koristili mnogo obrnutih rečenica, a ponekad su neke rečenice, riječi i glasove izrezali i nastavili u sljedećem redu. Naravno, bilo je malo teško prilagoditi ih turskom jeziku i to uz očuvanje integriteta značenja, kazala je Ozer Isović za Balkan News, te nakon prevedenih pjesama o jednom „dalekom“ svijetu poručila: „Moja poruka bi bila sljedeća: Zaključila sam iz života Australije, Novog Zelanda i Aboridžana i svih ovih pjesama koje čitamo, iz perspektive tog regiona i ljudi koji žive u tom regionu o prirodi, planeti i životu, da svi pripadamo ovoj planeti, od biljaka do životinja, od vjetra do ljudi, da smo dio ove planete, ovog univerzuma, kroz svoje ponašanje, štetu koju nanosimo ili doprinos koji dajemo. Naši bolovi, naša sreća, naši problemi i rješenja koja za njih nalazimo su slični. Nismo toliko različiti“.

Za Dženanu Bračković, recenzent zbirke poezije pjesnika iz Australije i Novog Zelanda, naziva „Bliski susreti poetske vrste“, "riječ je ta koja je most između vanjskog i unutrašnjeg, riječ je ta koja spaja i kilometre". Za nju veliko je zadovoljstvo da je imala priliku učestvovati u jednom ovakvom projektu.

Mehtap Ozer Isović, Dženana Bračković, Vesna Suljić 

- Jako je lijepo i veliko je zadovoljstvo da prevođenje i dalje živi, to jeste da pisana riječ i dalje živi. Kada sam dobila priliku da budem recenzent, iako mi je ovo prva prilika da sam recenzent na jednoj zbirci poezije, koja je prevedena na bosnaski i turski jezik bilo mi je čast i zadovoljstvo da mogu i ja dati neki svoj doprinos, da mogu dati doprinos tome da ovakva vrsta prevođenja, ugleda svjetlost dana, poručula je Bračković. 

Naglasila je kako je veoma važno slušati druge i drugačije, jer, kaže ona, svi smo jedno.

- Jako je bitno da radimo na sebi, da slušamo druge i drugačije, a ne samo da ih slušamo nego da ih i čujemo. Zaista smatram da ove vrste projekata, prijevodi sa jednog jezika na drugi iz dalekih krajeva, zemalja, nam zapravo pokazuju da smo svi jedno. Da  bez obzira koliko različiti bili, koliko udaljeni i daleko bili da svi udišemo isti vazduh, da svi imamo i brige i radosti, i da se svi smijemo i plačemo. Riječ  je ta koja nas spaja. Riječ je ta koja je most između vanjskog i unutrašnjeg, riječ je ta koja spaja i kilometre. Tako da zasigurno ova zbirka prevedene poezije predstavlja zaista, mogu reći, remek djelo i sutra, ako Bog da, da predstavlja, ako ne obaveznu, onda dodatnu literaturu za sve odsjeke za jezike i književnosti i za prevođe nje, završava Bračković za Balkan News.