15 godina od nezavisnosti Crne Gore: Promjena vlasti, povećanje plata i penzija ali i nova zaduženja

Crna Gora danas obilježava petnaest godina od obnove nezavisnosti. U prethodnom periodu Crna Gora je na planu integracija najviše napredovala od svih zemalja u regiji, postala punopravna članica NATO-a i država koja je najbliža članstvu u EU. Nakon skoro 30 godina, došlo je do promjene vlasti, što je izazvalo duboku političku krizu, koja se odražava na sve segmente društva. Brojke pokazuju da su plate i penzije u Crnoj Gori rasle u proteklih petnaest godina, ali i zaduženje države, piše AA.

Na planu vanjske politike, Crna Gora je ostvarila zapažene rezultate. Prvi spoljnopolitički cilj, članstvo u NATO ostvareno je 5. juna 2017. godine. Ovakvoj odluci žestoko su se protivile prosrpske partije, ali je crnogorski parlament većinskom podrškom osigurao punopravno članstvo Crne Gore u NATO savezu.

Osim puta u NATO, drugi vanjskopolitički cilj države od obnove nezavisnosti je ulazak u Evropsku uniju. Od 2013. kada je Crna Gora otvorila pregovore sa EU-om, pa do danas, otvorena su sva pregovaračka poglavlja. Iako posljednjih godina bilježi slabiji napredak u integracijama, učinak Crne Gore na ovom planu je rezultat zastoja u integracijama svih država Zapadnog Balkana.

Na parlamentarnim izborima održanim 30. avgusta 2020. godine, u Crnoj Gori je došlo do promjene vlasti. Nakon tri decenije, Demokratska partija socijalista (DPS), predsjednika Mila Đukanovića je prešla u opoziciju, dok su sada na vlasti prosrpski Demokratski front, zajedno sa Demokratama Alekse Bečića i Građanskim pokretom URA Dritana Abazovića. Prvi put od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori, manjinske partije nisu dio vladajuće većine.

Osim što je parlamentarna većina sastavljena od samo jednog poslanika više u odnosu na opoziciju, političku krizu u Crnoj Gori produbljuje i odnos na relaciji Vlada - predsjednik države.

Crna Gora se po prvi put našla u situaciji da je na sceni politička kohabitacija. Predsjednik države Milo Đukanović u dva navrata je odbijao da potpiše zakone koje mu je izglasavala parlamentarna većina, a zbog takvog odnosa, već se najavljuje i inicijativa za njegov opoziv.

Političke odnose dodatno opterećuje i neriješen sudski slučaj nazvan “državni udar”. Parlamentarni izbori 2016. godine ostali su upamćeni po optužnici za pokušaj državnog udara na dan izbora, za šta su između ostalog lideri opozicionog Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni na po pet godina zatvora. Međutim, Apelacioni sud je takvu odluku ukinuo i vratio slučaj na ponovno odlučivanje.

Kada je ekonomija Crne Gore u pitanju, plate i penzije znatno su veće u odnosu na period prije referenduma, ali je takođe i zaduženje države znatno veće.

Godinu prije sticanja nezavisnosti, prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila je 257 eura. Pored malih zarada, u Crnoj Gori je bila i velika nezaposlenost. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT), 2005. godine stopa nezaposlenosti je bila 20,6 odsto. Nakon osamostaljenja, nezaposlenost je počela da pada, dok su plate konstantno rasle.

Neto zarade su brzo rasle sa 282 eura u 2006. godini na 463 eura, koliko je iznosila prosječna zarada u 2009. godini. Do ovog rasta došlo je zbog jačanja ekonomija, ali i promjene obračuna neto zarade u 2008. godini. Prosječna neto zarada u martu ove godine iznosila je 526 eura.

Prosječna penzija u 2006. godini iznosila je 142 eura, a sada je 293 eura. I broj penzionera je porastao sa 107 hiljada na 130 hiljada.

Za petnaest godina nezavisnosti, Crna Gora je postala uvozno zavisna država. Izvoz Crne Gore 2006. godine iznosio je 441 milion, a uvoz je bio 1,45 milijardi. Pokrivenost izvoza uvozom iznosila je 30 odsto. Na vrhuncu ekonomskog buma 2008. uvoz je porastao na 2,5 milijardi, dok je izvoz bio 416 miliona. Na kraju prošle godine, uvoz je bio šest puta veći od izvoza. Uvoz je iznosio 1,7 milijardi eura, dok je izvoz bio 286 miliona.