Budite aktivni i uživajte u ljepotama prirode

Šetnje u prirodi, u spektakularnom šumskom okruženju, samo su jedan od razloga za posjetiti planinu Ida, mjesto s jednim od najviših nivoa kisika na svijetu. Nacionalni park Kaz Dağı, koji se prostire na 21.000 hektara, dom je brojnih biljnih i životinjskih endemskih vrsta te nudi raznovrsne planinarske staze. U Turskoj, ovo područje je omiljena destinacija za pješačenje i ljubitelje prirode. Najpopularnije pješačke staze u ovom području uključuju ribnjak Hasanboğuldu, kanjon Şahindere, Sütuven i vodopade Mıhlı. Ljubitelji prirode mogu uživati u pikniku na određenim lokacijama duž staza i promatrati divlje životinje kroz dvogled. Kampovanje nudi još jedan način povezivanja s prekrasnim prirodnim ljepotama planine Ida. Postavite svoj šator na za to predviđena mjesta, slušajte ptice i spavajte pod zvijezdama udišući svježi planinski zrak ili odaberite neki od kampova koji nudi boravak u kućicama na drveću.

Otkrijte tradicionalno naslijeđe

Istraživanje sela smještenih među bujnom zelenom vegetacijom predstavlja još jedno nezaboravno iskustvo planine Ida. Ovaj planinski lanac obuhvata dvanaest slikovitih sela, a svako od njih s tradicionalnim kućama i gostionicama u kojima se poslužuju lokalna jela. Putnici koji preferiraju udobniji smještaj mogu se odlučiti za butik hotele ili pansione smještene u starim kamenim kućama. Među najpoznatijim selima u Çanakkale-ama su Yeşilyurt i Adatepe.

Yeşilyurt je poput riznice kisika s kamenim kućama koje se stapaju s kaldrmisanim ulicama i padinama ukrašenim bademovim i maslinovim stablima. Selo je također poznato po bogatim lokalnim okusima, posebno po raznovrsnom doručku s maslinama i delikatesama obogaćenim maslinovim uljem.

Selo Adatepe u Küçükkuyu, Çanakkale, postalo je istaknuto turističko odredište zahvaljujući obnovi svojih tradicionalnih kuća. Prilikom posjete ovom mirnom mjestu, ne propustite posjetiti Muzej maslinovog ulja i Zeusov oltar. Muzej na ulazu u Küçükkuyu otkriva bogatu historiju maslinovog ulja, koje je i danas cijenjeno kao i u antičkim vremenima. U blizini Adatepea nalazi se Zeusov oltar, legendarno mjesto s kojeg je Zeus navodno promatrao Trojanski rat. Uživanje u spektakularnim zalascima i izlascima sunca s ovog područja, odakle puca pogled sve do mora, također je nezaboravno iskustvo. Dok istražujete sela oko planine, svakako svratite i do lokalnih pijaca i bazara koji nude autentične proizvode, uključujući rukotvorine i organsku hranu.

U Çanakkale-ama možete započeti svoje putovanje istraživanjem drevnog grada Troje - UNESCO-vog bisera svjetske baštine, koji se smatra mjestom gdje se odigrao legendarni Trojanski rat, opisan u Homerovoj Ilijadi. Osim što oživljava jednu od najdrevnijih svjetskih priča, impresivni Muzej Troje prikazuje artefakte iz arheoloških iskopavanja koji bude sjećanja na živote i kulture onih koji su nekad naseljavali tu regiju, navodi se u saopštenju Ureda za kulturu i turizam Ambasade Republike Turske. 

Maslinovo ulje, srce egejske kuhinje

Zahvaljujući povoljnoj klimi i geografskom položaju, obala Egejskog mora oduvijek je bila jedna od regija s najvećom proizvodnjom maslina u Anadoliji. Ova duboko ukorijenjena kultura i historija uzgoja maslina također objašnjava zašto je egejska kuhinja oblikovana oko maslina i maslinovog ulja i zašto su upravo ove namirnice srce egejske kuhinje. Maslinovo ulje, aromatizovano začinskim biljem poput majčine dušice, ružmarina ili nane, neizostavan je dio egejskog doručka kao savršen dodatak svježe pečenom hljebu, te daje okus, zdravlje i lakoću salatama, predjelima i glavnim jelima koji se služe za ručak i večeru. Vjesnici proljeća, povrće poput zelenih mahuna, patlidžana i artičoka, se transformišu u ukusna jela s maslinovim uljem – tajna dugovječnosti. Ostali poznati okusi u egejskoj kuhinji potiču od egejskog bilja porijeklom iz regije. Organizuju se i festivali u čast ukusnog i ljekovitog bilja kao što su Şevket-i bostan (blaženi čičak), šparoge i maslačak, koji se miješaju s maslinovim uljem i služe kao glavna jela ili predjela.

Morski plodovi

Naravno, egejska kuhinja odražava darežljivost bogatog Egejskog mora. Od Ayvalıka do Alaçatıja i od Bodruma do Datçe, restorani u obalnim gradovima nude najsvježije morske plodove, uključujući oradu, lubina, škarpinu, kamenice, hobotnicu, lignje i škampe. Jela od hobotnice i lignji, škampe na buzaru i sezonska riba na žaru garantuju nezaboravnu večeru.

Stoljeća vinogradarstva

Uz rakiju, ukusna vina napravljena od lokalnog egejskog grožđa najbolje se slažu s morskim plodovima. Zbog svog tla i klime, egejsko područje se smatra jednim od najpoželjnijih geografskih područja na svijetu. Gdje god da putujete u regiji, putevi će vas odvesti do stoljetnih vinograda i njihovog sočnog grožđa i vina. Na svom putovanju Egejom možete istražiti ove vinograde i doći do nevjerovatnih saznanja. Možete probati mnoga međunarodno poznata turska vina u Urli, gdje se nalaze neke od İzmirskih vinogradarskih ruta i restorana s Michelinovim zvjezdicama; u Şirinceu, koje je prošle godine UN Turizam proglasio „Najboljim turističkim selom”; i u Bodrumu, vrhunskoj destinaciji za odmor u Turskoj. Bozcaada također nudi razna vina, uključujući crvena od endemskog grožđa Kuntra i Karalahna i bijela od Çavuşa i Vasilakija. Urla, poznata po svojim vinogradima, nudi lokalne sorte grožđa kao što je Bornova Misketi i ukusna vina od grožđa Foça Karası i Gaydura, koja su sačuvana od izumiranja različitim metodama uzgoja i oplemenjivanja.

Luksuzni restorani

Egejska regija se može pohvaliti brojnim luksuznim restoranima. Posljednjih godina, inovativni kuhari su otvorili vrhunske restorane koji oslikavaju ekološku i kulturnu održivost egejske kuhinje kroz proizvode i tradiciju ove plodne regije.

U tom kontekstu, posebno u okrugu Urla u Izmiru, jednoj od najpopularnijih turističkih odredišta u regiji, možete probati lokalna jela u restoranima koji njeguju koncept od farme do stola i pristup bez otpada. Michelin vodič uključuje Urlu u İzmiru te Bodrum u Muğli, kao još jednu dobro poznatu gastronomsku destinaciju, navodi Ured za kulturu i turizam Ambasade Republike Turske. 

Konya: Beyşehir Eşrefoğlu džamija

Ruta počinje kod džamije Beyşehir Eşrefoğlu u Konyi. U 12. i 13. stoljeću, Konya je bila prijestolnica Turaka Seldžuka, a mnogi artefakti iz tog vremena se još uvijek mogu vidjeti u gradu. Beyşehir Eşrefoğlu džamija, podignuta između 1296-1299 godine, jedna je od njih. Predstavljajući veličanstvenost kamena i drvene izrade iz seldžučkog perioda, najveća drvena džamija u Anadoliji jedina je koja obuhvata raznolike dekorativne umjetnosti poput kamena, cigle i šarenih pločica.

Ne propustite posjetiti: Otkrijte znamenitosti Çatalhöyüka, jednog od UNESCO-vih lokaliteta svjetske baštine u Turskoj, koji se smatra jednim od najstarijih neolitskih naselja na svijetu. Novootvoreni Informativni centar za posjetitelje Çatalhöyük omogućuje posjetiteljima interaktivno putovanje kroz historiju ovog slavnog mjesta.

Ne propustite probati: Probajte čuveni etli ekmek Konye, somun preliven začinjenim mljevenim mesom.

Afyonkarahisar: Ulu (Velika) džamija

Nakon što napustite Konyu, slijedeća destinacija u susjedstvu je Afyonkarahisar. Ulu (Veliku) džamiju, jednu od najvećih džamija u ovom historijskom gradu koji je bio dom drevnih civilizacije od Frigijaca do Osmanlija, takođeR su podigli Seldžuci. Nedavno restaurirana, zadržala je svoj izvorni sjaj, predstavljajući vrhunski primjer seldžučke arhitekture i majstorske izrade od drveta. Građevina je poznata i kao „Džamija od 40 stubova” jer ima 40 drvenih stubova postavljenih u pet redova.

Ne propustite posjetiti: U Afyonu možete posjetiti planinsku regiju Frigija, gdje se nalaze fragmenti stijena i drevne ruševine koje čuvaju tragove Frigijaca. Područje je 2015. godine uvršteno na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, pružajući uvid u u tri milenijuma bogatu historiju ovoga kraja.

Ne propustite probati: U Afyonkarahisaru, članu UNESCO-ve mreže kreativnih gradova u gastronomiji, lokalni specijaliteti uključuju rahatlokume, sudžuk i kajmak.

Eskişehir: Sivrihisar Ulu (Velika) džamija

Eskišehir je impresivan grad s historijskim i modernim aspektima. Sivrihisar Ulu (Velika) džamija u Eskišehiru jedna je od najvećih džamija s drvenim stubovima u Anadoliji. U džamiji, koja može primiti do 2.500 vjernika, mogu se vidjeti lijepi primjeri tkanja ćilima iz Sivrihisara. Gornji dijelovi nekih od 67 stubova u džamiji ukrašeni su tankim ornamentima, dok su drugi ukrašeni u bizantijskom stilu. Džamija je poznata i po svom minberu od orahovog drveta i smatra se jednim od najljepših primjeraka te vrste.

Ne propustite posjetiti: U mjestu Yazılıkaya, u Eskišehirovom okrugu Han, nalazi se spomenik Midasu, nazvan po kralju Midi, sinu kralja Gordija koji je poznat po legendi da bi sve što bi dotaknuo pretvorio u zlato. Okružena drevnim pećinama i hramovima, ovu lokaciju vrijedi posjetiti kako biste vidjeli veličanstveni hram visok 17 metara uklesan u stijenu prije otprilike tri hiljade godina.

Ne propustite probati: Eskişehir, poznat kroz historiju kao centar proizvodnje pšenice u Anadoliji, također je dom tradicionalnog jela poznatog kao çibörek, koji se priprema od mljevenog mesa.

Ankara: Ahi Şerafeddin (Arslanhane) džamija

Ahi Şerefeddin džamija u Ankari, udaljena samo sat i po vožnje brzim vozom od Eskišehira, predstavlja arhitektonsko čudo koje očarava uprkos svojoj skromnosti. Građevina iz vremena Seldžuka poznata je i kao Arslanhane (Sklonište za lavove) zbog drevne mramorne statue lava koja je zakopana u unutrašnjem zidu grobnog kompleksa istočno od nje. Jednospratna džamija, s 24 drvena stuba i mermernim kapitelima, predstavlja primjer harmonije spolije i drveta.

Ne propustite posjetiti: Morate posjetiti Gordion, grad kralja Mide i 20. mjesto kulturne baštine Turske na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Gordion i područje oko grada poznati su po tome što su naseljavani skoro 4.500 godina. Posjetite pećinu Tulumtaş staru pet miliona godina u okrugu Gölbaşı u Ankari; pećina, koja se ubrzano uređuje za posjetitelje, arheološki je značajna jer u svojim slojevima čuva ostatke naselja iz srednjeg bronzanog doba, helenističkog, rimskog i bizantijskog perioda.

Ne propustiti probati: Dok ste u glavnom gradu Turske, probajte simidi iz Ankare, döner i Çubuk turşusu (kisele krastavce).

Kastamonu: Selo Kasaba Mahmut-begova džamija

Mahmut-begova džamija u selu Kasaba u Kastamonu je posljednja građevina na ruti anadolijskih drvenih džamija. Džamija, izgrađena za vrijeme kneževine Candaroğulları, poznata je kao „Džamija bez eksera" zbog jedinstvenog načina gradnje bez upotrebe metalnih eksera. Jedna od najistaknutijih karakteristika zgrade je njena prelijepa krunska kapija koja je pravo umjetničko djelo. Budući da u Turskoj ima tako malo primjera takvog tipa, vrata se nalaze u Etnografskom muzeju Kastamonu. Nakon posjete džamiji, uputite se u muzej da vidite vrata i naučite više o Kastamonskoj kulturi.

Ne propustite posjetiti: U Kastamonuu možete istražiti historijske vile izgrađene krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća, te posjetiti Arheološki muzej koji otkriva bogatstvo arheološke baštine ovog grada.

Ne propustite probati: Prije nego što krenete iz grada, obavezno probajte simit tiridi, koji se pravi od izdrobljenih, odstajalih simita bez susamovih sjemenki i servira se s čorbom od kostiju i jogurtom od bijelog luka.

Ovaj kompleks jedinstvenih mineralnih izvora koji podsjeća na zamrznute slapove, smješten je u zapadnoj Turskoj, oko 20 kilometara od Denizlija. Dio UNESCO-ve svjetske baštine, prekrasni snježnobijeli kaskadni bazeni izgledaju kao polja oblaka prošarana toplim bazenima akvamarinske boje. Uronite u ove ljekovite termalne vode i otkrijte zapanjujuću ljepotu Pamukkala izbliza.

Očaravajuće čudo prirode

Za mnoge, Pamukkale su poznate po svojim prekrasnim snježnobijelim kaskadnim bazenima, nastalim interakcijom kisika i termalne vode koji su savršen spoj historije i prirode. Vjerujući da termalne vode imaju ljekovita svojstva, svake godine ljudi iz cijelog svijeta hrle na ovu očaravajuću destinaciju, opčinjeni krajolicima koji oduzimaju dah i potencijalom za podmlađivanje. Važno je napomenuti da je, zbog svoje osjetljive građe, većina bazena zaštićena. Ipak, posjetitelji mogu slobodno šetati nekim dijelovima koji sadrže male bazene u obliku terasa. Kako bi ih sačuvali, gosti, prije ulaska, moraju izuti cipele i čarape.

Drevne ljekovite vode

U blizini Pamukkala nalazi se veličanstveni drevni grad Hierapolis, također dio UNESCO-ve svjetske baštine. Prije oko 2.500 godina, kralj Eumen II od Pergama, očaran sjajem travertina, sagradio je grad u blizini tog mjesta.

U čast Hiere, supruge Telefosa, legendarnog osnivača Pergama, regija je nazvana Hierapolis. U literaturi, Hierapolis se spominje kao Sveti grad, a očaravajuća atmosfera ovog nevjerovatno dobro očuvanog drevnog grada svjedoči o njegovom nazivu. Dok istražujete antičko pozorište, hramove, monumentalne fontane, grobnice, agoru i gimnaziju, putovati ćete kroz vrijeme, šetajući kamenim ulicama koje su postojale prije dvije hiljade godina. Priče oko Plutonija za koji se vjeruje da je bio ulaz u pakao tokom rimskog perioda, takođe su prilično fascinantne.

Kleopatrin bazen u drevnom Hierapolisu

Hierapolis, sa svojom veličanstvenom pozicijom oko kaskadnih bazena, već dugo se smatra lječilišnim i welness centrom zahvaljujući podmlađujućim termalnim vodama kojima obiluje to područje. Kroz svoju historiju Hierapolis je bio poznat po ljekovitim termalnim vodama, a stoljećima kasnije, drevni grad i dalje privlači posjetitelje koji traže terapeutske osobine tih voda. Uranjanje u drevni bazen, okružen antičkim stubovima i mermerom, jedinstveno je iskustvo. S temperaturom od 36 stepeni tokom cijele godine, Drevni bazen je poznat i po imenu Kleopatrin bazen – legenda kaže da se slavna Kleopatra, kraljica Egipta, jednom kupala u vodama bazena. Prepustite se revitalizirajućoj termalnoj vodi bazena, plivajte usred drevnih ruševina i uživajte u autentičnom okruženju.

Od bazena do muzeja

Drugi važni građevinski objekti u Hierapolisu uključuju Drevno pozorište i Muzej Hierapolis. Pozorište se izdvaja među pozorištima iz rimskog perioda u regiji Mediterana po svojim prepoznatljivim reljefima koji prikazuju mitološke priče i impresivnoj scenskoj zgradi i stepenicama za sjedenje. Sjediti na vrhu ovog teatra koji oduzima dah i satima posmatrati cijeli krajolik u potpunoj tišini je nezaboravno iskustvo. Rimsko kupalište, nekada slavni termalni centar, danas je pretvoreno u arheološki muzej. U Muzeju Hierapolis čeka vas fascinantna zbirka artefakata otkrivenih tokom iskopavanja obližnjih ruševina, poput Laodikeia i Tripolija. Ova blaga su izložena u impresivnom okruženju zasvođenog rimskog kupatila izgrađenog od kamena blokova travertina.

- Kako doći: Ako planirate putovanje na Pamukkale, zgodno je letjeti do aerodroma Denizli Çardak. Svakodnevni letovi sa aerodroma u Istanbulu traju oko 1 sat i 10 minuta. Kada stignete, možete lako doći do Pamukkala u roku od sat vremena tako što ćete iznajmiti automobil, uzeti taksi ili koristiti uslugu hotelskog transfera.

- Obavezno iskusiti: Kako biste obogatili svoje opuštajuće iskustvo na Pamukkalama, razmislite o uzbudljivim aktivnostima poput paraglajdinga ili vožnje balonom na vrući zrak. Ove avanturističke aktivnosti pružaju zadivljujući pogled na drevni grad Hierapolisa i impresivne kaskadne bazene.

- Obavezno vidjeti: Laodikeia, jedna od sedam crkava spomenutih u Bibliji, udaljena je samo 15 km od Pamukkala i Denizlija. To je značajno mjesto koje treba posjetiti u regiji.

- Obavezno kupiti: Pamukkale su poznate po svom tkanju i tkanini buldan, koja je izrađena na tradicionalni način od pamučne tkanine. Zahvaljujući jedinstvenoj tehnici tkanja i pažljivo odabranim bojama, buldan tkanina je poznata po svojim izuzetnim zdravstvenim prednostima, dugotrajnoj izdržljivosti i hipoalergenskim svojstvima.

- Obavezno jesti: Najomiljenije jelo u gradu je Denizli kebab, koji se pravi od sočnog janjećeg mesa i peče u tradicionalnoj kamenoj peći. Također možete osjetiti divne okuse gözlemesa pečenih na vatri.

- I ne zaboraviti! Da biste maksimalno iskoristili svoje vrijeme na Pamukkalama, razmislite o boravku u obližnjim termalnim banjama. Tamo se možete prepustiti umirujućim masažama, uživati u termalnim vodama, pa čak i priuštiti si okrepljujuće blatne kupke. Još jedna popularna atrakcija u Denizliju su termalni izvori Karahayıt, gdje se možete opustiti i podmladiti, navodi se u saopštenju Turske agencije za 

Svjetska baština

Prošle godine, 20. kulturno blago Turske, veličanstveni drevni grad Gordion u distriktu Polatli u Ankari, upisan je na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Gordion, politička i kulturna prijestolnica Frige, kontinuirano je naseljen već oko 4.500 godina i poznat je kao dom legendarnog kralja Midasa. Prema mitologiji, kralj Midas bio je proklet "zlatnim dodirom". Njegov tumulus, grobno brdo, se smatra „trećim najvećim tumulusom na svijetu“.

