Velika ljubavna priča turskog mornara i djevojke iz Hrvatske

MAGAZIN 01.05.2021, 14:33 02.05.2021, 17:37
Velika ljubavna priča turskog mornara i djevojke iz Hrvatske
© Onedio.com

Ljubav između Turčina i Jugoslavenke ni daljine a ni godine nisu mogli uništiti. Toliko su se voljeli, da kada bi bio snimljen film o njima, osvojio bi brojne nagrade.

Berrin Turan je ispričala veliku, neuništivu ljubav svog oca Turčina i majke Hrvatice.

- Majka i otac su se upoznali 1959.godine u luci Trst u Italiji. Moja majka je Hrvatica i živjela je u hrvatskom gradu Rijeci, Moj otac je bio turski mornar, kaže Berrin i nastavlja pričati ovu lijepu ljubavnu priču.

Tog ljeta 1959. godine je njen otac Bedri, kako priča Berrin, sa brodom pristao u luku Trst u Italiji, a njena majka je tada bila na odmoru.

- Vidjeli su se u luci, i odmah zaljubili. Bila je to ljubav na prvi pogled. Pričali su malo engleski, malo talijanski. Zajedno su šetali talijanskim ulicama i obilazili znamenitosti tog grada. No, vrijeme je teklo brže nego inače. Došlo je vrijeme da otac krene dalje. Od majke je tražio njenu adresu, nakon čega se on vratio svome brodu, a majka svojoj kući u Rijeku. Prošli su mjeseci kako se nisu vidjeli. Jednog dana djed je zovnuo moju majku rekavši kako se neki mladić raspituje za nju. Majka se mnogo iznenadila, ali i mnogo obradovala kada je pred vratima svoje kuće vidjela mog oca, priča Berrin.

Tada je Bedri došao po svoju ljubav na prvi pogled i želio da je povede sa sobom u Tursku.

- Spremaj se, došao sam da te vodim u Tursku, rekao je moj otac. Čovjek je u mladosti spreman uraditi svakakve ludosti, tako je i moja majka prihvatila poziv. Moja nana ju je pokušala odgovoriti, ali ljubav je ipak bila jača. Otac je majci dao mušku odjeću, kačket, i sakrio je u jednoj sobici na brodu. Kriomice bi joj nosio hranu i piće. Međutim, u Hrvatskoj je postojala jedna granica na kojoj su detaljno pregledali brodove, i sve što se nalazi na brodovima, priča Bedrijina kćerka.

Kada su se približili granici na kojoj se čitav brod pregledavao, Bedri je otišao do svoje ljubavi i rekao joj da ne izlazi, da ne priča i da se dobro sakrije dok on ne dođe po nju.

- Bili su jako uzbuđeni, prestrašeni, ali i sretni. Brod je stao, i baš u tom trenutku u toj regiji je nestalo struje, i njihov brod je prošao bez velikog pregledanja. Otac je sav sretan i uzbuđen otrčao do majke da joj ispriča šta se desilo. Čvrsto su se zagrlili i plakali. Vjerovali su da je to što se desilo čudo, prisjeća se Berrin priče oca i majke.

Tek što su pomislili da je najgore prošlo, njenu majku su uhvatili u luci u Turskoj. No, ubrzo biva puštena na slobodu i postaju tema mnogih novina u Turskoj.

- Majka je 1961. godine dobila tursko državljanstvo, nakon čega se udala za oca. Promijenila je ime iz Maria u Meral. Kada je otac napustio posao mornara, nekoliko godina su živjeli u Istanbulu, a nekoliko godina u Bursi. Razmišljali su, i sa nadom u bolje sutra, odlučili su da odu u Njemačku da žive. Majka je otišla u Berlin 1968. godine, a godinu nakon nje i otac, priča Berrin.

Maria, odnosno Meral kako se u zvala nakon što je promijenila ime, radila je u fabrici Bosh, a otac u Elektrolux-u.

- A onda, 1970. godine sam se ja rodila, i zbog uspomene na grad Berlin dali su mi ime Berrin. I to je bila najteža godina našeg života. Te godine, u junu mjesecu otac je poginuo u nesreći na poslu. Majka je ostala sama, bez igdje ikog sa tromjesečnom bebom u naručju. Nakon toga se vratila u Tursku, gdje je i moj otac ukopan, priča Berrin i dodaje: "Gdje je mezar tvog oca, tu sam i ja', govorila bi mi majka. Zajedno su živjeli samo 11 godina, a njihova ljubav je trajala do kraja njihovog života. Majka je preminula 2020.godine, i sada se nalazi pored svog voljenog. Ponovo su se sreli nakon 50 godina, završava priču o velikoj ljubavi njenog oca Turčina i majke Jugoslavenke.

komentari (0)