Slabovidni mladić Guneš ima jedan cilj: Nositi dres sa polumjesecom i zvijezdom

Slabovidni Muammet Jašar Guneš iz turskog grada Erzuruma ima jedan cilj. To je da nosi nacionalni dres svoje fudbalske reprezentacije.

Dvadesettrogodišnjem Gunešu dijagnosticiran je problem sa rožnjačom te je, kako bi nastavio obrazovanje, još u osnovnoj školi, imao bezbroj operacija. No, bez rezultata.

Guneš najprije je izgubio vid na desno, a onda, godinu poslije, i na lijevo oko. Ovog mladića život nije mazio. Kada je ostao bez vida 2017. godine, otac mu je preminuo. To je još više utjecalo na njega, pa je sve više postajao zatvoren za bilo koje aktivnosti i komunikacije. 

A onda je, Alper Tanjeli, član Upravnog odbora član Upravnog odbora Sportskog kluba Palandoken, pozvao je Guneša da igra za klub. To ga je odvojilo od kuće i započelo bogatiti njegov društveni život. Sa bogatijim društvenim životom, počelo je i bogatstvo i u drugim sferama. 

Na uvjeravanje Tanjelija, Guneš je započeo osvjetljavati svoj mračni svijet. Postao je profesionalni igrač fudbala i nastavio živjeti život punim plućima. Sa 140 kg, koliko se ugojio zbog smrti oca, koja je na njega veoma utjecala, Guneš je, uz pomoć sporta, smršao na 80 kg, te očekuje poziv u B1 fudbalku reprezentaciju za slabovidna lica.

- Smrt mog oca na mene je psihički utjecala. Bio sam odsječen od društvenog života. Dok me,  2018. godine moj učitelj Alper nije pozvao u klub. Na njegov nagovor, uspio sam da se održim u životu kroz fudbal. Nikad ranije nisam izlazio iz kuće, dok sada ne idem kući. Imao sam 140 kila. Zahvaljujući sportu smršao sam na 80 kg. Spremam se za reprezentaciju. Moj cilj je da obučem dres polumjeseca i zvijezde,  rekao je Guneš.

Dodao je da sa svojim trenerom vrijedno radi i da se raduje danu kada će biti pozvan u reprezentaciju te je preporučio da svi ljudi sa bilo kojim vidom invaliditeta trebaju da se bave sportom umjesto ostanka kod kuće.

- Moje samostalno kretanje se značajno povećalo kako sam počeo da se bavim sportom. Lahko mogu ići svuda sam. Bio sam ogorčen. Kada sam počeo da se bavim sportom, moj vid nije bio važan. Naši ljudi treba da podržavaju slabovidne osobe i takve sportske klubove, ispričao je Guneš.  

Njegov trener Fatih Šengul već tri godine radi kao volonter u Sportskom klubu za slabovidne osobe Palandoken.  Zbog Gunešovog talenta, ističe Šengul, rade na tome da ga pošalju u fudbalsku reprezentaciju B1.

- Guneš je bio daleko od sporta kada smo se prvi put sreli. Uveli smo ga u sport. Veoma dobro je napredovao. Nosit će zastavu naše zemlje. Mnogi iz reprezentacije gledaju Gunešove utakmice sa turnira na kojem je učestvovao. Svidjelo im se, postigao je šest golova. Nadamo se da ćemo uskoro poslati Guneša u reprezentaciju, kazao je trener Šengul.

Sa druge strane, Tanjeli, član Upravnog odbora Sportskog kluba Palandoken, kazao je da u  njihovom klubu radi više od 50 licenciranih sportista. Prema njegovim riječima, sport je sredstvo za održavanja života za slabovidne osobe.

- Guneš je bio jedan od naših odlučnih sportista, čiji život nije bio sretan. Prošao je kroz traumatičan proces prije mnogo godina kada je izgubio oca i vid. Kada smo prvi put sreli Guneša, imao je 140 kilograma. Bio je ogorčen, pristupio je fudbalu negativno, ali smo ga uvjeril. Počeo je da se bavi sportom. Za dvije do tri godine postao je i profesionalan i spreman. Postao je fudbaler. Samostalni pokreti su mu jako dobri. Ranije nigdje nije mogao ići, a sada svuda ide sa štapom i samostalno zadovoljava svoje potrebe, pojasnio je Tanjeli te za kraj naglašava da želi pružiti podršku osobama sa invaliditetom te da očekuje da će brojni klubovi tu podršku slabovidnim osobama i pružiti.

Izvor: AA/ Prijevod: Balkan News