U prisustvu besmrtnog vođe

Jedan od najznačajnijih simbola u Ankari je Anıtkabir, posljednje počivalište Mustafe Kemala Ataturka, osnivača Republike Turske. Smješten u srcu Anıttepea, ovaj veličanstveni kompleks mauzoleja prostire se na 750.000 kvadratnih metara. Sastoji se od tri glavna dijela: Cesta lavova, Ceremonijalni trg i grobnica Ataturka. Osim toga, u Anıtkabiru se nalazi Muzej Ataturka i Muzej rata za nezavisnost koji svjedoče o razvoju moderne nacije.

Sveti spomenik

Džamija Ahi Şerefeddin u Ankari je jedan od 21. kulturno-historijsog spomenika Turske koji su upisani na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Ova džamija je jedna od pet koje su proglašene „Svjetskom baštinom” pod nazivom

„Drvene hipostilne džamije srednjovjekovne Anadolije”, te predstavlja jednu od najstarijih sačuvanih džamija u Turskoj. Ulaskom u džamiju, susrećete se s 24 veličanstvena drvena stuba s kapitelima od mramora, što simbolizira harmoniju prisutnu u cijelom objektu.

Istraživanje Starog grada

Nakon posjete džamiji Ahi Şerefeddina, popnite se na obližnju tvrđavu Ankaru kako biste uživali u panoramskom pogledu na grad. Ova tvrđava, prvobitno izgrađena kao vojni garnizon, danas je omiljena turistička destinacija koja ne samo da nudi prekrasan pogled nego se u njoj nalaze Muzej anadolijskih civilizacija, stara Ankarska kuća, džamije i druge historijske znamenitost. Područje unutar Kaleiçi kvarta također zaslužuje vašu pažnju. Očaravajuće dvospratne do trospratne kuće od drveta, ćerpiča i cigle u stilu Ankare nižu se duž uskih uličica. Većina ovih predivnih objekata pretvorena je u hotele ili suvenirnice, u kojima možete osjetiti duh grada, uz kafiće i restorane koji predstavljaju prepoznatljive okuse grada.

Tragom prošlosti

Mnoge građevine su oblikovale horizont Ankare, posebno one izgrađene tokom graditeljskog buma u Republici. Možete obići kultne zgrade Republike u kojima se danas nalaze Etnografski muzej i Muzej slikarstva i skulpture. Ako imate vremena posjetiti samo jedan muzej kako biste saznali više o fascinantnoj kulturnoj historiji Anadolije, razmislite o Muzeju anadolijskih civilizacija. Zadivljujuća zbirka muzeja, smještena u dvije historijske otomanske

zgrade koje su renovirane i prenamijenjene, sastoji se od artefakata jedinstvenih za anadolijsku regiju koji su prikazani hronološki, počevši od paleolitskog doba. Godine 1997. Muzej anadolijskih civilizacija proglašen je „Evropskim muzejom godine“ i smatra se jednim od vodećih svjetskih muzeja. Osim toga, ovo je izvanredno mjesto za upoznavanje bogate kulturne historije Anadolije.

Slavna rimska baština

Ankara takođe sadrži brojne lokalitete iz rimskog doba, uključujući Julijanov stub, za koji se vjeruje da je podignut u čast posjete rimskog cara Julijana (361-363. nove ere) Ankari. Takođe možete vidjeti Rimske terme koje je u 3. stoljeću sagradio rimski car Karakala, sin Septimija Severa, u ime Asklepija, boga zdravlja, i Avgustov hram, nazvan po rimskom caru.

Oaza Kulture

Ankara, srce kulturne scene, također je dom značajnih institucija kao što su Opera u Ankari, Predsjednički simfonijski orkestar (CSO Ada) i CerModern. Posjetite modernu zgradu Predsjedničkog simfonijskog orkestra Ada, smještenu u srcu grada između Ankarske tvrđave i Anıtkabira, i uživajte u koncertu, ili se zaputite na jug u CerModern kako biste doživjeli moderni duh grada.

Kao ruta koju bi svaki avanturista koji posjeti Tursku trebao iskusiti, Eastern Express je nedavno završio svoju prvu vožnju u sezoni 2023-2024. U dužini od približno 1.310 kilometara, putovanje vozom počinje u glavnom gradu Turske, Ankari, nastavlja do Kirikalea, Kajserija, Sivasa, Erzindžana i Erzuruma, a završava se u Karsu.

Ovo putovanje koje traje oko 26 sati, pruža putnicima priliku da duž rute posmatraju raznolik pejzaž Turske i vide kako se istočne provincije transformišu u izvanredne zimske destinacije tokom sezone.

Jedinstvena avantura

Dva voza, Eastern Express i Touristic Eastern Express, saobraćaju na relaciji Ankara-Kars. Turistički voz je dodan na rutu 2019. kako bi se zadovoljila potražnja kada je Eastern Express postao jako popularan. Eastern Express raspolaže s dva tipa vagona - vagonima s ležajevima i s vagonima sa sjedištima koji se mogu pretvoriti u ležajeve za spavanje. Voz staje na oko 50 stanica.

Touristic Eastern Express posjeduje osam udobnih vagona za spavanje i jedan vagon-restoran. Svaki vagon za spavanje ima deset kupea sa po dva kreveta. Iako putnici mogu uživati u doručku i večeri u vagon restoranu, rastući trend – pod utjecajem društvenih mreža – je večerati u udobnosti svog kupea, gdje putnici mogu pripremiti i aranžirati stol po svom ukusu s delicijama koje donesu ili naruče s jednog od ukupno 29 putničkih stajališta.

Za razliku od Eastern Express-a, koji ima ograničeno vrijeme pauze, Touristic Eastern Express, s pauzama od dva do tri sata, omogućuje putnicima da vide više znamenitosti. U novoj sezoni, Touristic Eastern Express zaustavlja se na stanicama Erzincan i Erzurum u smjeru od Ankare prema Karsu, dok se na povratnoj ruti, odnosno smjeru od Karsa prema Ankari, zaustavlja na stanicama İliç, Divriği i Šivas.

Posljednja stanica - Kars, magični zimski grad Turske

Rastuća popularnost Touristic Eastern Expressa učinila je njegovu posljednju stanicu najjedinstvenijom zimskom destinacijom za posjetioce. Ljepota Karsa, kao i ostali slikoviti anadolski gradovi duž rute, značajni su razlozi ove slave. Smješten u sjeveroistočnoj Turskoj, Kars je jedno od najstarijih naselja u Anadoliji, koje je ugostio Urartance, Perzijance, istočne Rimljane, Seldžuke, Osmanlije i Ruse, i mnoge druge. Položaj grada na raskršću brojnih važnih trgovačkih puteva, uključujući i Put svile, rezultirao je razvojem arhitektonski i kulturno bogate destinacije.

Hoteli u centru Karsa dočekuju goste u veličanstvenim zgradama u baltičkom stilu, a gradski restorani, poznati po kavkaskim predstavama i ugodnoj atmosferi u hladnim zimskim večerima, takođe čine grad jedinstvenim. Bogata kuhinja Karsa, poznata po svojim prepoznatljivim okusima – posebno po regionalnim sirevima i sezonskim jelima od guske – samo su neki od brojnih užitaka koje grad nudi posjetiteljima. Šetnja centrom grada otkriva nekoliko prekrasnih zgrada od bazaltnog kamena uključujući džamiju Fethiye, džamiju Kümbet, zamak Kars i objekte na obalama potoka Kars.

Arheološko nalazište Ani,i pod zaštitom UNESCO-a, predstavlja jednu od najneobičnijih stanica na ovom području. Od impozantnih zidina koje okružuju drevni grad do raznolike zbirke katedrala, džamija, karavan-saraja i mostova koji su sačuvani netaknuti do današnjeg dana, Ani pruža fascinantan prikaz različitih objekataa koji predstavljaju vjerske, administrativne, vojne i civilne arhitektonske primjere iz različitih razdoblja.

Kars, poznat i kao skijaška destinacija, dom je skijaškog centra Sarıkamış koji ima treću najvišu skijašku stazu na svijetu i kristalno bijeli snijeg koji se može vidjeti još samo na Alpama. Još jedno izuzetno iskustvo Karsa je proslava stoljetne tradicije vožnje saonicama koje vuku konji po jezeru Çıldır, koje se krajem novembra zamrzne, stvarajući debeli sloj leda koji može biti debljine jednog metra, navodi se u saopštenju Ureda za kulturu i turizam pri Ambasadi Republike Turske. 

Okružen visokim planinama, šumama, stjenovitim brdima i vodopadima, region je jedna od čestih destinacija mnogih putnika.

Nacionalni park Sahara Karagol koji pripada Savsatu, a nalazi na istoku crnomorskog regiona, posjetiocima pruža jedinstveno iskustvo tokom svih godišnjih doba.

Nacionalni park se prostire na površini od 3.251 hektar, a prosječna nadmorska visina je oko 1.800 metara, piše AA. 

Prirodni park nalazi se na Akdag planini u središnjoj crnomorskoj regiji.

U pećini na nadmorskoj visini od 1.085 metara u selu Ballica nalaze se zanimljivi stalaktiti i stalagmiti formirani milionima godina.

Pećina se nalazi na UNESCO-ovoj privremenoj listi svjetske baštine, a posjetiteljima je otvoreno osam galerija, piše AA. 

Pećina čuva misteriju u dijelovima koji još nisu otvoreni za posjetioce.

Za posjetioce je bila zatvorena 13. septembra 2021. godine zbog radova na ekološkom planiranju koji su sprovedeni u okviru "Projekta rute ruralnog turizma od Akdag samita do Kazove" u saradnji sa guvernerstvom Tokata i Centralnom agencijom za razvoj Crnog mora.

Nakon 11 mjeseci ponovno je otvorena za turiste. U velikoj mjeri dopinosi zdravstvenom turizmu grada, jer pećinu posjećuju i osobe oboljele od astme.

Guverner Tokata Numan Hatipoglu rekao je za Anadolu da je urađena rekonstrukcija pećine i da su sada omogućili i smještaj u području gdje se pećina nalazi.

"Pećina Ballica je dobra za osobe koje imaju bolesti kao što su astma i otežano disanje. To je jedan od najvažnijih turističkih destinacije u Tokatu", naglasio je Hatipoglu.

Vodič Mehmet Ulku rekao je da posjetioci trenutno mogu ići 680 metara horizontalno od ulazne kapije pećine i spustiti se na dubinu od 75 metara.

"Temperatura unutar pećine je od 17 do 24 stepena, ne mijenja se ljeti i zimi. Vlažnost može varirati između 40 i 80 posto. U pećini nema polena ni prašine", istakao je Ulku.

Pećina je izgrađena od krških kristalnih vapnenaca i razvijena je među pojedinačnim krškim blokovima. Duga je čak 680 metara te zauzima površinu od 6.500 kvadratnih metara.

Turska je, u okviru stalne posvećenosti očuvanja kulturnog naslijeđa, Turska je otvorila najmoderniji centar za informacije i posjetitelje u Çatalhöyüku u Konji. Centar za informacije i posjetitelje za koji se očekuje da će ojačati promociju lokacije i stimulsati turizam u Konji, najavljuje novu eru istraživanja i uvažavanja ovog arheološkog blaga. Smješten unutar arheološkog nalazišta, Çatalhöyük Information and Visitor Center je simboličan portal u svijet koji je prepun arheoloških čuda i kulturnog značaja.

Centar, koji obuhvata 28.500 kvadratnih metara u posebnom projektnom području u okviru Plana zoniranja usmjerenog na očuvanje, ima za cilj pružiti sveobuhvatan uvid u bogato nasljeđe ovog svjetskog naslijeđa, proširujući njegov doseg svim posjetiocima. Ovaj zajednički projekat, podržan od strane općine Konja, Razvojne agencije Mevlana i Ministarstva kulture i turizma, simbolizuje posvećenost Turske očuvanju i održivom dijeljenju Çatalhöyükovog naslijeđa. Centar nudi sveobuhvatno iskustvo za posjetioce koji žele razotkriti misterije ove drevne civilizacije.

Značaj Çatalhöyüka je, osim u njegovoj starosti, u očuvanim kulturnim i društvenim strukturama koje pružaju neprocjenjiv uvid u evoluciju ljudskog društva, društvenu organizaciju i kulturne prakse. Veoma napredan dizajn naselja – sa kućama izgrađenim u nizovima, zajedničkim zidovima i pristupom kroz krovne otvore – pokazuje sofisticirano razumijevanje urbanog planiranja i održivog života, što mu i dalje historijski značaj.

Najveća drvena javna zgrada u Turskoj

Centar nudi sveobuhvatno razumijevanje Çatalhöyüka i njegove okoline, arheološka iskopavanja te teme života i smrti tokom neolitske ere. Sa interaktivnim prikazima i zadivljujućim multimedijalnim instalacijama, centar poziva posjetioce da zarone duboko u mistični svijet Çatalhöyüka, otkrivajući njegovu složenu prošlost i društvene zamršenosti njegovih drevnih stanovnika.

Arhitektonski dizajn centra je jedinstven - u potpunosti je izgrađen od drveta, osim krova, što ga čini najznačajnijom drvenom javnom investicijom Turske. Pored izložbenog prostora, kompleks obuhvata i kancelarije, suvenirnicu, višenamjensku salu, vidikovac i kafeteriju. Također, centar obezbjeđuje veliki parking koji može da primi do 151 vozilo.

Centar za informacije i posjetitelje Çatalhöyük dizajniran je tako da zadovolji historijske i arheološke interese posjetilaca, dok istovremeno zadovoljava njihove društvene potrebe. Poziva entuzijaste historije i radoznale umove da se upuste na impresivno putovanje kroz vrijeme u Çatalhöyüku.

Ovo područje svake godine posjeti hiljade turista.

Smještena u mjestu Kaklik u okrugu Honaz, 30 kilometara od centra grada, pećina već više od dvije decenije doprinosi turizmu sa svojim travertinima, bazenima s termalnom vodom, algama u različitim nijansama zelene, konstantnom temperaturom zraka od 32 stepena i magičnom atmosferom.

Pećinu su otkrila dva Francuza 1800-ih godina, piše AA. 

Mnogi turisti koji dolaze u tursku destinaciju Pamukkale, sve češće posjećuju i podzemni Pamukkale u Kakliku.

Pećina, visine stropa od dva do pet metara, dužine 40 metara u pravcu sjeveroistok-jugozapad i 65 metara u smjeru sjeverozapad-jugoistok, ukrašena je stalaktitima, stalagnitima, a ima i sedrene stepenice slične onima u Pamukkaleu. Sadrži i dosta termalne vode.

Gradonačelnik Honaza Yuksel Kepenek rekao je da je pećina unutar granica okruga Kaklik jedinstveno mjesto koje treba posjetiti i vidjeti.

Naveo je da se pećina opisuje i kao podzemno Pamukkale.

"Naravno, mi nismo alternativa Pamukkaleu. Pećina Kaklik je posebna destinacija, Pamukkale je posebna destinacija. Interesovanje je veoma veliko. Značajan dio turista koji dolaze u Pamukkale takođe dolazi u pećinu Kaklik. U prosjeku imamo više od 10.000 posjetilaca mjesečno. Kada računamo one sa besplatnim ulazom, ugostimo skoro 20.000 posjetilaca mjesečno", pojasnio je Kepenek.

Istakao je da su poduzete sve mjere predostrožnosti kako bi gosti bili sigurni za vrijeme obilaska pećine.

"Turista može provesti dva do tri sata u pećini. Pećina Kaklik je velika atrakcija, posebno osobama koje zanima pećinski turizam. Ona je i važan centar u zdravstvenom smislu, jer je poznato da se u njenoj vodi nalaze minerali, koji su dobri za kožne bolesti", ispričao je Kepenek.

I pećina Keloglan, pronađena 1990-ih godina, a koja se nalazi u Dodurgalaru u Acipayamu, zanimljiva je turistička atrakcija tog kraja. Za posjete je otvorena 2003. godine.

Šarena rasvjeta postavljena je na različitim mjestima u pećini Keloglan dugoj 145 metara na istočnoj padini planine Malli.

Prema jednoj od legendi, ćelavi i mršavi pastir morao je da provede sedam dana u pećini. O imenu pećine se pričaju različite priče. Jedna od njih je da kada se pastir vratio u svoje selo, imao je dugu kosu i bradu.

Druga legenda kaže da je ćelavi mladi pastir otišao u planine jer nije mogao oženiti djevojku koju je volio i živio je u ovoj pećini. Nakon nekog vremena, mladiću je počela da raste kosa i vratio se u svoje selo i oženio djevojku koju je volio.

Ercan Dana, službenik koji je zadužen za obilazak pećine, rekao je da je interesovanje za pećinu iz dana u dan sve veće.

"Ovdje u prosjeku godišnje ugostimo 19.000 ljudi. Porodice i strani turisti koji dolaze ovamo kažu da je korisna za osobe sa astmom i bronhitisom. Kažu nam da bolje dišu nakon posjete pećini", naglasio je Dana.

Pravo čudo prirode Dupnisa dužine od 2.700 metara nalazi se u selu Sarpdere kod grada Demirkoy u provinciji Kirklareli.

Pećina, koja privlači mnoge turiste, dom je za oko 60 hiljada slijepih miševa 16 vrsta, piše AA. 

Hiljade domaćih i stranih turista svake godine posjećuju špilju, koja posebno privlači pažnju bogatim kamenim formacijama, stalaktitima, stalagmitima, bazenima i blokovima divovskih veličina.

Kameni blokovi su u raznim nijansama, od mliječno bijele do crvene i smeđe boje.

Pokrajinski direktor za kulturu i turizam Veli Sen rekao je dopisniku Anadolu da se pećina Dupnisa nalazi u podnožju planine Istranca.

Kako je kazao, pećina ima veoma važan potencijal u pogledu speleološkog turizma.

Sen je istakao da je ovo jedina pećina otvorena za turiste u regiji Trakija.

Kako je kazao, posebnu pažnju posjetilaca privlači ravnoteža toplog i hladnog unutar pećine.

“Prema izlazu iz pećine temperatura je 17 stepeni, a na ulazu je 12 stepeni. U tom smislu je jedinstvena. Pozivamo turiste, ljubitelje pećina, entuzijaste prirode, da posjete našu pećinu“, kazao je.

Sen je istakao da slijepi miševi u pećini privlače posebnu pažnju posjetilaca.

Šef Odsjeka za istoriju umjetnosti Univerziteta Trakija (TU) prof. dr. Engin Beksac istče da pećine u regiji privlače pažnju i istraživača i entuzijasta istorije.

Istakao je da je vrlo važno zaštititi pećine i otvoriti ih za turiste.

Trakija je oblast na krajnjem jugoistočnom dijelu Balkanskog poluostrva.

Goksu terase od travertina, sedimentne stijene nataložene toplom izvorskom vodom poznate su i kao Giresunov Pamukkale. Inače, Pamukkale znači "dvorac pamuka".

Giresunov Pamukkale poznat je po svojim vodama bogatim mineralima koje teku niz bijele sedrene terase i bazene tirkizne boje.

U blizini se nalazi i Mavi Gol, u prevodu Plavo jezero koje sa parkom prirode Kuzualan, posjetiocima nude veličanstvene prizore, piše AA. 

Plavo jezero ime je dobilo po sedrama formiranim vodom bogatom mineralima. Kada se snijeg otopi, od juna jezero dobija tirkiznu boju vode koja se zadrži do sljedeće zime, odnosno decembra.

U parku prirode Kuzualan koji se prostire na 482 hektara, moguće je pronaći više od 120 vrsta biljaka, iz 60 porodica, kao više od 150 vrsta kičmenjaka.

Lokalne vlasti uradile su mnogo na unapređenju infrastrukture i prilaza parku i jezeru, mostova, kao i terasama s kojih se pruža nezaboravan pogled. Sada su počeli da ubiru plodove urađenog, a ovo područje posjećuju i domaći i strani turisti.

„I ove godine su Michelin inspektori bili impresionirani kulinarskom scenom u Istanbulu“, izjavio je Gwendal Poullennec, međunarodni direktor vodiča MICHELIN. Navodeći da je Istanbul kosmopolitski grad kompleksnog karaktera i nudi izuzetno bogatu gastronomsku panoramu, od klasičnih turskih taverni do modernih, internacionalnih restorana. Druga selekcija, koja ističe 24 nova restorana, uključujući dva nova sa po jednom Michelinovom zvjezdicom, širom grada što također pokazuje porast gastronomskih standarda koje pokreće generacija odvažnih kuhara ponosnih na svoju tradiciju.“

„Naši timovi su posebno cijenili razlike između Izmira i Bodruma, dva grada čiji je ulazak u porodicu vodiča MICHELIN vrijedan pažnje. Lokalni korijeni, lojalnost terroir-u i jake veze s lokalnim proizvođačima zajedničke su karakteristike mnogih preporučenih restorana u Izmiru i okolici. Ta posvećenost je dokazana dodijeljivanjem MICHELIN Green Star zvjezdica za najmanje tri restorana u ovom području. Bodrum, sa svoje strane, nudi zanimljivu gastronomsku komplementarnost: na obali cvjetaju luksuzna i internacionalna mjesta, dok se u centru grada nalaze mali, nezavisni restorani koji su posebno slikoviti i pristupačni“, zaključuje Gwendal Poullennec.

MICHELIN zvjezdica za sedam restorana

Po prvi put ikada, tri restorana u Izmiru su dobila po jednu MICHELIN zvjezdicu.

Restoran „OD Urla“ koju vodi šef kuhinje Osman Sezener ističe se autentičnim kulinarskim pristupom. Na porodičnom imanju okruženom vinogradima i maslinicima, kuhar i njegov tim koriste najbolje domaće sastojke. Polovina se uzgaja na licu mjesta, dok se ostatak nabavlja od proizvođača i zanatlija u lokalnoj blizini. Posluživanje jela na tanjiru su jednostavna, prirodna, a u nekim slučajevima i rustikalna, ali svako jelo je uvijek savršeno izvedeno, a oni koji se peku na otvorenoj vatri restorana zaslužuju počasno priznanje.

U „Teruar Urla“ restoranu, šef kuhinje Osman Serdaroğlu i njegov tim osmislili su kuhinju inspirisanu Mediteranom s italijanskim nijansama, naglašavajući lokalne proizvode. Od jagnjeće saltimbocce do prženih tikvica sa svježim kozjim sirom i sušenim jogurtom, jela su minimalistička, ali bogatog okusa. Vinska karta je također impresivna, u čast različitih tettoara terroir-ima Turske.

Ozan i Seray Kumbasar stvorili su jedinstvenu destinaciju u „Vino Localeu“. Ovaj entuzijastični par posvećen je otkrivanju izvrsnosti svog kraja stranim gostima. Šef kuhinje Ozan Kumbasar koristi samo najkvalitetnije proizvode koji su isključivo domaćeg porijekla. Jelovnik, koji prati godišnja doba, ažurira se svakih šest sedmica. U prostoru za ručavanje, Seray Kumbasar vodi gurmane kroz izuzetan izbor regionalnih vina.

Dva restorana u Bodrumu su nagrađena po jednom MICHELIN zvjezdicom.

Kitchen, restoran koju vodi šef Osman Sezener, nudi modernu tursku kuhinju sa internacionalnim akcentima. Regionalni i svježi proizvodi zauzimaju centralno mjesto u jednostavnim, izdašnim jelima kao što je hobotnica pečena na žaru na vrućem drvenom uglju i obogaćena zelenim umakom (salsa verde) napravljenim od vrtnog bilja.

Nakon šetnje veličanstvenim obalnim putevima, ljubitelji moderne egejske kuhinje oduševit će se u „Maçakızı-ju“, smještenom u istoimenom hotelu koji preporučuje Michelinov vodič. Šef kuhinje Aret Sahakyan nudi kreativna jela koja se poigravaju s lokalnom tradicijom. Vinska karta je također prvoklasna, od turskih i evropskih sorti iz impresivnog podruma za šampanjce.

Dva restorana u Istanbulu su nedavno dobila jednu MICHELIN zvjezdicu.

U „Arkestra-i“, šef kuhinje Cenk Debensason, porijeklom iz Istanbula sa međunarodnim iskustvom, demonstrira stepen svoje stručnosti i kulinarskih sposobnosti. Njegova kuhinja je spoj različitih okusa – od sašimija sa mariniranom tunom i sladoledom od riže za suši te vinaigrettom od đumbira pa sve do kuhanih pačjih prsa sa sosom od apicijusa. U „Sankai by Nagaya“, šef kuhinje Yoshizumi Nagaya nudi dva vrhunska omakase obroka. Prvi sadrži suši kojeg od domaće ribe priprema glavni suši kuhar Hiroko Shibata. Drugi slavi kaiseki kuhinju obogaćenu ponekim evropskim dodacima kao što su teleći obrazi kuhani na niskoj temperaturi 48 sati i posluženi sa grahom, ponzu majonezom i sirćetom u prahu.

Ova dva nova dodatka MICHELIN Star doveli su broj restorana s jednom zvjezdicom u Istanbulu na ukupno šest, a Araka, Nicole, Mikla i Neolokal su i ove godine potvrdili svoje priznanje. Na vrhu lokalne kulinarske scene, Turk Fatih Tutak ima dvije MICHELINove zvjezdice zbog svoje "izuzetne kuhinje, vrijedne obilaska".

MICHELIN Green Stars, ekološki odgovorni restorani

Izbor MICHELIN Guide 2024. također uključuje četiri nova objekta MICHELIN Green Star od čega tri u Izmiru i jedan u Istanbulu. MICHELIN Green Star slavi restorane koji imaju eko-odgovornost, a ujedno su pouzdan pokazatelj autentičnih i inspirativnih kuhinja. Nagrađeni su „OD Urla“, „Vino Locale“ i „Hiç Lokanta“ u Izmiru, dok je „Circle by Vertical“ u Istanbulu također novopriznat. Budući da „Neolokal“ zadržava i svoj MICHELIN Green Star, time je ukupan broj ekološki posvećenih restorana u izboru za 2024. porastao na pet.

16 novih Bib Gourmand restorana

U izboru MICHELIN Guide, ocjena Bib Gourmand nedavno je dodijeljena za 16 restorana: dva u Bodrumu, šest u Izmiru i osam u Istanbulu (od kojih je jedan promotivni).

U Bodrumu su MICHELIN inspektori posebno ocijenili živahnost i raskošnost meze koja se nudi u taverni „İki Sandal“. Također su uživali u mesu sa roštilja koje se služi u „Otantik Ocakbaşı“. Izmir je nadaleko poznat po tradicionalnoj turskoj kuhinji. Mezze, dinstano meso, supe od povrća i sočna baklava takmiče u okusima kod „Adil Müftüoğlu“, „Ayşa Boşnak Börekçisi“, „Beğendik Abi“ i „Tavacı Recep Usta“. U starom gradu, „Hiç Lokanta“ – koji je također nagrađen MICHELIN Green Star za svoje održive inicijative – nudi moderniju i biljnu kuhinju. „LA Mahzen“, koji se nalazi u vinogradu Lucien Arkas, slavi najbolja domaća vina i nudi ukusnu, vrhunsku mediteransku kuhinju.

U Istanbulu, 8 novih Bib Gourmand restorana nude eklektičniju kulinarsku panoramu, od italijanskih okusa Aida - vino e cucina i Fauna, do japanskih delicija Inari Omakase Kuruçeşme ili mediteranskih okusa The Red Baloon-a. Uključena je i turska kuhinja, moderna i tradicionalna, uz objekte „Circle by Vertical“, „Efendy“, „Tavacı Recep Usta Bostancı“ i „Foxy Nişantaşı“.

Pored pomenutih, svih 10 istanbulskih restorana koji su prethodno preporučeni sa Bib Gourmandom u izdanju MICHELIN vodiča za 2023. zadržali su svoja priznanja.

Stoga ukupno 18 Bib Gourmand restorana sijaju novim kulinarskim nagradama u najvećem gradu Turske.

U izbor dodato 36 novih restorana

Pored restorana koji su nagrađeni s jednom ili više MICHELIN zvjezdica ili Bib Gourmandom, inspektori su preporučili i 36 restorana koji se ističu po kvaliteti svoje kuhinje. Njih šest se nalazi u Izmiru, 15 u Bodrumu i 15 u Istanbulu. Među njima su restorani koji nude od anadolskih specijaliteta u „Lokanta Göktürk“ u istanbulskoj četvrti Eyüpsultan do brojnih mezzea u „Bağarası-u“ u Bodrumu do izvrsnog mesa u „Kasap Fuat-u“ u Izmiru. Ljubitelji azijske kuhinje, japanske specijalitete mogu naći u „Akira Back İstanbul“ ili „Zuma Bodrum“, ili kantonske okuse u „Hakkasan İstanbul“; dok oni koji preferiraju italijansku kuhinju mogu posjetiti „Isola Manzara“ (Bodrum) ili „Ristorante Pizzeria Venedik“ (Izmir). „Eleos Yeşilköy“ (Istanbul), „SOTA ALAÇATI“ (Izmir) i „Sait“ (Bodrum) svi nude izvanrednu ribu i plodove mora. Dodavši 15 novih restorana u Istanbulu uz 37 koji su preporučeni ove godine, turska metropola sada ima 52 istaknuta i hvaljena ugostiteljska objekta.

3 MICHELIN specijalne nagrade

Kako bi proslavili umjetnost „lijepe strane života“ odnosno „savoir-faire“ i istakli različite restoranske profesije, MICHELIN inspektori su odlučili odati počast trojici talentovanih profesionalaca koji doprinose stvaranju nezaboravnih gastronomskih iskustava. Prvi put je uz Michelin vodiča Istanbula,Izmira i Bodruma uz „Green Star“ i One MICHELIN Star priznanje, nagrada MICHELIN Sommelier dodijeljena je Seray Kumbasar iz restorana „Vino Locale“ u Izmiru .“ Nagrada MICHELIN Service Award, koji je sponzorisan Mastercardom, dodijeljena je Ismailu Kahveciu i uslužnom timu restorana „Tuğra“ u Istanbulu za njihov izuzetan osjećaj gostoprimstva. Zaključno, MICHELIN-ova nagrada za mladog kuhara - kao priznanje mladom talentu koji obećava - ide Ulaşu Durmazu iz Bib Gourmand restorana „The Red Balloon“ u Istanbulu.

MICHELIN vodič Istanbul, Izmir, Bodrum nudi:

· 111 preporučenih restorana (77 u Istanbulu, 15 u Izmiru, 19 u Bodrumu) uključujući:

- 1 restoran sa dvije MICHELIN zvjezdice (Istanbul)

- 11 restorana sa jednom MICHELIN zvjezdicom (6 u Istanbulu, 3 u Izmiru, 2 u Bodrumu)

- 26 Bib Gourmand restorana (18 u Istanbulu, 6 u Izmiru, 2 u Bodrumu)

- 73 odabrana restorana (52 u Istanbulu, 6 u Izmiru i 15 u Bodrumu)

- 5 MICHELIN Green Star restorana (2 u Istanbulu, 3 u Izmiru)

Kompletan izbor MICHELIN vodiča za Istanbul, Izmir, Bodrum dostupan je besplatno na web stranici i u aplikaciji MICHELIN Guide. Izbor restorana upotpunjuje izbor hotela MICHELIN Guide, koji ističe najjedinstvenija i najuzbudljivija mjesta za boravak u Turskoj i širom svijeta. Svaki hotel u Vodiču odabran je zbog svog izvanrednog stila, usluge i karaktera, s opcijama za sve budžete, a svaki hotel se može rezervisati direktno putem web stranice i aplikacije MICHELIN Guide. MICHELIN Vodič je mjerilo u gastronomiji, a postavlja i novi standard za hotele. Posjetite web stranicu MICHELIN Guide ili preuzmite besplatnu aplikaciju za iOS i Android kako biste otkrili najbolje restorane ili rezervisali nezaboravan hotel. 

Profesor Bilal Sogut, šef arheološkog iskopavanja u gradu Stratonikeia, rekao je da su timovi imali uspješne radove u drevnom gradu, koji se nalazi u okrugu Yatagan u provinciji Mugla.

Sogut je rekao da su uložili impresivne napore na stogodišnjicu Republike, što je dovelo do brojnih otkrića.

"Pronašli smo otiske stopala stare skoro 1.900 godina u ostacima gornjeg poklopca kupatila iz rimskog perioda. Čak smo utvrdili da ovi otisci stopala, na ciglama korištenim u trezoru, pripadaju troje različite djece starosti od dvije do tri godine", naveo je Sogut.

Podsjetio je da su ranije pronašli različite prikaze na crijepovima i zidnim ciglama, ali prvi put su naišli na takav otisak stopala, piše AA. 

"Ti otisci stopala su dolazili iz različitih pravaca i nisu svi bili u istom pravcu", dodao je Sogut.

Stratonikeia se naziva "Gradom gladijatora" i uvrštena je na privremenu listu svjetske baštine UNESCO-a.

Poznat je i kao jedan od najvećih mermernih gradova na svijetu. Iskopavanja u drevnom gradu započela su 1977. godine.

Drevni grad, značajan za helenističko, rimsko i bizantijsko razdoblje, kao i za anadolske kneževine, osmansko i republikansko doba, čuva značajne artefakte.

Impresivan ljudski kip

Najveća poznata ljudska prahistorijska statua otkrivena je tokom nedavnih iskopavanja u Karahantepeu. Statua muške figure u sjedećem položaju visoka je 2,45 metara, ima realistični izraz lica, naglašena rebra, kičmu i kosti ramena. U istom prostoru nalazi se i skulptura lešinara postavljena na prednjoj strani klupe na kojoj su pronađene i kamene ploče.

Vepar u Gobeklitepeu

Tokom iskopavanja koje je sprovelo tursko Ministarstvo kulture i turizma, u D konstrukciji Gobeklitepea pronađena je statua divlje svinje u prirodnoj veličini od krečnjaka. Skulptura, koja ima ostatke crvenog, bijelog i crnog pigmenta na svojoj površini, prvi je oslikani primjerak u prirodnoj veličini od svog vremena do danas. Skulptura je također pronađena na klupi ukrašenoj simbolom u obliku slova H, polumjesecom, dvije zmije i tri ljudska lica.

Nalazište koje je promenilo tok historije

Smješten oko 18 kilometara sjeveroistočno od centra grada Šanliurfe, u blizini sela Orencik, Gobeklitepe je jedno od najznačajnijih naslijeđa ljudske historije. Kao 18. po redu lokacija Turske upisane na UNESCO Listu svjetske baštine, ovo arheološko nalazište je značajno promijenilo moderno shvatanje drevnih društava lovaca-sakupljača, posebno iz vremena neolita. Prvi radovi na iskopavanju u Gobeklitepeu počeli su 1995. godine, a za kratko vrijeme otkrivene su mnoge iskopine, među kojima stubove u obliku slova T ukrašene životinjskim motivima i geometrijskim oblicima, razne ljudske i životinjske skulpture, kameno i koštano oruđe, kao i ostaci životinskih kostiju. Radovi na ovoj lokaciji otkrili su nove informacije o društvenom životu, arhitekturi i umjetnosti, naglašavajući postojanje visokorazvijenog društva u ranim fazama neolita.

Taš Tepeler: Zemlja velike transformacije

U Turskoj, zemlji prastarih civilizacija, aktivno se provode arheološka iskopavanja i restauratorski projekti u historijskim područjima kako bi se osigurala održivost kulturnog naslijeđa. Zemlja trenutno prednjači u svijetu po broju arheoloških projekata. Očekuje se da će broj arheoloških iskopavanja i studija u Turskoj dostići 750 do kraja 2023. Proučavanja savremenih lokaliteta u određenim regijama pružaju holističko razumijevanje davnih dešavanja. Jedan od takvih nedavnih projekata je Taš Tepeler. Obim projekta u regionu koji se sprovodi pod rukovodstvom profesora Necmija Karula, šefa Odsjeka za prahistorijsku arheologiju na Univerzitetu u Istanbulu, daje uvid u tehnološke, ekološke i socijalne aspekte prvih naseljenih ljudskih društava. Istraživanja na visoravni Šanliurfa dovela su do otkrića savremenih naselja u blizini Gobeklitepea. Ova naselja, koja se zajednički nazivaju Taš Tepeler (Kamene humke), uključuju Karahantepe, Sayburç, Sefertepe, Harbetsuvan Tepesi, Gürcütepe, Çakmaktepe, Medik, Kurttepesi, Taşlıtepe, Ayanlar, Yoğunburç i Yeni Mahallebekli, Yeni Mahalle. Sve navedene lokacije daju svoj doprinos u rasvjetljavanju historije čovječanstva.

Prva zemlja koja je potpisala protokol s GSTC-om

Kako bi postigla održivu transformaciju u sektoru turizma, Turska je prošle godine potpisala sporazum o saradnji za razvoj nacionalnog programa s Globalnim vijećem za održivi turizam (GSTC), koje uspostavlja i upravlja globalnim standardima za putovanja i turizam. Ovo je prvi takav sporazum na nivou jedne države i GSTC-a.

U skladu sa trogodišnjim planom restrukturisanja svoje turističke industrije, Turska je također razvila i Nacionalni program održivog turizma. Preko njega, Turska radi na načelima održivosti svih turističkih politika uključujući destinacije, touroperatere i smještajne kapacitete. Primarni cilj Programa održivog turizma je osigurati da smještajni objekti dobiju Certifikat održivog turizma koji se sastoji od 42 globalno prihvaćena kriterija. Tokom ovog procesa smještajni kapaciteti podliježu nezavisnoj evaluaciji za certifikaciju koja se ponavlja jednom godišnje. Kroz učinkovito planiranje održivosti, provjera/certifikacija također omogućava objektima da kontinuirano poboljšavaju svoje napore u pogledu održivosti.

Uz ovu povećanu svijest, broj objekata verificiranih/certificiranih za održivost je u stalnom porastu. Prema planu i viziji turskog nacionalnog programa održivog turizma, svi objekti moraju imati "Certifikat održivog turizma" do 2030. godine.

Odgovorno gostoprimstvo

Turski nacionalni program održivog turizma ima za cilj maksimizirati društvenu i ekonomsku korist za lokalno stanovništvo uz zaštitu kulturne baštine i očuvanje bioraznolikosti, ekosistema i prirodnih ljepota. Program ima za cilj i smanjiti onečišćenje i uštedjeti resurse, osiguravajući da turizam bude ekološki prihvatljiv u svakom pogledu. Smještajni objekti koji steknu certifikat održivosti kroz Program gostima pružaju iskustvo održivog smještaja svjetske klase, a istovremeno pomažu u zaštiti okoliša. U Turskoj se procjena smještajnih kapaciteta provodi u četiri glavne kategorije: "održivo upravljanje", "kulturni utjecaji", "društveno-ekonomski utjecaji" i "utjecaji na okoliš". Prvi korak ka dobivanju certifikata održivosti je demonstracija učinkovitog održivog upravljanja. Od smještajnih objekata se očekuje da štite kulturnu baštinu, omogućavaju gostima interakciju s lokalnom kulturom, podržavaju regionalnu privredu i doprinose prosperitetu kroz prakse kao što su poticanje lokalnog zapošljavanja, promocija lokalne kupovine i podrška lokalnim poduzetnicima uz podršku lokalnim dobavljačima, smanjenje potrošnje vode i energije, upravljanje krutim otpadom, provedba praksi recikliranja i provedba mjera zaštite biološke raznolikosti i krajolika.

Ove godine, evropski biciklističko-turistički stručnjaci dolaze u Izmir koji se ističe svojim veličanstvenim drevnim mjestima, izvanrednim prirodnim pejzažima, prekrasnoj obali i brojnim biciklističkim rutama. Izmir se, kao prvi turski grad domaćin, nalazi na EuroVelo 8 - Mediteranskoj ruti koja počinje u španskoj Andaluziji, povezuje mediteransku obalu Francuske, Italije i Balkanskog poluostrva sa turskom rutom koja uključuje Dikili, Bergama, Aliağa, Foça, İzmir, Balıklıova, Alaçatı, Çeşme, Sığacık and Selçuk. Na dijelu izmirskog EuroVela 8, ruta spaja dva kultna lokaliteta UNESCO-ve baštine (Efes i Bergama).

Konferencija u Izmiru organizuje se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i turizma Republike Turske, Turske agencije za promociju i razvoj turizma (TGA) i Evropske biciklističke federacije (ECF) uz lokalnu saradnju sa Gradom Izmirom. Svi učesnici će iskusiti usluge certificiranih „bike friendly“ izmirskih hotela u kojima će biti smješteni.

Baština „na dva točka“

S fokusom na razvoj i budućnost održivog biciklističkog turizma, konferencija okuplja sve segmente cikloturizma, uključujući stručnjake za cikloturizam, predstavnike međunarodnih biciklističkih udruženja, operatere biciklističkih tura, predstavnike univerziteta i akademske zajednice, turizma i vlasti, te predstavnike smještajnog sektora i javnog prijevoza. Tema ovogodišnje konferencije glasi: „Biciklizam: Nova perspektiva naslijeđa, a fokusirana je na panele, dijaloge i razmjenu informacija o budućnosti biciklističkog turizma i načinima doživljavanja, očuvanja i promocije baštine „na dva točka“.

Više novih i boljih staza

Najutjecajniji govornici okupit će se u grandioznom „Swissotel Büyük Efesu“. Svoja iskustva iz svijeta biciklizma podijelit će ugledni novinar Alex Crevar te Pınar Pinzuti, organizator „Fancy Women Bike Ride“ i direktor sajmova biciklističkog turizma za kompaniju „Italy Bikenomist“. Na plenarnoj sesiji  „Postavljanje biciklističkog turizma na političko mjesto“, dr Elif Balcı Fisunoğlu, vršilac dužnosti generalnog direktora Turske agencije za promociju i razvoj turizma (TGA), Jill Warren, izvršna direktorica Evropske federacije biciklista (ECF) i Michael Cramer, bivši zastupnik u Evropskom parlamentu podijelit će svoje poglede na temu kako biciklistički turizam mora biti uvršten na politički dnevni red na nacionalnom i međunarodnom nivou s većom posvećenošću i odlučnošću nego ikada prije. Na ovom panelu će se govoriti o politici biciklističkog turizma, s fokusom na razvoj i održivost cikloturizma.

„Biciklistički proizvodi koji promovišu baštinu: Lekcije iz Evrope” je sesija koja će donijeti nekoliko najboljih evropskih praksi o otkrivanju kulturne historije na dva točka dok će se na sesiji „Biciklom u prirodu: Između upotrebe i zaštite“ govoriti o tome kako biciklistička infrastruktura omogućava pristup prirodnim područjima bez dodatnog pritiska na biodiverzitet i ekosisteme, uključujući primjere iz različitih zemalja.

Sesija "Marketinške strategije za privlačenje novih (i više) biciklista" raspravljat će o tome kako marketinški alati mogu pomoći da biciklizam postane dio svačijeg života. Sesija "Alati za komunikaciju biciklizma i naslijeđa" govorit će o tome kako različiti mediji, poput vodiča, TV emisija, igrica i aplikacija, mogu povezati biciklističku praksu s promocijom baštine i pozvati korisnike da istraže destinaciju biciklom, sa primjerima iz Evrope. „Usluge prilagođene biciklizmu: Kako poboljšati pristup lokalitetima baštine?“ i sesija „Mreže biciklističkih ruta: Veza između ruralnog i urbanog naslijeđa“ nude uvid u uspješne mreže biciklističkih ruta u pristupu glavnim atrakcijama destinacije te odgovore kako planirati mrežu biciklističkih ruta. Posljednjeg dana konferencije EuroVelo i biciklističkog turizma 2023., učesnici će posjetiti mjesta duž EuroVelo 8 - Mediteranske rute gdje će se uvjeriti u biciklističku infrastrukturu, projekte i usluge Izmira. 

O EuroVelu

EuroVelo je pionirska međunarodna biciklistička mreža koja povezuje evropski kontinent kombinujući 17 prepoznatljivih biciklističkih ruta. Mreža kojom upravlja Evropska biciklistička federacija (ECF), motiviše turiste i lokalno stanovništvo da putuju biciklom i održavaju ekološke i održive životne kriterije. EuroVelo na svojim rutama njeguje biciklistički turizam u gradovima i doprinosi biciklističkoj infrastrukturi, biciklističkom prijevozu i kulturi. Turska, zemlja popularna za biciklistički turizam i poznata po svojim rutama, učestvuje na Mediteranskoj ruti sa svojih 500 živopisnih kilometara. Zemlja nudi jedinstven potencijal za biciklistički turizam zbog svog prepoznatljivog geografskog položaja i historijskih zdanja. Rute su kreirane za posjetioce koji biciklom žele istražiti kulturno naslijeđe i netaknutu prirodu. Egzotične alternative evropskom šumskom rutom Turske kreirane su  za cestovne bicikliste i to u Istanbulu, potom rutom Köyceğiz - Ortaca - Dalaman u Mugli, rutom Likijski put - Maden Beach u Kemeru u Antaliji kao i Dolinom golubova - Göreme Muzej na otvorenoj ruti koja kombinuje prekrasne prirodne ljepote Kapadokije sa jednim od najvažnijih historijskih centara regije.

Konvencija UNESCO-a opisuje drevni grad Gordion kao "višeslojno drevno naselje, koje obuhvata ostatke drevne prijestolnice Frigije, neovisnog kraljevstva iz željeznog doba". Gordion je jedan od najvažnijih historijskih centara na drevnom Bliskom istoku.

- Arheološka iskopavanja i istraživanja na tom mjestu otkrila su mnoštvo ostataka koji dokumentuju tehnike gradnje, prostorne rasporede, odbrambene strukture i prakse inhumacije koji bacaju svjetlo na frigijsku kulturu i gospodarstvo, navodi UNESCO.

Mjesto mitova i legendi

Drevni grad Gordion, koji se nalazi u okrugu Polatli u Ankari, izvanredan je dokaz bogatstva civilizacija koje su ostavile trag u anadolskim zemljama. Zbog svog položaja, Gordion je bio ključna tačka raskršća između Istoka i Zapada, na raskrsnici velikih imperija na istoku – Asiraca, Hetita i Babilonaca te Grka i Rimljana sa zapada. Gordion sadrži dokaze iz ranog bronzanog doba (oko 2.500. pr. n. e.). Neprekinuto ljudsko stanovanje u i oko drevnog grada tokom 4.500 godina svrstava Gordion među rijetka područja na svijetu s najdužom poviješću neprekidnog naseljavanja. Privlačnost mjesta za razne civilizacije pripisuje se strateškom položaju duž značajnih trgovačkih puteva Anadolije, obilnim zalihama vode koja potiče iz rijeke Sangarios (današnja Sakarya) te prostranoj plodnoj zemlji pogodnoj za obradu.

Frigijskom stazom...

Gordion je bio politička i kulturna prijestolnica Frigije, koja se uzdigla s raspadom Hetitskog Carstva u 12. stoljeću prije Krista. Frigijci su se naselili u širokom području

u anadolskim zemljama, pokrivajući današnje provincije Ankare, Afyonkarahisara, Eskişehira i Kütahye. Frigijska dolina bila je veliki predio koji danas sadrži drevne ruševine. Monumentalne građevine frigijskog razdoblja ostavile su najznačajniji trag na krajolik Gordiona. Grobne humke gradskih vladara i kamene utvrde pokazuju moć i autoritet frigijske elite. Nekada je ovim mjestom vladao kralj Mide, u mitologiji „proklet zlatnim dodirom“. Njegova grobnica u Gordionu je treći najveći grobni humak, a grobna komora unutar njega najstarija je drvena građevina na svijetu.

Gordion je također povezan s mitološkim Gordijskim čovorom – legenda kaže da se vjerovalo da će čvor razriješiti budući osvajač Azije. Stoga nije slučajno da je Gordion posjetio Aleksandar Veliki. Danas, muzej Gordion čuva najvažnije arheološke iskopine ovog mjesta. Među artefaktima je ručno rađena keramika iz starijeg željeznog doba, željezno oruđe iz ranofrigijskog razdoblja te antičko posuđe i uvozna roba. Posjetitelji također mogu vidjeti uzorke pečata i novčića pronađene u Gordionu.

Mjesta Turske baštine na UNESCO-vom popisu svjetske baštine:

1. Nacionalni park Göreme i kamena nalazišta Kapadokije

2. Velika džamija i bolnica Divriği

3. Povijesna područja Istanbula

4. Hattusha: Hetitska prijestolnica

5. Nemrut Dağ

6. Hierapolis-Pamukkale

7. Xanthos-Letoon

8. Grad Safranbolu

9. Arheološko nalazište Troja

10. Selimija džamija i njen kompleks

11. Neolitsko nalazište Çatalhöyük

12. Bursa i Cumalıkızık: Rođenje Osmanskog Carstva

13. Pergamon i njegov višeslojni kulturni krajolik

14. Tvrđava Diyarbakır i kulturni krajolik vrtova Hevsel

15. Efez

16. Arheološko nalazište Ani

17. Afrodizije

18. Göbekli Tepe

19. Mound Arslantepe

20. Gordion

21. Drvene hipostilne džamije srednjovjekovne Anatolije

Alaçatı

Çeşme se nalazi na zapadnoj obali poluostrva Izmir i nezaobilazno je mjesto za jedrenje. Alaçatı koji je povezan sa Çeşmeom, poznato je kao jedno od 'najboljih mjesta za surfanje i jedrenje na svijetu'. Zbog savršenog vjetra, pješčanog tla i plitkih zaštićeni voda, ovo mjesto je svjetski centar za jedrenje na dasci. Ovdje se održava Svjetsko takmičenje u jedrenju na dasci u organizaciji Udruženja profesionalnih jedriličara na dasci na koji dolaze najbolji svjetski surferi. Gradić je ispunjen centrima za obuku i iznajmljivanje opreme za surfanje. Urla, još jedna destinacija za odmor, vrhunsko je mjesto za kitesurfing zbog intenzivnog vjetra na obalama.

Gokceada

Gökçeada, smještena uz obalu Çanakkalea, idealno je mjesto za putnike koji traže miran odmor i surfersko iskustvo na Egejskom moru. Gökçeada, 'prvo i jedino ostrvo Cittaslow na svijetu' od 2011. godine, ugošćava hiljade surfera godišnje.  Gokceada ima najčistije plaže i tirkizne uvale kojima se surfa, kupa i roni. Otok nudi savršene uslove za jedrenje tokom 300 dana u godini. Najpopularnija mjesta za windsurfing i kitesurfing su plaža Aydıncık, Saros i Ayvalık. Struje na dnu zaljeva u sjevernom dijelu Egejskog mora omogućavaju stalno čiste vode i povoljne vjetrove.

Datça

Još jedna vjetrovita uvala za surfere nalazi se u četvrti Datça u Mugli u južnom Egeju. U Datçi sezona jedrenja na dasci traje od maja do septembra. Nakon surfanja, surferi se druže u drevnom gradu Knidosu koji se nalazi na vrhu poluostrva. Dalaman Sarıgerme, koji osvaja srca sportskih entuzijasta jakim vjetrovima, još je jedna vitalna destinacija za windsurfing u ovoj regiji.

Poluostrvo Bodrum u južnom Egeju je turistička i surferska destinacija koja traje četiri sezone poznata po svojim luksuznim buticima, hotelima, živahnom noćnom životu i tirkiznom moru. Zaljev Akyarlar, koji se nalazi zapadno od poluotoka plitku stazu za kitesurfing dugu tri kilometra i sa termalnim vjetrovima.

"Dobrodošli u Kibyru, mjesto gdje žive hrabri ljudi i uzgajaju brze ratne konje" glasi natpis kojeg su turski arheolozi 2016. godine pronašli na ploči tokom iskopavanja u Burduru, turskom gradu na zapadu Anadolije.

Otkriven je cijeli jedan grad s centralnom fontanom, piše AA. 

Fontana Kibyra, stara 2.000 godina, podignuta je za vrijeme vladavine Rimskog carstva. Građevina s dva bazena, stepeništem i terasom izgrađena je 23. godine nove ere, kada je grad obnovljen nakon velikog zemljotresa i funkcionisao je skoro 700 godina. Drevni grad otkriven je 2016. i uvršten je na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Kibyra je svojevremeno bila planinsko odmaralište, a kao jedan od najvažnijih gradova rimske civilizacije uzdignuta je na nadmorskoj visini između 1.100 i 1.300 metara. Izvori tvrde da se na ulazu u grad nalazio stadion smatran jednim od najveličanstvenijih u drevnoj Anadoliji, primao je oko 10.000 ljudi i bio domaćin epskih gladijatorskih takmičenja čime je Kibyra dobila titulu "Grad gladijatora".

U kanjonu se nalaze klisure, stijene, slapovi i pitka voda.

Prekrasno djelo prirode prepuno jezera, laguna i vodopada. Put Lycian se nalazi na popisu najljepših svjetskih staza za pješačenje te svojim većim dijelom prolazi kroz Goynuk kanjon.

Dužina staze koja prolazi kroz kanjon je 4,5 kilometara, piše AA. 

Kanjon ugošćuje 1.500 domaćih i stranih turista dnevno. U gradu, gdje temperatura zraka dostiže 44 stepena, oni koji žele da se rashlade provode vrijeme u kanjonu.

U kanjonu se nalazi jedna od deset najboljih pješačkih staza na svijetu.

Turisti imaju priliku da se rashlade plivajući među ribama u vodi čija temperatura ljeti varira između deset i 20 stepeni.

Cengiz Kisir, koji je došao iz Njemačke na odmor, rekao je da su došli na odmor u Kemer i da su željeli posjetiti kanjon.

"Došli smo sa 17 ljudi na odmor. Kanjon je veoma hladan, bili smo zadovoljni. To se mora vidjeti. Preporučujem svima", rekao je Kisir.

Njegova kćerka, devetogodišnja Erva, izjavila je da je dok se kupala u kanjonu u nekim dijelovima bilo jako hladno, ali su se zabavili.

Bulent Bac je sretan što je posjetio kanjon.

Emrah Aytekin, koji je sa porodicom došao iz Istanbula, rekao je da su došli na jednosedmični odmor i da su željeli da prvi dan provedu u kanjonu Goynuk.

I njegova supruga Aytekin rekla je da ljepotu regiona treba mnogo bolje promovisati.

Dogukan Ak, upravitelj kanjona Goynuk, rekao je da se od 2009. godine broj posjetitelja kanjona povećava za oko 25 posto svake godine.

Istakao je da je kanjon prirodni park površine oko 3.000 hektara.

Bozcaada, mir pod nebom

Bozcaada je dobro očuvan egejski dragulj koji se nalazi na obali Čanakalea. Ovo ostrvo poznato po čistim vodama, vinogradima i vinima, u mitološkim tekstovima spominje se kao Tenedos. Do ostrva se lako dolazi trajektima koji polaze sa pristaništa Geyikli, a prva znamenitost koja se vidi po dolasku na ostrvo je dvorac Bozcada sa kojeg se pruža pogled na krajolik otoka. Na otoku je i manastir Ayazma, vjetrenjače i crkva Djevice Marije.

Najpoznatije plaže za kupanje na ostrvu su Ayazma i Aquarium Bay. Povjetarac na otoku nudi iskustvo jedrenja na dasci na plaži Çayır, dok se u dubinama mirnih uvala organizuje ronjenje. Na najzapadnijem dijelu ostrva je svjetionik Polente i vjetrenjače, otvoreni za turističke obilaske. Osim što ima specifična vina, otok nudi vinogradarske rute i upoznavanje tradicije vinarstva stare 3.000 godina. Na ovoj ruti moguće je probati vina od četiri sorte grožđa koja rastu samo ovdje. U prvim sedmicama septembra, Bozcaada je domaćin vinskog festivala.

Gökçeada, prvo i jedino ostrvo "Cittaslow" na svijetu

Gökçeada u sjevernom Egeju, kod poluostrva Galipoli, je slikovito ostrvo sa autentičnim selima, toplim vjetrovima, kozama koje lutaju brdima, čistim morem i dugim plažama. Kao takvo, ovo ostrvo je prvo i jedino ostrvo svijeta proglašeno 2011. godine „cittaslow“ – filozofijom mirnog života. Gökçeada ima najčistije tirkizne uvale i plaže u Turskoj kojima se surfa, kupa i roni.

Ostrvo ima savršene uslove za jedrenje tokom 300 dana u godini stoga ga posjećuje hiljade surfera. Na plaži Aydıncık dugoj 1.200 metara može se jedriti na dasci. Gizli Liman, Laz Bay, Yıldız Bay i Mavi (Plavi) Bay su ostale netaknute plaže na ovom ostrvu. Gökçeada kombinuje jedinstven, mirni stil, a poznata je po svojoj arhitekturi i kuhinji. Najatraktivnija sela na ostrvu su Kaleköy, Zeytinli, Tepeköy, Bademli i Dereköy, koji očaravaju stoljetnim drvoredima i autentičkim kamenim kućicama. Obnovljene kamene zgrade pretvorene su u seoske hotele, kafiće i restorane.

Cunda, bajka u turskom Egeju

Cunda, ostrvo u sjevernom Egeju koje je lijepo u svim godišnjim dobima, poznato je i kao Ali Bey Island. Zbog spoja sa tankim kopnenim mostom, Cunda je pristupačan otok. Najveća atrakcija ostrva je crkva Taksiyarhis. Nakon restauracije 2011. godine, neoklasična crkva, izgrađena 1873. godine, povratila je svoju izvornu ljepotu: danas zgrada funkcioniše kao muzej Ayvalık Rahmi M. Koç.

Pogled sa brda Aşıklar u predvečerje uz delicije u dvorištima kamenih kuća u vrijeme kada zalazak sunca oboji otok u crvenu boju je među „must feel“ iskustvima otoka. Gotovo sva jela na otoku prave se sa maslinovim uljem i začinskim biljem, a specijalitet otoka je papalina. Uz popločane ulice nalaze se tezge i mali dućani u kojima lokalno stanovništvo prodaje ručno rađene suvenire.

Troja, grad viteštva i ljubavi

Smješten u selu Tevfikiye u Çanakkaleu, drevni grad Troja jedan je od najvažnijih drevnih gradova na svijetu i među najintrigantnijim odredištima ovog dijela svijeta. Sa devet arheoloških slojeva i 3.000-godišnjom historijom, Troja je 1998. godine uvrštena na UNESCO listu svjetske kulturne baštine. Ovo drevno nalazište je ujedno i prva stanica na Enejevom putu, prvom i jedinom kulturnom putu Vijeća Evrope. Izvanredni muzej Troje, nagrađen najprestižnijim evropskim muzejskim nagradama, sadrži zbirku artefakata i nalaza sa regionalnih arheoloških iskopavanja. U istoimenoj pokrajini, 80 kilometara dalje, nalazi se drevni grad Asos smješten na vrhu brda odakle se pruža pogled na more. U Asosu se nalazi hram Atine, na najvišoj tački grada, a ispod njega se prostire amfiteatar sa 5.000 mjesta. U ovom drevnom gradu je i agora, gimnazija i pozorište. Jedan od najpoznatijih stanovnika Asosa je Aristotel koji je ovdje osnovao čuvenu filozofsku školu prije nego je otputovao u Mađarsku kako bi podučavao Aleksandra Velikog.

Efes, antički biser

U bilo kojoj priči vezanoj za drevne gradove turske egejske obale nezaobilazan je drevni Efes koji svake godine pohodi hiljade turista. Efes, koji je u helenističkom i rimskom periodu važio za jednog od najvećih lučkih gradova svog vremena, od 2015. godine smješten je na listu UNESCO-a. Koliko su bogate bile porodice koje su živjele u „zlatno vrijeme“ Efesa i način na koji su živjele najbolje pokazuju sačuvani ostaci biblioteke Celsus s kapacitetom od 30.000 posjetilaca, antičko pozorište, kapija Mazeja i Mitridata, Hadrijanov hram te Artemidin hram - jedno od sedam čuda antičkog svijeta. U Efesu se nalazi i kuća Djevice Marije, grob Svetog Jovana i Pećina sedam spavača. Bergama, u Izmiru, je još jedan drevni grad na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Važan centar tokom helenističkog, rimskog i vizantijskog perioda, Bergama je dom jedne od sedam značajnih crkava spomenutih u Knjizi Otkrivenja. Strukture u Pergamonu koje su preživjele do danas su Atenin hram, Trajaneum i Pergamska biblioteka. Šetnja od Gornje Akropole do modernog grada Bergame pruža panoramski pogled na cijeli grad sa brda. Danas poznat kao “Crvena bazilika”, Serapisov hram je također još jedan „biser“ Bergame.

Toplice

Uz poznate antičke gradove na obali Egejskog mora, mnoga antička naselja nalaze se u unutrašnjosti regije. Među njima je grad Aizanoi u Kutahyi i drevni grad Sarda u Denizliju, oba na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Još jedan izvanredan spomenik u Denizliju je antički grad Hierapolis, koji je, zajedno sa sedrenom Pamukkale, 1988. godine dodat na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao kulturno i prirodno nasljeđe. U Burduru, na putu za Aydın, smještena je Afrodizija koja je ime dobila po Afroditi, a 2017. uvrštena je na UNESCO listu. Mugla je mjesto gdje završava Egejsko more i počinje Mediteran. I u ovoj regiji su ruševine koje vraćaju 8.000 godina u prošlost. U Mugli su drevni gradovi Kaunos, Knidos i Tlos dok su Xanthos i Letoon na UNESCO listi. U Ksantosu, nekadašnjoj prestonici Likije, su likijski grobni spomenici iz vremena antike. Na putu do Datçe, mirnog grada u Mugli, možete posjetiti drevni grad Knidos,

smješten na ušću Egejskog u Sredozemno more. U Knidosu, gradu kulture i umjetnosti i nekad važnom trgovačkom centru, možete promatrati gdje se Egejsko more i Mediteran susreću sa mjesta veličanstvenog gradskog pozorišta i prigrliti čaroliju ove jedinstvene geografije u kojoj je ispisana historija.

Drevni Istanbul u modernom zdanju

Istanbul Modern, prvi muzej moderne i savremene umjetnosti u Turkiye, jedna je od gradskih atrakcija koje morate posjetiti u novoj zgradi izgrađenoj na obali Bosfora. Kao i njena prethodnica, nova zgrada se nalazi na evropskoj strani Istanbula u Karakoju, gdje se Bosfor susreće sa Zlatnim rogom. Renzo Piano, arhitekta dobitnik prestižne Pritzkerove nagrade, dizajnirao je novu istanbulsku modernu zgradu koja se nalazi na tlu Galataport Istanbul.

Dizajn zgrade inspirisan je blistavim vodama Bosfora i njegovim odsjajima svjetlosti. Istanbul Modern izlaže radove međunarodnih i domaćih umjetnika. U svojim stalnim i privremenim izložbenim prostorima muzej također ugošćava izložbe moderne i savremene umjetnosti iz svih dijelova svijeta.

Mjesto gdje historija oživljava

Sa artefaktima koje čuva, Istanbulski arheološki muzej, koji se nalazi na teritoriji palače Topkapi, jedan je od najbogatijih arheoloških muzeja na svijetu. Kompleks se sastoji od tri osnovne cjeline: "Arheološkog muzeja", "Muzeja antičkih orijentalnih djela" i "Muzeja popločanog paviljona". U njemu se nalazi više od milion artefakata civilizacija koje su se smjenjivale pod okriljem Osmanskog carstva.

Glavna zgrada kompleksa je Arheološki muzej u kojem se nalaze Brankhitove statue svetog puta Didyma-Milet od arhaičnog doba do kraja rimskog doba, statue Kore i Kurosa, kip lava iz mauzoleja Halikarnasa, glava Afrodite, portret Aleksandra Velikog, skulptura otkrivena u Afrodiziji, Efesu i Miletu – tri velika arheološka grada koja su dom velikih arheoloških iskopina koje je predvodio Osman Hamdi beg, osnivač muzeologije u Turskoj i prvi direktor muzeja u 19. vijeku. Jedna od iskopina je i sakrofag Aleksandra, otkriven u nekropoli kralja Sidona tokom iskopavanja koje je vodio Osman Hamdi beg između 1887. i 1888.

Muzej Pera: Ikonski artefakti

Muzej Pera, koji su osnovali Fondacija Suna i Inan Krač, nalazi se u Tepebašiju, odmah pored ulice Istiklal, srca Istanbula. Zgrada, koju je sagradio arhitekt Achille Manoussos kao historijski hotel Bristol, a sada muzej, do danas je bila domaćin nekoliko značajnih izložbi. Dok kolekcija "Orijentalističko slikarstvo" Muzeja Pera sadrži slike inspirisane osmanskom vladavinom od 17. do 19. stoljeća, kolekcija "Anadolijske utege i mjere" sadrži preko 10.000 predmeta iz različitih civilizacija Anadolije.

Kolekcija "Kutahya pločica i keramike" uključuje stotine rukotvorina iz istoimene turske regije. Tokom obilaska, preporučujemo pet izvanrednih djela Osmana Hamdi Beya u Zbirci orijentalističkog slikarstva Fondacije, posebno "Trener kornjača". Izložba Isabel Muñoz “Nova priča – fotografije iz i oko Göbeklitepea” otvorena je do 17. septembra 2023.

Kaligrafija i slikarstvo

Muzej Sakip Sabanci (SSM) nalazi se u Emirganu, jednom od najstarijih naselja na Bosforu, u Istanbulu. Vilu, glavnu zgradu muzeja, sagradio je 1925. godine italijanski arhitekta Edoardo De Nari. Dvorac, poznat kao 'konjički dvorac', je muzej i centar umjetnosti i kulture od 2002. godine. SSM nudi raznovrsno muzejsko iskustvo sa svojim zadivljujućim pogledom na Bosfor sa svojim privremenim i stalnim izložbama, konzervatorskim i istraživačkim dijelovima, programima učenja, dvoranama za performanse, konferencije i seminare. Muzej ima bogatu zbirku kaligrafskih i slikarskih radova i opsežne izložbe na kojima su predstavljeni radovi mnogih svjetski poznatih umjetnika. Nakon časova umjetnosti i kulture, uživajte u bašti muzeja koja gleda na Bosfor.

Hiljade umjetničkih djela

Istanbulski muzej slikarstva i skulpture pruža značajan pregled turske historije umjetnosti od kasnog Osmanskog carstva s kraja 19. do kraja 20. stoljeća. U zbirci muzeja nalazi se 10.497 slika, 719 skulptura, 257 keramičkih predmeta, 182 kaligrafskih radova, deset ikona i jedna instalacija. Muzej je osnovan 18. jula 1937. godine u Kancelariji prestolonasljednika u Palači Dolmabahçe, a otvorio ga je Mustafa Kemal Ataturk 20. septembra 1937. godine. Kada je Kancelarija prijestolonasljednika Dolmabahçea zatvorena zbog restauracije 2007. godine, zbirka je 2011. preseljena u zgradu Antrepo 5 u naselju Tophane, a zgrada, koju je dizajnirao Sedad Hakki Eldem, pretvorena je u muzej po ideji arhitekte Emrea Arolata. Novi izložbeni i skladišni prostori, upravljačke jedinice, ateljei, biblioteka i čitaonice Antrepa 5, projektovani po savremenom muzeološkom pristupu, završeni su 2021. godine, a proces otvaranja muzeja započeo je s izložbom, upriličene u decembru iste godine.

Nezaboravne avanture u tirkiznim vodama

Prekrasne uvale sa šumskim kulisama, zlatni pijesak, plaže s Plavom zastavom i čisto more su samo neke od karakteristika Bodruma. Svaki put u ovoj slikovitoj četvrti vodi do prekrasne uvale. Svoje vodene avanture možete upotpuniti u jednom od brojnih klubova na plaži, dok uživate u suncu i fantastičnom vremenu na poznatim plažama Bodruma kao što su Gümbet, Bitez i Türkbükü. Bodrum, mjesto iz kojeg potiče koncept plavog krstarenja u Turskoj, svake godine dočekuje bezbroj moreplovaca na jedinstvenim turskim guletima i jahtama koje klize blistavim tirkiznim zaljevima. Gümüşlük, Bitez, Yalıkavak, Aspat, Cennet i Zaliv Iassos je među najpopularnijim uvalama za plava krstarenja. Također možete pristati u jednoj od spektakularnih marina u Bodrumu i uživati u boravku u gradu.

Luksuzan izbor smještaja

Gostoprimstvo s pet zvjezdica svjetske klase i mogućnosti premium smještaja zbog kojih se osjećate posebno uz brojne druge čari Bodruma. Od velikih međunarodnih hotela do turskih hotelskih lanaca i butik hotela do luksuznih odmarališta, Bodrum ima neuporedive smještajne kapacitete. Posjetitelje u hotelima u Bodrumu čeka sofisticiran i udoban smještaj, s opremljenim modernim sadržajima, VIP uslugama i privilegovanim hotelskim uslugama kao što su banje i privatne plaže i bazeni. Osim toga, mnogi svjetski poznati restorani nalaze se u luksuznim hotelima Bodruma.

Tursko-egejska kulinarska stanica

Bodrum na svojim stolovima čini odraz obilja turske kuhinje, zahvaljujući bogatoj i ukusnoj kulinarskoj kulturi regije. Bodrum je poznat po autentičnim restoranima koji služe svježe začinsko bilje, plodove mora i egejske delicije, kao i po restoranima koji predstavljaju najbolje primjere svjetske kuhinje. Bodrum će, zajedno sa Izmirom, ove godine biti jedna od najnovijih destinacija na Turskoj mapi Michelin vodiča, sa svojom duboko ukorijenjenom egejskom i mediteranskom kuhinjom. Na posebnoj ceremoniji u Istanbulu 9. novembra 2023. bit će objavljeni restorani sa Michelinovim zvjezdicama u Bodrumu. Večerajući u jednom od izabranih restorana, možete uživati u prepoznatljivom Michelin iskustvu upotpunjenim prekrasnim zalascima sunca u Bodrumu.

Putovanje u historiju sa veličanstvenim ostacima prošlosti

Bodrum je magična destinacija koja podsjeća na muzej na otvorenom, sa svojim spektakularnim ruševinama i uskim ulicama koje odišu historijom. Sa kristalnom vodom, prekrasnim plažama i slojevima historije, grad posjetiteljima pruža bezbroj mogućnosti istraživanja. Bodrum je svjedočio raznim civilizacijama, kao što su Karijsko, Perzijsko, Helensko, Rimsko, Istočno rimsko i Osmansko carstvo. Bitni

ostaci iz ovih epoha se mogu naći i u gradu. Vitezovi sa Rodosa sagradili su Dvorac Bodrum u 15. stoljeću, a Bodrumski podvodni muzej, smješten u dvorcu, spadaj među lokacije koje nude bolje razumijevanje historijske vrijednosti Bodruma. Mnogi artefakti, uključujući i ostatke brodoloma otkrivenih u Turskoj, mogu se vidjeti u Muzeju, koji je 1995. godine osvojio nagradu za Evropski muzej godine. Nadalje, ruševine Mauzoleja u Halikarnasu, koji se smatraju jednim od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta, je nešto što se obavezno treba posjetiti u Bodrumu. 

Od Egeja do Mediterana

Jedna od najljepših ruta za kampiranje počinje od Çanakkalea i vijugavim putem vodi do Antalije. Polazna tačka, Çanakkale, posebno je namijenjena onima koji se zanimaju za historiju. Na ovom mjestu može se istražiti drevna Troja i istoimeni muzej, dobitnik specijalne nagrade Evropske muzejske akademije. Nekih 87 kilometara od Çanakkalea je i drevni Assos, grad star više od 3.000 godina.

U podnožju planine Ida nalazi se više kampova namijenjenih kamperima. Na ruti od Çanakkalea do Izmira ima slikovitih lokaliteta – mora, otoka, starih gradova među kojima Foča ili Urla, poznata po artičokama, te Seferihisar, prvi "spori grad" (Cittaslow ) u Turkiye od njih 21. Na ruti su i Şirince, poznat po svojim historijskim kućama i ukusnim vinima te popularne regije za odmor Çeşme i Alaçatı. U Izmiru možete otkriti nekoliko velikih antičkih gradova kao što su Efez, Pergamon i Klozamenai. Svaki od gradova nudi svoju specifičnu tursku kuhinju prepunu domaćih morskih plodova i začinskog bilja.

U Muğli, smještenoj na spoju Sredozemnog i Egejskog mora u nastavku rute, očekuju vas brojni obalni gradovi poput Bodruma, Fethiyea, Marmarisa, Datçe i Köyceğiz, od kojih je svaki poseban turistički raj. Koje civilizacije su bile na ovom području najbolje se vidi obilaskom drevnog grada Lagine, Herakleia, Stratonikeia i Knidosa.

Na ovoj ruti su i plaža Ölüdeniz i dolina leptira, smještena u podnožju Babadağa, koja se smatra jednom od najljepših plaža na svijetu i koju je Fondacija za zaštitu svjetske baštine svrstala među 100 svjetskih planina koje treba zaštititi. Regija ima brojne sadržaje i prostore gdje možete parkirati svoj kamp prikolicu u hladu borove šume. Dok ste ovdje, možete proći najpoznatijom paraglajding rutom na periferiji Babadağa.

Grad sa najviše plavih zastava na svijetu

Povratkom na rutu, put će vas odvesti do Antalije, srca turske rivijere. Grad sa najviše plaža sa Plavim zastavama na svijetu privlači globalnu pažnju svojom obalom i izuzetnom prirodom. Ovo historijsko bogatstvo uključuje drevni grad Ksantos i njegov kultni centar Letoon, Side, Perge, Aspendos, Myra i Patara. U pokrajini Antalije nalaze se i neke od svjetskih planinarskih staza kao što su Likijski put, Put kulturnog nasljeđa Pisidia i Put Svetog Pavla. Kaš, istaknuti centar ronilačkog turizma u Turskoj i svijetu, također je unutar granica Antalije. U Kašu je smještena Kaputaš, jedna od najljepših plaža svijeta.

Obala Crnog mora

Sjever Turkiye ima pogled na crnomorsku regiju koja nudi zanimljive kamperske ture. Kada kamperom idete od Istanbula prema Crnom moru, prva stanica je Bolu, prekriven bujnim šumama. Iz Bolua se prelazi u Safranbolu i dalje do Kastamonua. Samsun, povijesni lučki grad koji očarava posjetitelje svojom prirodnom ljepotom, još jedan je dragulj na ruti. Ovdje možete posjetiti rezervat za ptice Kızılırmak.

Nakon Samsuna, put vodi do Ordua, poznatog po svojim prirodnim ljepotama. Kada ste u Orduu, visoravni Perşembe i Çambaşı, vodopadi Çiseli i Uzundere, kanjon Geçilmez i selo Yeşilce, koje kombinuje moderan život s jednostavnošću, samo su neka od mjesta koja biste trebali vidjeti. U Trabzonu, sljedećoj stanici, čeka vas pravo kulturno blago. Manastir Sümela je među najvažnijim kulturnim naslijeđem Turske i Trabzona.

Ugrađen u strmu stijenu tokom ere Istočnog Rimskog Carstva, ovaj veličanstveni manastir je na UNESCO listi svjetske baštine od 2000. godine. U Rizeu i Artvinu, drugim zadivljujućim rutama Crnog mora, naići ćete na doline na padinama, smaragdnozelene visoravni, potoke i povijesne dvorce. U ovim zelenim gradovima kušat ćete i delicije turske sezonske kuhinje, začinsko bilje i svježu ribu, posebno inćune koji su „zvijezde“ trpezarijskih stolova.

Osvježavajući trio

Držati se mediteranske dijete kako bi ostali zdravi i u formi relativno je jednostavno tokom odmora u Turkiye. Predjela i glavna jela tokom svih dnevnih obroka u restoranima ili kućama pravljena su na maslinovom ulju. Boranija se sa maslinovim uljem pravi širom Turkiye i konzumira i kao glavno jelo i kao predjelo. Kako bi obroci bili lakši i zdraviji, tokom ljeta je manja konzumacija mesa stoga se i jela od patlidžana, sarme i dolme također prave bez mesa.

Začinsko bilje se poslužuje stalno kroz salate sa puno maslinovog ulja, sirćeta ili limuna. U Izmiru se najviše koristi mliječni čičak (şevket-i bostan) ili samfira (crni morski grah). Jela egejske regije sadrže povrće poput artičoka, cvijet tikvice i drugo bilje jedinstveno za ovu regiju. Nakon jela obavezno se služi trio dinja-lubenica-bijeli sir. Upravo je mješavina mliječnih proizvoda sa svježim voćem specifičnost ovog dijela svijeta.

Sladoled iz Kahramanmaraša

Na turskoj rivijeri tokom ljeta gurmani jedu „tahini piyaz“ – salatu od graha i tahini umaka sa paradajzom i lukom. Od jela istočne Anadolije ističe se ayran aşı – hladna jogurt supa sa pšenicom i slanutkom. Ona se priprema od raznih žitarica i sjemenki, u zavisnosti od regije. Najbolje osvježenje u vrelim danima na turskoj rivijeri pruža čaša hladnog soka od najukusnijih narandži na svijetu koje rastu na zapadu Antalije, u marini Finike.

Svjetski poznati turski sladoled je Maraš iz Kahramanmaraša. Sladoled proizveden od kozjeg mlijeka i korijena Marašovih divljih orhideja zasađenih u Kahramanmarašu, savršen je za rashlađivanje u vrućim ljetnim danima. Njegova zgusnuta tekstura i okus čine ga drugačijim od klasičnog sladoleda, a tajna ove vrste sladoleda su njegovi sastojci koji su porijeklom iz ovih krajeva.

Svježa riba

Riba se u Turkiye konzumira tokom cijele godine, a pogotovo ljeti. Kao zemlja okružena sa tri mora, Turkiye ima obilje sezonskih vrsta morskih plodova. Riba se ljeti priprema na roštilju, a često se sprema i na pari s povrćem. Na kraju vrelog ljetnog dana, uz povjetarac na obali konzumiraju se bijela vina od domaćih sorti grožđa kao što su Misketi, Emir i Narince. Najboljim vinima pripada mjesto u međunarodnoj hotelskoj i ugostiteljskoj industriji Turkiye.

Izmir i njegova okolina, uključujući šarmantni kvart Urla, višestoljetnom egejskom i mediteranskom kulinarskom tradicijom nude obilje gastronomskih mogućnosti, od modernih restorana do domaćih kafića. Restorane uglavnom vode mladi domaći chefovi s ciljem valorizacije turske baštine. Bodrum, kao jedna od najpoznatijih  turističkih destinacija nudi spoj turskih restorana koji čuvaju autentičnost i morske okuse, dok drugi nude bogatu internacionalnu kuhinju od kojih su najpopularnije azijska i italijanska.

Alacati kod Izmira

Turkiye je već prepoznata kao vrhunska gastronomska destinacija svijeta, smatra međunarodni direktor vodiča MICHELIN, Gwendal Poullennec.

- Nakon našeg prvog zaustavljanja u Istanbulu prošle godine, naši inspektori su sa zadovoljstvom stavili i Izmir i Bodrum na svoju mapu puta. Zaista, ova dva mjesta nisu samo odlična za nezaboravna kulturna i turistička iskustva, već se mogu pohvaliti i kulinarskim scenama koje zaslužuju da budu otkrivene. Dok Izmir i njegova okolina nude uzbudljive restorane koji njeguju lokalni terrior i nude vrhunske gastro vještine mladih kuhara, Bodrum odiše raznolikošću svojih restorana od kojih se mnogi tradicionalni nalaze u centru grada dok se inovativni koncepti mogu pronaći u luksuznim odmaralištima. Dodavanjem ove dvije nove teritorije u porodicu vodiča MICHELIN, iskreno se nadamo da ćemo svijetom širiti poruku da je Turkiye gastronomska destinacija koja se ne propušta, rekao je Poullennec.

Ministar kulture i turizma Republike Turkiye, Mehmet Nuri Ersoy, također je izrazio zadovoljstvo što su Izmir i Bodrum, nakon Istanbula, proglašeni gastrogradovima.

- Zahvaljujući našim talentovanim kuharima koji objedinjuju proizvode regije, od farme do stola, svijetu ćemo moći pokazati bogatstvo naše kulinarske kulture koja u svojoj srži ima koncept održivosti. Posjetioci Izmira i Bodruma koji kušaju tamošnje delicije bit će oduševljeni tirkiznim vodama turskog Egeja, historijskim naslijeđem, kvalitetom sadržaja i neograničenim mogućnostima od kruzerskog turizma do iskustva „plavog putovanja“. Uz nova dva MICHELIN grada, raste i potencijal turske kulinarske scene i čvrsto vjerujemo da će se u narednim godinama njima pridružiti i mnogi drugi gradovi, poručio je turski ministar Ersoy.

Bodrum

Kao što je to slučaj sa svim destinacijama koje pokriva, MICHELIN vodič će istaknuti kulinarsku scenu Izmira i Bodruma i preporučiti najbolje restorane koje nude na osnovu historijske i univerzalne metodologije MICHELIN vodiča. Kompletan izbor restorana „MICHELIN Guide İstanbul, İzmir, Bodrum 2024“ bit će predstavljen tokom ceremonije MICHELIN vodiča u Istanbulu. Izbor će biti dostupan na web stranici MICHELIN Guide, kao i na besplatnoj mobilnoj aplikaciji za iOS i Android.

MICHELIN vodič u Istanbulu, objavljen prvi put 2022. godine, ilustruje gastronomski potencijal i kulinarsku raznolikost ovog megapolisa preporučujući 53 restorana od kojih je kojih 5 sa zvjezdicom MICHELIN (1 dvije MICHELIN zvjezdice i 4 jedna zvijezda MICHELIN), 1 MICHELIN Green Star i 10 Bib Gourmand MICHELIN zvjezdice. Ovaj vodič predstavlja raznovrsna sezonska i specijalna jela te različite vrste i tipove ugostiteljskih objekata, od gastro restorana do luksuznih lokala.

Inače, gastronomski MICHELIN vodič jedan je od najpopularnijih u svijetu i najcjenjeniji je način rangiranja restorana i kuhinje visoke kvalitete. Vodič ima svoj sistem vrednovanja uzimajući u obzir kvalitet proizvoda, vještine kuhanja i originalnost kuhinje. MICHELIN zvjezdice dobivaju restorani sa najboljom kuhinjom. Michelinovi inspektori ocjenjuju restorane tako što ih posjećuju u tajnosti prateći sve što se dešava i razmatrajući vještine pripreme hrane, kreativnost, ali i cijenu.

Michelinov Vodič je utemeljen 1900. godine kako bi popularizirao automobilizam. Počela ga je izdavati slavna automobilska guma koja mu je još uvijek vlasnik. Michelin je zvjezdice počeo dodjeljivati 1926. godine. Pet godina kasnije, uveden je sistem od tri zvjezdice, a nakon još pet godina, 1936. objavljena su tačna značenja zvjezdica: jedna zvjezdica označava “vrlo dobar restoran“, dvije “restoran s odličnim kuhanjem”, a tri zvjezdice označavaju “iznimnu kuhinju, vrijednu posebnog putovanja”.

Zapravo je 99 posto gnijezdilišta upravo u Turkiye i na Kipru, a više od 20 plaža u Turkiye je zaštićeno kako bi se spriječilo da ekološki faktori utiču na ove kornjače tokom sezone razmnožavanja. Među njima su plaže Belek, Patara, Göksu, Köyceğiz-Dalyan i Fethiye-Göcek.

Plaža kornjača

Plaža Iztuzu u Dalyanu jedna je od plaža koje caretta caretta kornjače najviše vole. Iztuzu se nalazi u Köyceğizu, „cittaslow“ sporom gradu u Turkiye, između Marmarisa i Fethiyea. Tokom sezone gniježđenja morskih kornjača, plaža Iztuzu zatvorena je između 20:00 i 08:00 sati. Za to vrijeme, plaža pripada samo kornjačama – mladunci izlaze iz ljuštura, napuštaju gnijezda i odlaze u more. Na plaži se nalazi i centar za istraživanje, spašavanje i rehabilitaciju, gdje se bolesne i povrijeđene kornjače liječe i puštaju nazad u more. Populacija glavate želve značajno se povećala posljednjih godina zbog zaštitnih radova na ovoj plaži, gdje su ulazne i izlazne tačke pod kontrolom. Plaža Iztuzu, jedna je od rijetkih plaža sa slanom i slatkom morskom vodom, a gostima nudi jedinstven ljetni odmor. Boravak na plaži koja se smatra jednom od najboljih u Evropi, može se iskoristiti i za planinarenje, penjanje, igru odbojke ili fudbala na pijesku. Turisti koji posjećuju Iztuzu nezaobilazno posjećuju drevni grad Kaunos u Dalyanu čije grobnice u stijenama datiraju čak iz 4. stoljeća.

Grad Djeda Mraza

Plaža Patara, jedna od najdužih turskih plaža duga 18 km, također je bitno stanište za glavate želve. Na plaži se nalaze upute do mjesta gniježđenja kornjača, a promatranje različitih životnih faza kornjača ovdje je iskustvo koje se doživljava jednom u životu. Odrasle kornjače dostižu do 1,20 metara u dužinu i mogu biti teške i preko 100 kilograma. Zanimljivo je kako se vraćaju na mjesto vlastitog rođenja da polože svoja jaja. Nakon perioda parenja, između maja i juna, na plažu izlaze samo ženke kako bi položile jajašca dok mužjaci ostaju u moru. One u pijesku prave gnijezda gdje ostavljaju jaja, dobro pokrivena i zaštićena. Dva mjeseca kasnije, jaja su inkubirana uz pomoć sunca i male kornjače izlaze i idu ka moru. Sve koje prežive, vratit će se na istu plažu da polože svoja jaja za 20 do 30 godina. Na Patari se mogu promatrati ovi prirodni fenomeni dok se na obali može obići drevni grad Patara. Historijska prijestolnica srednjovijekovne Likije ističe se svojim monumentalnim strukturama kao što su zgrada parlamenta i pozorište. Patara je poznata i kao rodno mjesto svetog Nikole, Djeda Mraza koji se rodio u Patari u 3. stoljeću!

Zbog svojih plaža, Turkiye je u samom vrhu zemalja sa najviše plavih zastava – međunarodnog certifikata za standard kvaliteta zaštite okoline mora i obala. Niz najljepših turskih plaža inspiriše svakoga ko voli kupanje i uživanje na suncu...

Kaputaš, plaža sa svjetskih naslovnica

Antalija je jedna od najbolje ocijenjenih destinacija za odmor zbog svojih znamenitosti koje se prostiru od Aspendosa do Myre, Sidea do Pergea, skupa sa svojom dugom obalom, tirkiznim vodama, mirnim zaljevima i sportskim aktivnostima. Duž antalijske rivijere nalazi se 231 plaža koja ima certificiranu Plavu zastavu. Neke od plaža duge su kilometrima, dok su druge mali skriveni dragulju između planinskih i brdskih usjeka.

Na putu Kaš-Kalkan nalazi se plaža Kaputaš, zapanjujuće lijepa plaža poznata po pijesku i tirkiznom moru. Ova mala plaža proglašena je jednom od 50 najljepših plaža svijeta. Zaliv Andrea Doria, nazvan po đenovskom admiralu Andrei Doriji nalazi se na putu Finike-Demre i jedna je od najfascinantnijih plaža u Antaliji.

Ova slikovita plaža okružena je stijenama, makijom i divljim maslinama, a posjećuju je morske kornjače i mediteranske medvjedice. Plaža Patara, druga najduža plaža u Turkiye, duga 14 km, također se nalazi u Antaliji. Ona je jedno od najvažnijih područja za gniježđenje morskih kornjača u Turkiye. Zbog toga, od 15. maja do 15. septembra i posjetioci i morske kornjače naizmjenično koriste plažu Patara!

Plavi Bodrum

Bodrum je bez sumnje gotovo najpopularnija destinacija za odmor u ovom dijelu svijeta zbog svog mora i obale koja je pravi izbor za ljetni odmor. Plaža Gümbet je plaža koja je najbliža centru Bodruma i koja nudi sve – od kupanja, izleta brodom, ronjenja ili jedrenje. Plaža Bitez je polukružnog oblika, okružena nasadima agruma i maslina koji rastu uz restorane i kafiće. Plaža Göltürkbükü je danonoćno mjesto za izlaske i muzička dešavanja u atraktivnim klubovima na plaži.  

Izmir

Prva stvar koja asorica na Izmir, južno od Čanakalea, je Češme, najpopularnija gradska turistička destinacija. Plaže Ilıca i Alaçatı su zvijezde ovog podneblja poznate po zlatno-žutom pijesku. Alaçatı koja se nalazi 13 km od centra Češmea ima najčistije plaže. Još jedno popularno mjesto za odmor je i plaža Ilıca čije more zagrijavaju plitke, termalne izvorske vode.

Zeleni raj

Obalu Asosa u Čanakaleu zapljuskuju nešto mirnija mora usred bujne vegetacije. Dvije najpoznatije plaže u regionu su plaža Assos Sokakağzı i zaliv Kadirga, okružene maslinama sa obje strane. Kada se govori o Çanakkaleu, ne treba zaboraviti dva prelijepa ostrva Bozcaadi i Gökçeadi.  Plaža Ayazma u Bozcaadi jedna je od najljepših plaža na Egejskom moru dok je Plaža Aydıncık, duga 1.200 metara na ostrvu Gökçeadi, najbolje ocijenjena prirodna plaža koju posjećuju i preporučuju surferi.

Ova vrsta istraživanja podnosi sav materijal i opremu koju biciklo može ponijeti na daleke puteve. Kao zemlja koja je potpuno okrenuta konceptu održivost, Turkiye ljubiteljima ovakvih avantura nudi svoju šaroliku geografiju: od visoravni i planina, preko pašnjaka, prastarih gradova i sela sve do obala, prirodnih parkova i kanjona. Za bicikliste koji putuju prilagođeni su, osim kampiranja i glampinga, hoteli i hosteli s nacionalnim i međunarodnim eko-oznakama.

Osim toga, smještaji ispunjavaju kriterije u okviru cerfitikata “Bicycle Friendly Accommodation Facility”, koji je Turkiye implementirala za promovisanje biciklističkog i održivog turizma.

Staza Istanbul-Canakkale

Ruta od Istanbula do Çanakkalea namijenjena je biciklistima koji vole duge staze. Ruta počinje od istanbulskog Sultanahmeta i ide do Çatalca preko pokrajine Tekirdağ i Çerkezköya sve do grada Kırklareli.

U najvećem mjestu ove pokrajine, Lüleburgazu, „Lüleburgaz Yıldızları Cycling Academy“ daje besplatan smještaj i usluge održavanja biciklistima širom svijeta. Nastavljajući dalje, prema fascinantnim unutrašnjim dijelovima Tekirdağa, ruta se ponovo spušta do obala Mramornog mora u Şarköyu.

Ne zaboravite da probate čuvene ćufte iz Tekirdağa i lokalna vina. Kada vidite znak Gallipoli na nastavku rute, ući ćete u granice Çanakkalea i doći do posljednje tačke rute. Poluostrvo Galipolj je značajno u turskoj i svjetskoj historiji jer je svjedočilo bici kod Čanakalea tokom Prvog svjetskog rata. Ruta završava u centru Çanakkalea preko Eceabata, još jedne destinacije poznate po mesnim okruglicama.

Gökova Route

Kada krenete prema jugu Turkiye, otkrit ćete prekrasan put Gökova koji se nalazi između poluotoka Bodrum i poluotoka Datça. Smješten na obalama Bodrum-Akyaka-Datça, duga oko 260 km, ruta spada među najimpresivnije rute sa svojom veličanstvenom prirodom, impresivnim pejzažima borovih šuma, malih luka, bistrih izvora i drevnih ruševina.

Razni vrhovi kao što su Mazı, Alatepe, Karacasöğüt i Balıkaşiran očekuju vas na putu od Bodruma do Datçe. Budući da oni ne prelaze 450 metara, nude idealno iskustvo istraživanja za ljubitelje biciklizma. Tokom svog putovanja Gökova rutom, možete plivati ​​u prostranom plavetnilu, probati sportove na vodi kao što su surfanje zmajem, kanu, jedrenje i ronjenje, ili kušati lokalne morske delicije egejske i mediteranske kuhinje.

Frigijski put

Frigijski put, koji prati stope Frigijaca, dočekuje vas između provincija Ankara, Afyonkarahisar, Eskişehir i Kütahya. Ruta počinje u Yazılıkayi, jednom od najvažnijih naselja Frigijaca u Eskišehiru.

U Eskišehiru možete posjetiti kvart Odunpazarı, koji je od 2012. godine na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Frigijski put, koji traje više od 500 km, proteže se duž Frigijskih dolina u Ankari (Gordion), Afyonkarahisar (Seydiler), Ayazini i Kütahya (Yenice).

Duž rute, koja je kreirana tako da se gotovo svi frigijski artefakti mogu vidjeti i označiti po međunarodnim standardima, impresivne strukture, uključujući važne crkve, grobne komore, kamena naselja i dvorac Avdalaz, pratit će vaše putovanje.

Hetitski put

Još jedna odlična ruta za bicikliste koji poznaju historiju je Hetitski put. Glavni centar rute, koja vodi starim karavanskim i migracionim rutama, jedno je od turskih mjesta svjetske baštine UNESCO-a, Hattusha, koja se prostire na 236 kilometra. Biciklizam na Hetitskom putu predstavlja jedinstveno kulturno-historijsko putovanje između prošlosti i sadašnjosti.

Ovom rutom možete istražiti kulturno naslijeđe hetitske civilizacije u Anadoliji koja se smatrala "supersilom" svog vremena i vidjeti njena jedinstvena djela kao što su Yazılıkaya i Alacahöyük.

Kaže se da je manastir ime "Sumela" dobio od riječi "melas" što znači „crna“. 

Historija Manastira Sumela

Prema kazivanjima, manastir kojeg su izgradili dvojica monaha iz Atine Barnabas i Sopranije u vrijeme vladavine bizantijskog cara Teodosija I. (375-395), popravljen je u 6. stoljeću od strane generala Belisarija.

Poznato je da je Manastir Sumela od 13. stoljeća u istom izdanju. Važnost manastira je porasla u periodu od 1204. godine kada je osnovana Kneževina Trabzon Komneni i u doba Aleksije III. (1349-1390), a prihod je ostvaren ediktima. U doba Manuela III, sina Aleksije III, i kasnijih prinčeva Sumela se obogatio zahvaljujući ediktima. Nakon što je istočna crnomorska obala pala pod tursku vlast, osmanski sultani zaštitili su prava Sumele, kao i  mnogih drugih samostana te dali neke privilegije.

Dok su u 18. stoljeću mnogi dijelovi manastira obnovljeni i neki zidovi ukrašeni freskama, u 19. stoljeću dodavanjem visokih zgrada manastir je dobio zadivljujući izgled te doživio procvat.

Manastir koji je posljednje promjene doživio upravo u ovom periodu, bio je mjesto posjete i tema zapisa stranih putnika. U periodu pada Trabzona pod rusku vlast između 1916. I 1918. godine manastir je zaplijenjen, a nakon 1923. je u potpunosti ispražnjen.

Glavni dijelovi manastira su: glavna stjenovita crkva, nekoliko šapela, kuhinja, sobe za učenike, gostiona, biblioteka i sveti bunar. Svi ovi dijelovi izgrađeni su na veoma širokom području. Na ulazu u manastir na obronak brda naslonjen je veliki akvadukt. Veliki dio ovog vodovoda koji se sastoji od nekoliko lukova je srušen.

Kako do manastira? 

Do ulaza u manastir stiže se uskim dugim stepenicama. Tačno na ulazu nalaze se sobe čuvara. Stepenicama se iz ovog mjesta ulazi u unutrašnju baštu. S lijeve strane nalazi se pećina koja predstavlja glavni dio manastira i koja je preuređena u crkvu. A ispred nje su razne zgrade manastira. Na desnoj strani je biblioteka. Također na desnoj strani nalazi se dio s velikim balkonom koji prekriva prednji dio obronka te je korišten kao redovičke sobe i sobe za goste, a datira od 1860. godine. U sobama zgrada koje se nalaze oko bašte primijete se učinci turske umjetnosti na kredencima, u ćelijama i na pećima.

Unutarnji i vanjski zidovi crkve u stijeni, koja čini glavnu cjelinu samostana te susjedna kapela ukrašeni su freskama. Na zidu prema dvorištu unutar crkve u stijeni utvrđeno je postojanje fresaka koje pripadaju razdoblju Aleksije III. Freske u kapeli datirane su iz početka 18. stoljeća i sastoje se od tri sloja nastala u tri različita razdoblja. Freske najnižeg sloja su najkvalitetnije.

Glavne teme utisnute na freskama Sumela Manastira koje su dijelom otkinute i uništene su scene iz Biblije te opisi o životima Isusa i Djevice Marije.

Izvor: Direkcija za kulturu i turizam pokrajine Trabzon

Polazna stanica, Bodrum

Bodrum je jedna od najpoznatijih stanica za plavo putovanje u Turkiye. Gümüşlük, Bitez, Yalıkavak, Aspat, Cennet i Iassos su neke od najpopularnijih uvala za plava putovanja u Bodrumu koji je originalna inspiracija za koncept plavog putovanja. Nakon istraživanja zaljeva brodom, na obalama se može posjetiti bodrumski dvorac iz 15. stoljeća ili Muzej podvodne arheologije. Bodrum je također značajan gastronomski centar egejske, turske i internacionalne kuhinje. Bodrum nudi najljepše rute u beskrajnom plavetnilu za vrhunski doživljaj kupanja, ronjenja, sunčanja i odmora uopće.

Poluotok Datça

Naredna luka za pristajanje brodova na plavoj ruti putovanje od Egeja do Mediterana su Gökova, Datça i Marmaris. Zaliv Gökova, koji se proteže između poluostrva Bodrum i Datça, popularno je odredište za „plave putnike“. Živopisne uvale i ostrva duž ove rute uključuju ostrvo Orak, ostrvo Sedir, zaljev Küfre, zaljev Löngöz, Değirmen Bükü, ostrva Yedi, zaljev Lacivert i ostrvo Tavšan. Duž obale, poluostrva Datça, Kurubük, Palamutbükü, Hayıtbükü, Kızılbük, Ballıca Bükü, Boynuzcuk i Armonika dočekuju posjetitelje brojnim uvalama različitih veličina.

Uvale u bujnoj vegetaciji krase i drevni grad Knidos koji nudi izvanredan doživljaj. Krstareći ka Marmarisu prolazi se pored Adaköya, ostrva Keçi, ostrva Güvercin i Cennet, zaljeva Serče,  Bozukale i Bozburun. Na kopnu se može posjetiti dvorac Marmaris te drevni gradovi Fiskos i Amor.

Göcek, srce plavog putovanja

Na ruti plavog putovanja je i Göcek, raj za jedrenje. Ova regija nudi i posjetu zaljevu Osman Ağa, zaljevu Boynuz Bükü, Sarsala, zaljevu Bedri Rahmi i ostrvu Domuz koji se smatra ključnom tačkom za većinu plavih putovanja turskom obalom.

Ovdje se nalaze i potopljene ruševine poznatije kao Kleopatrino kupalište (Kleopatra Hamamı) koje su mjesto za ronjenje i raj za ljubitelje podvodnih prizora. U blizini je i marina svjetske klase, Fethiye. U Ölüdenizu, turskom paraglajding raju, možete posjetiti slikovite uvale kao što su zaljev Kumburnu, ostrvo Gemiler, zaljev Kabak, zaljev Kıdrak, ostrvo Şövalye (vitez), Samanlık, Kalemya, Akvaryum (akvarij) i, naravno, dolina leptira, koja je dom za više od 80 vrsta leptira.

Kaş, ruta iz snova

Još jedna ruta za nezaboravno iskustvo plavog putovanja u Antaliji, glavnom gradu turske rivijere je Kaş, autentični mediteranski dragulj. Jedno od najpopularnijih turističkih odmarališta u Turkiye, Kaš je i dom čuvene plaže Kaputaš, koja je uvrštena među najljepše plaže svijeta. Plavo putovanje do Kalkana i Kekove je jedinstveno iskustvo koje nudi obilazak zaljeva Limanağzı, ostrva Güvercin i Dodekanez, Ufak Dere te zaljeva İnönü, Aperlai, Yağlıca, Tersane, Üçağız,  Kaleköy i Karalos. Na ovoj sjajnoj pomorskoj ruti je i Piratska (Korsan) pećina u zaljevu Gökkaya, do koje se može doći samo brodom!

Dok evropska strana grada plijeni svojom atraktivnošću i užurbanošću, azijski odnosno anadolijski dio Istanbula nudi mirniji i raskošniji način života. Ovo pitomo lice Istanbula krasi živopisna priroda, historijske znamenitosti, uzbudljiv noćni život, ukusna kuhinja i mjesta za kupovinu. Na azijsku stranu obavezno se dolazi trajektom sa evropske strane. Za potpuni doživljaj svih istanbulskih čula potrebno je podići sidro i uploviti u tok mirnih ulica kako bi iskusili stvari koje možete doživjeti samo na azijskoj strani Istanbula...

Kadıköy, centar istanbulskog srca

Na Kadıköyu je smještena sva srž azijskog lica Istanbula. Ovo važno stjecište pomorskog prijevoza poznato je po živopisnom kvartovskom životu, pubovima, restoranima, tavernama, bazarima, muralima, umjetničkim aktivnostima, trgovinama i trajektnim molovima. Budući da se Kadıköy smatra najpopularnijim kvartom na azijskoj strani, ne iznenađuje što je dva puta proglašen 'jednim od najboljih kvartova na svijetu' 2019. i 2021. godine.

Toliko je stvari koje treba doživjeti i otkriti u ovom naselju:  njegove antikvarnice, prodavnice ploča i knjiga, stoljetne apoteke i operske građevine koje ga čine „gradom u gradu“. Šaroliki Kadıköy ispunjen je ulicama inspirisanim strip kulturom, kišobranima i balonima, ribarnicama i stazama za bicikle i motore. Ulicom Bahariye se ne saobraća, poznata je po šetnici i pogledu na Mramorno more, restoranima, kafićima, prodavnicama i zabavi. Večernji performansi izvode se u Operskoj kući Süreyya koja plijeni svojom arhitekturom. Pješke ili nostalgičnim tramvajem, ulica Bahariye vodi do kvarta Moda koji se nalazi tik uz more. Na tom mjestu uživa se u šolji čaja ili kafe, pikniku na obali tokom ljetne večeri ili zalaska sunca.

Raskošni Üsküdar

Kada siđete s trajekta u Üsküdaru, znajte da stojite na najstarijem tlu azijskog dijela Istanbula. Ovaj dio grada suprotnost je nemirnom duhu evropskog dijela – miran i elegantan, u duhu prastarih palača koje ga krase. Kuzguncuk oduševljava živopisnim građevinama, crkvom, sinagogom, džamijama te voćnjacima. Jedna od osmanskih carskih palača na azijskoj strani Istanbula, palača Beylerbeyi, poznata je po luksuznom dizajnu, istočnjačko-zapadnom stilu i vrtovima.

Budući da je smještena odmah ispod mosta koji spaja dvije strane, simbol je ovog kraja na fotografijama, serijama i svjetskim filmovima. Na Üsküdaru je i historijska četvrt Çengelköy uz samu obalu poznata po morskim plodovima i baštama čaja u kojima se ispijaju pića uz tradicionalni simit i pogled na more.

Bağdat, više od ulice

Najluksuznija ulica na azijskoj strani je Bağdat duga 14 kilometara, nadaleko poznata kao jedan od najboljih trgovačkih bulevara. U njenom nizu smještenom između okruga Kadıköy i Bostancı, nalazi se na desetine domaćih i međunarodnih dizajnerskih brendova. Mjesto je živo i noću kada se organizuju zabave za domaće goste i turiste u obližnjim barovima i restoranima.

Prinčeva ostrva

Na azijskoj strani Istanbula smješten je arhipelag sačinjen od devet Prinčevih ostrva. Netaknuta priroda i naselja u kojima vladaju specifična pravila bez gradske buke i automobila idealna su za one koji žele doživjeti mir ostrvskog života s pogledom na raskošni Istanbul. Na Prinčeva ostrva građani Istanbula i turisti odlaze uglavnom u vrijeme vikenda kada šetaju, posjećuju restorane, plove ili se kupaju u sjenci bijelih drvenih vila i uživaju u mirnoj ostrvskoj atmosferi.

Ordu, harmonija plave i zelene

U malom crnomorskom zaljevu na sjeveru Turkiye leži Ordu. Udaljen oko 150 km istočno od Samsuna i oko 180 km zapadno od Trabzona, sa kojima je povezan obalnim autoputem. Ordu cijelim svojim dijelom izlazi na obalu Crnog mora, ima bujnu prirodu i historijske lokalitete zbog čega je jedno od najposjećenijih turističkih mjesta ovog regiona. Çambaşı, Perşembe, i Keyfalan su tri najpoznatije visoravni. Ravničarski krajolik Perşembea poznat je po svojim krivudavim meandrima. To je tradicionalno mjesto održavanja takmičenja i manifestacija, folklora, koncerata, hrvačkih igara i konjskih trka. Plato Keyfalan, koji se nalazi na jugoistočnom kraju okruga Mesudiye, bogat je izvorima vode i životinjskim vrstama.

Nebo iznad Giresuna

Giresun je tipičan crnomorski grad bogate kulture i tradicije okružen gorjem. Visoravan Kümbet u istoimenom regionu prekrivena je pašnjacima i šumom. Planinska visoravan Sis u okrugu Görele ima najbolje rute za planinarenje, a na njoj se nalazi izvor mineralne vode poznate u regionu kao „gorka voda“. Bektas je također dobra destinacija za doživljaj autentičnog načina života u prirodi.

Zeleni raj Trabzona

Trabzon je jedan od najpopularnijih gradova na Crnom moru. Nastao na „Putu svile“, Trabzon oduševljava prirodnim ljepotama i bogatom historijom. Najbolje planinarsko mjesto za istraživanje je plato Maçka-Şolma. Okružena šumama, bujnim zelenilom i pitkim izvorima, ova visoravan pruža ambijent za psihički i fizički odmor. Plato Erikbeli, na 24 kilometara južno od Tonye, također ima slikovite krajolike. Visoravni Lustra i Karester, 20 kilometara od Çaykare i visoko iznad Uzungöla, jednog od najpoznatijih crnomorskih turističkih mjesta, poznati su po svojim bujnim travnjacima i veličanstvenim vidicima.

Planinski grad Rize

Rize, glavni grad istoimene regije, poznat je po strmim dolinama, potocima, historijskim dvorcima i ukusnom čaju. Planinsko, smaragdnozeleno mjesto, ušuškano u raskošno zelenilo odiše specifičnim mirom. Prostrani Ayder, jedna od najpoznatijih visoravni Turkiye, nalazi se 19 kilometara od Çamlıhemşina i naslanja na planinu Kaçkar. Kroz njene šume smrče, kestena, bukve i jele moguće su duge šetnje za ljubitelje prirode koji će na tom putu vidjeti i vodopade Gürgendibi i Gelintülü.

Artvin, dragulj Crnog mora

Kada je riječ o turizmu, Artvin je jedan od najvažnijih gradova crnomorske regije i Turkiye. Grad, sa svojih hiljadu nijansi zelene, ispunjen je visoravnima. Kaçkar i Kafkasör su dva najpoznatija platoa. Plato Kaçkar smješten je na južnoj padini planine Kaçkar i djelimično u Rizeu, a pogodan je za planinarenje. Prekrivaju ga prostranstva šuma u kojima živi divlji životinjski svijet. Na jugozapadu, na visoravni Kafkasör, samo 10 kilometara od centra, nalaze se prirodne atrakcije koje vrijedi vidjeti.

Duž svojih 8.500 kvadratnih kilometara obale, Turkiye je razvila bogat ronilački turizam – od uzbudljivog istraživanja podvodne arheologije do otkrivanja šarolikih koralnih grebena.

Mugla, Fethiye

Epsko podvodno putovanje kroz Çanakkale

Historijski podvodni park Galipolje, dio tjesnaca Çanakkale (Dardaneli), smješten je na mjestu spajanja Egejskog i Mramornog mora. Ovaj veliki historijski predio, jedan je od najvažnijih ronilačkih centara na svijetu koji pod vodom čuva vidljive tragove epskih ratova.

Kroz podvodni park koji se prostire na oko 150 kilometara roni se na 14 različitih tačaka, na različitim dubinama u kojima se vidi najbolje očuvano bojno polje na svijetu! Prva ronilačka tačka u historijskom podvodnom parku Galipolje je 120 metara dugačak britanski bojni brod "HMS Majestic", kojeg je potopila njemačka podmornica U-21 kod obale Seddülbahira 1915. Poznata olupina je i brod Lundy na 27 metara dubine. Brod težak 188 tona potonuo je 1915. godine i sačuvao svoje stanje do danas. Ljubiteljima ronjenja privlačne su i neeksplodirane artiljerijske granate i barut na potopljenom brodu na dubini od 24 metra. U ovom zalivu koje se čisti snažnim morskim strujama živi više od 200 životinjskih vrsta.

Canakkale

Britanski brod HMS Triumph, koji je 25. maja 1915. godine potonuo sa 73 člana posade, čeka svoje posjetioce na dubini od 70 metara u Kabatepeu u obliku mauzoleja. U okviru historijskog podvodnog parka Galipolje nalaze se i Bebek raznobojni grebeni na kojem živi stotine živih vrsta. Historijska ronilačka avantura u Çanakkaleu može se upotpuniti posjetom gradu Troji koji je zaštićena baština UNESCO-a ili Muzeju Troje koji je vlasnik najprestižnijih nagrada u oblasti muzeologije u Evropi. Ako ste već na ovom mjestu, bilo bi dobro posjetiti dva fascinantna ostrva Bozcaada i Gökçeada i probati kuhinju bogatu maslinovim uljem i originalnim domaćim vinima.

Canakkale

Kaş - jedno od 10 najboljih mjesta za ronjenje na svijetu

Najpopularnija mjesta za ronjenje u Turkiye nalaze se na putu ka Antaliji.

Kaş je jedno od najposebnijih ronilačkih područja u regiji, a nalazi se među 10 najboljih mjesta za ronjenje ne samo u Turkiye već i u svijetu. Čuveni ronilački centar Kaş ljubiteljima ronjenja nudi pogled na podvodne grebene, promatranje endemskih vrsta u kamenim kanjonima i posjete drevnim olupinama poput broda Dimitri ili olupine italijanskog bombardera Savoia-Marchetti SM79 koji je oboren tokom Drugog svjetskog rata. Nesvakidašnje iskustvo ronjenja upotpunit će prizori mediteranskih foka i jata glavate želve (Caretta Caretta kornjače). Osim u Kaşu, podvodna istraživanja mogu se organizovati i u Kalkanu, Kemeru i Alanji. Nakon ronjenja u vodama Antalije, na obali se može posjetiti bezbroj drevnih gradova koji su domovi karijskih i likijskih civilizacija i iskusiti poznate rute za planinarenje.

Kaş

Biserne uvale Bodruma

Bodrum je još jedna do bitnih ruta turske obale za one koji žele otkriti podvodna bogatstva. Kristalno čiste vode ovog poluotoka dom su raznim ribama, hobotnicama, algama, ražama, jeguljama i morskim puževima. Regija ima 20 ronilačkih mjesta na kojima se mogu uočiti olupine brodova i zidine koje mogu pripadati antičkom periodu. Najpopularnija mjesta za ronjenje u Bodrumu su Veliki i Mali grebeni, gdje možete roniti u toplim vodama kroz sva četiri godišnja doba.

Muzej Bodrum

Drugo odlično mjesto za ronjenje u Bodrumu je ostrvo Orak i pećina Delikli. Neka od najvećih podvodnih otkrića Turkiye izložena su upravo u podvodnom muzeju Bodruma. Veliko tursko ljetovalište sa svojih 3.500 godina historije, kulture i umjetnosti, bogato je naslijeđima drevnih civilizacija i prirodnim ljepotama. Bodrum je također mjesto gdje možete vidjeti mauzolej u Halikarnasu, srednjovijekovnu grobnicu poznatu kao jedno od sedam svjetskih čuda.

Muzej Bodrum

Noćno ronjenje u Fethiye

Fethiye, među omiljenim centrima ljetnog odmora sa svojim jedinstvenim uvalama, nagrađivanim plažama i blistavim pogledom, dom je jednog od najboljih mjesta za ronjenje u Turkiye - Aquarium Bay. Uvala, koja je dobila ime po bistrini svoje vode, pogodno je mjesto za ronjenje za iskusne i početnike. Proglašena zaštićenim područjem posljednjih godina, uvala je idealna i za noćno ronjenje. Afkule je popularna ruta za ronjenje zbog mekih korala na morskom dnu i podzemnih pećina. Avanturisti koji istražuju pod vodom u ovom turskom gradu također mogu istražiti Ölüdeniz poznat po svojoj plaži i Dolinu leptira, dom za više od 80 vrsta leptira.

Zbog ugodne temperature i čistoće mora, ronjenje obalnim destinacijama Turkiye jedinstven je turistički doživljaj.

Zaronite, ko zna šta sve možete otkriti!

Antalya, Kaş

Krenimo na kratak izlet kroz šarolika prostranstva Muğle, pokrajine s najdužom obalom u Turkiye i popularnom destinacijom za ljetovanje...

Bodrum, favorit Egejskog mora

Bodrum je, bez sumnje, jedna od najpopularnijih destinacija za odmor na turskoj obali. Biserno more Bodruma i prostrane plaže sa Plavom zastavom idilične su ljubiteljima sunca i mora, a istovremeno izuzetna lokacija za vodene sportove, posebno ronjenje. Ljubitelje historije nadahnjuje bodrumski dvorac kojeg su izgradili vitezovi sa Rodosa u 15. vijeku, podvodni muzej ili ruševine mauzoleja Halikarnassa, jednog od sedam svjetskih čuda. Marina u Bodrumu ispunjena je šetalištem, drvoredom palmi i stablima eukaliptusa uz marinu u kojoj su usidreni guleti, čamci tipični za Bodrum, i gdje brodovi pristaju više od 3.000 godina. Iz luke polaze čamci koji voze i krstare uvalama preko cijelog dana. Večere u Bodrumu služe najupečatljivija jela turske i svjetskih kuhinja u restoranima s pogledom na zlatni zalazak sunca.

Fethiye, destinacija prirodnih atrakcija

Sa svojim prirodnim ljepotama, nagrađivanim plažama, mirnim uvalama i spektakularnim pogledom, Fethiye, još jedno poznato turističko mjesto Muğle, popularna je destinacija za ljetni odmor. Ölüdeniz je plaža u istoimenoj uvali poznata po slikovitoj obali i dolini leptira (Kelebekler Vadisi) sa više od 80 vrsta leptira koji žive na zaštićenom području od 1995. godine. Sat vremena vožnje od plaže je živopisni zaliv Kabak, omiljenim među kamperima. Likijski put dug 540 kilometara koji važi za jednu od najboljih pješačkih ruta svijeta prolazi upravo kroz Fethiye u kojem se nalazi i prirodno čudo – kanjon Saklıkent, sa liticama, podzemnim pećinama i potokom Eşen koji teče duž kanjonskog dna. Grad je poznat po mjestima za ronjenje, šarolikom spektru riba i morskog bilja. Fethiye je također dom Babadağa, jednog od ključnih centara za paraglajding u Turkiye i svijetu.

Marmaris, miljenik svjetskih turista

Nudeći prirodne ljepote, drevnu historiju, plavo more i sitni pijesak, Marmaris pruža putnicima sve što im je potrebno za opuštajući ljetni odmor. Mnogi turisti svake godine posjećuju ljetovalište, poznato po prekrasnim plažama, kao što su Turunç i İçmeler. Ljubitelji historije uživaju u razgledanju drevnog grada Fiskosa, jednog od ključnih karijskih lučkih gradova u regionu, Marmaris dvorcu u kojem se sada nalazi Arheološki muzej Marmarisa te Bedesten (Pokriveni bazar), koji je sačuvao svoj život od prošlosti do sadašnjosti. Ostrvo Kleopatra, poznato i kao ostrvo Sedir, privlači sve one koji žele da plivaju u osvježavajuće mirnim vodama i posmatraju historijske strukture. Zaštićeno zbog svog historijskog značaja, ostrvo Kleopatra sadrži i antička nalazišta kao što su Apolonov hram, pozorište i nekropola. Selimiye i Bozburun, dva naselja na plaži u Marmarisu, koja imaju i terminal za krstarenje, garantuju miran i relativno privatan odmor.

Köyceğiz, spokojni i mirni grad

Köyceğiz, na ruti između Marmarisa i Fethiyea, jedan je od turskih CittaSlow (sporih) gradova. Gosti koji se pridruže izletima brodom po jezeru Köyceğiz mogu uživati u mirisu cvijeća narandže i drveća slatke gume – a možda će imati i priliku vidjeti morske kornjače Caretta caretta koje žive u posebnom području zaštite okoliša Köyceğiz-Dalyan. Drevni grad Kaunos, jedno od najstarijih naselja u regionu i jedan od najspektakularnijih gradova karijske civilizacije, osvaja posjetioce, posebno kamenim grobnicama koje datiraju iz četvrtog vijeka prije nove ere. Planina Sandras, produžetak planine Taurus u prepoznatljivom pejzažu Köyceğiz, također nudi rute za treking, kampovanje i avanturističke aktivnosti. Planina Sandras također ima fantastičnu stazu za brdski biciklizam. Nudeći mirnu atmosferu i čist zrak, Köyceğiz gostima pruža miran odmor uz zadržavanje tradicionalnog načina života.

Datça, destinacija mira

Datça je spokojno i lijepo poluostrvo Muğle. Nova Datça (Yeni Datça), glavno gradsko naselje, dom je brojnih restorana, kafića, pubova i jezera Ilıca, koje vrvi ribom i patkama. Sa svojim kaldrmisanim uličicama, skromnim prodavnicama i ljubaznim stanovnicima, Stara Datça (Eski Datça) je slikovito mjesto koje morate vidjeti. Drevni grad Knidos, koji se nalazi blizu zapadnog kraja poluostrva Datça, je drugačiji raj koji turiste vraća u prošlost. Lokalna kuhinja od začinskog bilja i biljaka Datçe, plodova mora, meda od timijana i badema, također su specijaliteti koje ne smijete propustiti ukoliko ste u ovom kraju svijeta!

Nakon devetomjesečne obnove i spajanja fontane na izvor sa kojeg se napajala prije dva milenija oživjela je veličanstvena slika u burdurskom okrugu Gölhisar.

Fontana Kibyra, stara 2.000 godina, podignuta je za vrijeme vladavine Rimskog carstva. Građevina sa dva bazena, stepeništem i terasom izgrađena je 23. godine nove ere, kada je grad obnovljen nakon velikog zemljotresa i funkcionisao je skoro 700 godina. Fontana visoka 7,5 i široka 15 metara sadrži stubove, a masivna struktura živopisno ilustruje kako je drevni grad nekada zadovoljavao svoje potrebe za vodom te je izvrstan živući primjer arhitektonske vizualnosti i estetike predstavljene u agori.  Restauracija monumentalne fontane u ovom drevnom gradu otkrivenom 2016. godine i uvrštenom iste godine na UNESCO listu svjetske baštine, provedena je uz podršku turskog Ministarstva kulture i turizma i Grada Burdura.

Kibyra, "Grad gladijatora"

Smještena na zapadnoj padini Gölhisara, Kibyra je bila pozicionirana na prostranom mjestu. Iako značenje „Kibyra“ do danas nije poznato, pretpostavlja se da je luvijskog porijekla, jezika koji se široko govorio u zapadnoj i jugozapadnoj Anadoliji počevši od kasnog bronzanog doba, a kasnije je pretvoren u helenski jezik. Kibyra je svojevremeno bila planinsko odmaralište, a kao jedan od najvažnijih gradova rimske civilizacije uzdignuta je na nadmorskoj visini između 1.100 i 1.300 metara. Između šume kleka i kedra, grad je bio pogodan za poljoprivredu, stočarstvo, medicinu i rad sa željezom i keramikom.

Vjeruje se da imao kosmopolitsku strukturu, ekonomiju i vojsku te da je narod govorio četiri različita jezika. Izvori tvrde da se na ulazu u grad nalazio stadion smatran jednim od najveličanstvenijih u drevnoj Anadoliji, primao je oko 10.000 ljudi i bio domaćin epskih gladijatorskih takmičenja čime je Kibyra dobila titulu „Grad gladijatora“. Druge značajne građevine u Kibyri su odeon sa mozaikom Meduze u dijelu orkestra, agora izgrađena oko trgovačke ulice sa stubovima, rimsko kupatilo antičkog grada te antičko pozorište.

Drugi antički grad sa fontanom

Prilikom iskopavanja i restauracije monumentalne fontane – sa dva bazena i 192 arhitektonska bloka, od kojih je 168 originalnih, utvrđeno je da se fontana sastoji od tri osnovne cjeline. U središtu fontane uzdignuta je okrugla kula sa šest stubova koji je okružuju. Na mjestu gdje teče voda postavljeno je šest skulptura lavova i pantera. Samo dvije od ovih statua otkrivene su tokom iskopavanja, a dvije originalne skulpture izložene su u gradskom Muzeju Burdur.

Burdur je dom dviju monumentalnih antičkih fontana. Prva otkrivena je Antoninova fontana stara 1.800 godina u drevnom gradu Sagalassosu, u četvrti. Završetkom restauratorskih radova, Kibyra je druga lokacija na kojoj se nalazi funkcionalna drevna fontana.

Opsežni proces restauracije nadgledao je šef Komisije za iskopavanja, profesor Şükrü Özüdoğru, zajedno sa stručnim timom arheologa, restauratora i arhitekata.

Posljednjih godina, brojni historijski artefakti otkriveni su i raspoređeni u muzeje širom Turkiye gdje se užurbano radi na arheološkim iskopavanjima i istraživanju. U 2022. godini, 10.500 artefakata pronađeno je tokom 713 arheoloških iskopavanja u Turkiye, zemlji koja je najbolje rangirana zemlja svijeta po broju arheoloških iskopavanja.

Palata u četvrti Bešiktaš u Istanbulu, koja predstavlja jedan od simbola modernizacije Osmanskog carstva, služila je prvobitno kao glavni administrativni centar sultana Abdulmedžida od 1856. godine.

Potom su palatu koristili sultan Abdulaziz, Abdul Hamid, Murad V, Mehmed V Rešad, Mehmed VI Vahideddin, halifa Abdulmedžid i Mustafa Kemal Ataturk, osnivač Republike.

Palata, čija arhitektura privlači pažnju velikog broja domaćih i stranih turista, jedna je od najvažnijih historijskih građevina turske metropole koja je svjedočila životu osmanskih sultana.

Historijska važnost palate

Predsjednik Nacionalnih palata Turkiye Yasin Yildiz kaže u razgovoru za Anadoliju da je zaista ogromna historijska, politička i kulturna važnost palate Dolmabahče.

- Palata Dolmabahče sadrži posebne simbole iz jedne ere osmanske vladavine, kazao je Yildiz.

Napominje da se ova veličanstvena palata prostire na ogromnom području.

- Palata zauzima površinu od 360 hektara. Mnoge njene građevine su opstale do danas, dodaje Yildiz.

Podsjetio je da palatu Dolmabahče posjećuju turisti iz svih dijelova svijeta.

- Palata, koja svake godine primi skoro 1,8 miliona posjetilaca, jedan je od najvažnijih muzeja u našoj zemlji, dodao je Yildiz.

Glavni administrativni centar

Palata Dolmabahče, koja se nalazi na evropskoj obali Bosforskog moreuza, služila je kao glavni administrativni centar Osmanskog carstva od 1856. do 1887., te od 1909. do 1922. godine.

Palata Dolmabahče je sagrađena po naredbi sultana Abdulmedžida između 1843. i 1856. godine.

Ranije su sultan i njegova porodica živjeli u palati Topkapi, ali je tom zdanju nedostajalo savremenog stila u poređenju sa palatama evropskih monarha, pa je sultan Abdulmedžid odlučio da se sagradi nova moderna palata.

Vilinski dimnjaci: Simbol Kapadokije

'Vilinski dimnjaci' su jedna od prvih slika koja vam pada na pamet kada razmišljate o Kapadokiji. Ove drevne kamene formacije koje su simbol Kapadokije mogu se uočiti s bilo kojeg mjesta u regiji. Najljepši primjeri vilinskih dimnjaka nalaze se u Paşabağu , gdje se nalaze njihova konična tijela sa 'šeširima' formirana od tvrdih stijena. Najbolji način da doživite fascinantan pogled na ove kamene formacije je iz balona na vrući zrak. Dok se balon lagano uzdiže pri izlasku sunca, imat ćete priliku vidjeti spektakularne doline Kapadokije pod vašim nogama.

Odaberite svoju sobu u pećinskim hotelima

Boravak u 'pećinskom hotelu' jedno je od najnezaboravnijih iskustava koje Kapadokija nudi svojim posjetiteljima. Jedinstvena arhitektura i dizajn ovih pećinskih hotela doprinose šarmu ovog mjesta, što ga čini destinacijom koju putnici moraju posjetiti. Gledanje zalaska sunca uz ispijanje kafe u ovim hotelima, gdje se historijska i prirodna tekstura regije stapaju sa modernim luksuzom, učinit će vaše putovanje u Kapadokiju nezaboravnim.

Veličanstveni podzemni gradovi vratit će vas u prošlost

Kapadokija je dom značajnih historijskih ostataka koji datiraju od Hetita iz drugog milenijuma prije nove ere do nastanjenih civilizacija. Muzej na otvorenom Göreme, koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine od 1985. godine, izuzetan je po svojim svetim mjestima uklesanim u stijenama i freskama koje prikazuju značajne scene iz ranog kršćanstva. Podzemni gradovi su među atrakcijama koje čine putovanje Kapadokijom

spektakularnim. Ovi gradovi, koji potiču iz sedmog i osmog vijeka nove ere, takođe su koristili rani kršćani za otvoreno bogosluženje. Podzemni gradovi kao što su Kaymaklı, Derinkuyu, Özkonak i Mazı opstali su decenijama i nude uvid u "podzemni" život ljudi u regionu, sa svojim tunelima, sobama, štalama, vinskim podrumima, trpezarijama, crkvama i skladištima hrane. Dolina Gomeda, koja se proteže duž rijeke Üzengi, sadrži crkve uklesane u stijenama, golubarnike, vinovu lozu i podzemni grad.

'Tri ljepotice', koje su tri susjedna vilinska dimnjaka definirana kao 'otac, majka i dijete' u zamku Ortahisar i Okrugu Ürgüp, također su mjesta koja morate posjetiti u Kapadokiji.

Kapadokijske atrakcije: Legendarni letovi balonom i još mnogo toga

Aktivnosti koje se najčešće povezuju s Kapadokijom su svakako ture balonom na vrući zrak. Međutim, vaše mogućnosti su daleko veće. Offroad safari iskustva vam omogućavaju da izbliza pogledate doline regije, kamena naselja i vilinske dimnjake. Uzbudljive pješačke staze u regiji savršene su ako želite istražiti Kapadokiju pješice. Kapadokiju, 'zemlju prelijepih konja', također možete istražiti jahanjem domaćih konja sa ove teritorije. Keramika je još jedno jedinstveno iskustvo koje Kapadokija nudi svojim posjetiteljima. Pohađanje grnčarske radionice u Avanosu, poznatom po mekoj i masnoj glini koja dolazi iz korita rijeka Kızılırmak, može biti dio zabavne aktivnosti.

Jedinstvena gastronomska iskustva

Kapadokija, mjesto gdje se lokalne delicije i najobičniji obrok pretvaraju u 'gozbu', također je atrakcija za putnike gurmane. Testi kebabı (kebab u glinenoj posudi) se sastoji od mesa i povrća kuhanog u glinenoj posudi na vatri. Pečat lonca obično se razbija za stolom, neposredno prije jela, što je zanimljivo iskustvo. Pored ovog prepoznatljivog jela, kapadokijska kuhinja obiluje receptima za jela pripremljena sa povrćem i voćem uzgojenog na plodnoj zemlji regije. Ostali regionalni specijaliteti koji se služe posjetiocima u Kapadokiji uključuju gulaš sa kajsijom, puding od riže sa kurkumom, Nevşehir mantısı (vrsta raviola) i kajmak. Kapadokija ima i duboko ukorijenjeno naslijeđe vinarstva koje već traje hiljadama godina, tako da morate probati vina od endemskog lokalnog grožđa, navode iz Ureda za kulturu i turizam Ambasade Republike Turske.

Posebnu pažnju posjetioca privlači dolina "Džennet i džehennem", odnosno dolina "Raj i pakao" smještena između Hakkarija i Yuksekove.

Jedinstvenim glečerima, vodopadima, šarolikim cvijećem i glacijalnim jezerom, ova neobična dolina privlači ne samo domaće nego i strane zaljubljenike u prirodu.

Mnogi posjetioci koji vikendom posjećuju ovo područje u okviru tura koje organizuju udruženja za zaštitu prirode imaju jedinstvenu priliku da uživaju u nesvakidašnjim prirodnim ljepotama.

Ljubitelji prirode obilaze dolinu u kojoj mogu vidjeti šaroliko cvijeće, a s druge strane istovremeno mogu vidjeti visoki snijeg i potoke koji nastaju otapanjem snijega, piše AA. 

Na ovom području se inače nalazi i najveća dolina glečera u Turkiye.

Mnogi posjetioci koriste priliku kako bi se fotografisali na glečerima i ispred vodopada, a neki uživaju u klizanju na vrećama po snijegu koji je prekrio glečere.

Direktor Agencije za omladinu i sport Hakkarija Emin Yildirim izjavio je da u ovom dijelu Turkiye posjetioci u istom momentu mogu doživjeti sva godišnja doba. Dodao je da na stotine ljubitelja prirode redovno učestvuje u turama koje se organiziraju na ovom području.

Predstavnik Planinarskog saveza Turkiye u Hakkariju Naci Ertunc izjavio je da ove prirodne ljepote privlače sve više posjetilaca, posebno ljubitelje prirode koji najviše uživaju u prizorima ledenjaka.

Ozlem Kurt, koja je stigla sa prijateljima i Mardina, istakla je da su fascinirani prizorima koje mogu vidjeti u dolini, pozivajući svakoga ko ima priliku da posjeti ovo mjesto.

Ali Yılmaz, koji je došao iz Afyonkarahisara, kazao je da cijela regija Hakkarija ima mnogo prelijepih mjesta i prekrasnu prirodu.

Hanife Bayik iz Antaliye istakla je da ovo mjesto nudi predivne prirodne ljepote, pa je preporučila ljubiteljima prirode da posjete ovo područje.

Stare kamene kuće u selu, izgrađene na padinama dolina u ruralnim područjima, privlače posebnu pažnju fotografa, putnika i turista.

Oni koji dođu u selo u sklopu tura koje se redovno organiziraju, razgledaju kamene kuće smještene u uskim ulicama.

Neke kamene kuće u živopisnom selu Koclu stare su i do 300 godina.

Članovi Sportskog kluba Van Vadi organizuju redovne izlete u selo Koclu, piše AA. 

Čelnik Sportskog kluba Omer Demez izjavio je da postoji velika potražnja za posjetom ovom području u Turkiye, posebno u proljetnim i zimskim mjesecima.

Istakao je da ove kamene kuće posebno u proljeće imaju zadivljujući izgled.

"Posjetioci se dive istorijskim kamenim kućama u ovoj regiji. Ove godine smo po drugi put organizovali obilazak zbog velike potražnje. Organizovaćemo obilaske nekoliko puta i u zimskim mjesecima", rekao je Demez.

Ljubitelj prirode Esref Yildiz kazao je da je selo Koclu veoma lijepo sa svojim istorijskim kućama i predivnom prirodom.

"Cijelo selo se sastoji od kamenih kuća. Kuće su na dva sprata. Ljudi su ovdje vrlo ljubazni. Uske ulice u selu i pogled iz ptičje perspektive su zaista veličanstveni. Ovo je mjesto koje svako treba vidjeti", rekao je Yildiz.

Bitlis je grad na jugoistoku Turkiye.

Nekadašnji Ulucanlar zatvor, zauzimao je važno mjesto u političkom i književnom životu Turkiye. Danas kada je pretvoren u muzej i kulturno-umjetnički centar, poklonjen Općini Altindag u Ankari i restauriran 2010. godine, mjesto je koje posjećuju brojni turisti ali i lokalno stanovništvo. 

Ulucanlar zatvor je izgrađen na mjestu nekadašnjeg vojnog skladišta, a kao zatvor se počeo koristiti tek 1925. godine. 

Nakon što je zatvoren, zatvorski objekat zvanično je proglašen zgradom od historijskog značaja. Zgrada nije mogla biti srušena, dograđivana ili mijenjana bez posebne dozvole. Nakon što je Općina Altindag preuzela rukovođenje, zgrada je vraćena u prvobitni oblik, te za javnost otvorena kao muzej u julu, 2011. godine. 

O dugoj 81-godišnjoj historiji zatvora se malo zna jer je dokumentacija izgorjela u požarima. Time su svi izložbeni materijali i drugi podaci za uređenja muzeja prikupljeni od rodbine zatvorenika. 

 U muzeju su izložene knjige koje su pisali zatvorenici, knjige o političkom životu Turkiye, ali i sudski protokoli. Originalni grafiti na unutrašnjim zidovima zatvora i  slike su pažljivo čuvane do danas. Svi izloženi predmeti su originalni. Muzej, također, ima dvorane za sastanke i konferencije, što je nekada služilo kao mjesto kulturnih aktivnosti i kino-salu. 

Na samom ulazu u muzej smješteno je "Deveto" i "Deseto" odjeljenje, koje su metaforički nazvani "Hilton Ward", (op.a. odjeljenje u kojem boravi osoba koja je pod zaštitom),  zbog manje veličine u odnosu na ostala zatvorska odjeljenja, a samim tim i relativnim komforom. U tom odijelu zatvora boravili su Bulent Ecevit, nekadašnji premijer Turkiye, te Osman Bolukbasi, nekadašnji političar. Tako se u njihovim "sobama"  na dvospratnim krevetima mogu pronaći njihove biografije. 

Šetajući kroz muzej sa zvučnika se čuje vika upravnika  i vrisci zatvorenika. Zatim i turska narodna pjesma, poznata "Türkü".

Kada se krene dalje kroz muzej, u ćelijama za izolaciju u "Četvrtom" odjeljenju muzeja nalaze se 22 voštane skulpture, koje prikazuju zatvorenike u različitim položajima u svakodnevnom zatvorskom životu. U "Petom" odjeljenju priložene su i biografije poznatih zatvorenika, dok posjetioci šestog odjela, osim biografija, mogu pronaći i lične stvari značajnih zatvorenika poput: satova, cigareta, štapova, posuđa, čaša, čajnika i mnogih drugih stvari. 

U velikom dvorištu muzeja nalazi se i tursko kupatilo za zatvorenika.

U Ulucanlar zatvoru - muzeju snimljeni su brojni filmovi i serije. Među poznatim serijama koje su snimljene u ovom muzeju je serija Ezel. 

Putevima historije

Rute Turkiye posebno su kreirane za one koji žele istraživati zemlju na pedalama. Osim lokalnih, zemlja je dio svjetskih biciklističkih ruta: sa gradovima kao što su Izmir, Edirne i Kirklareli, Turkiye je dio EuroVelo mreže evropskih biciklističkih ruta koja povezuje cijeli evropski kontinent kroz 17 dugačkih staza. Istražujući zemlje na biciklu, uplovite na nezaboravno putovanje kroz historiju i prirodu rutom EuroVelo 13 - Stazu željezne zavjese ili EuroVelo 8 - Mediteransku rutu. Biciklistička ruta EuroVelo 13 ulazi u Turkiye iz Edirnea i nudi veličanstven pogled biciklistima kroz polja suncokreta. Dionica rute EuroVelo 8, koja ulazi u Turkiye iz luke Dikili u Izmiru, prolazi kroz drevni grad Pergamon, uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, izmirski rezervat za price, Karšıyaka, Alsancak, Seferihisar, Sıgacık, Urla i Alacati. Ruta završava u drevnom gradu Efesu, još jednom mjestu UNESCO-ve svjetske kulturne baštine.

Gastro putopis

Vrijeme koje provedete na egejskoj obali Turkiye, poznatoj po svojim veličanstvenim plažama, tirkiznim vodama i selima koja podsjećaju na razglednicu, bit će među najneobičnijim iskustvima ikada. Drevni gradovi Efes i Pergam koji se nalaze na UNESCO-voj listi svjetske baštine, nalaze se na ruti EuroVelo 8, kao i Cittaslow gradovi Foca, Seferihisar i Yenipazar. Ovo jedinstveno podneblje nudi i gastro raj sa mnoštvom vrsta maslina i smokava, začinskog bilja i grožđa, turska vina i kuhinju na bazi maslinovog ulja.

Osunčane staze

Kada vas putevi odvedu na Tursku rivijeru, naići ćete na veličanstvenu planinu Taurus i drevne gradove skrivene u šumama na obali Sredozemnog mora. Hiljadama godina prije nas, ostaci civilizacija koje je ova zemlja ugostila, uljepšat će vam dan. Među njima je drevni grad skriven među šumama u Olymposu. Duboko plavetnilo, biserni pijesak, drevni gradovi, kanjoni i uređeni putevi kroz zelenilo dio su ovog putovanja. Šatorski kampovi, bungalovi ili udobni hoteli bit će pored vas kad god poželite stati i odmoriti se.

Na vrhu travel liste

Čuvena dolina kamenih „vilinskih dimnjaka“ u Kapadokiji, također,  je ispunjena rutama za istraživanje biciklom. Prelazeći Kapadokiju na pedalama vidjet ćete jedinstvenu geografiju, drevne crkve, podzemne gradove i prirodne formacije od kamena koje su remek-djela čovječanstva. Putujući ovim prostranstvima, na biciklu ili pored njega, uživajte u jedinstvenosti onoga što vas okružuje, ne zaboravite posjetiti podzemne gradove stotine metara ispod zemlje, odmorite u kamenim hotelima i probajte vina koja se u regiji proizvode hiljadama godina, navodi se u saopštenju Ureda za kulturu i turizam Ambasade Republike Turkiye u Sarajevu. 

Topkapi palatu je dao sagraditi Fatih Sultan Mehmet između 1460. i 1478. godine nakon osvajanja Istanbula, a svoj sadašnji izgled je poprimila s dodatnim građevinama koje su izgradili sultani koji su dolazili nakon njega.

Kompleks i danas sija punim sjajem, prkosi vremenu i nijemo svjedoči o prošlosti.

U muzej je pretvorena 3. aprila 1924. godine, nakon proglašenja Republike Turkiye i prvi je muzej Republike.

Reporterska ekipa Anadolije snimila je FPV dronom kompleks koji slovi za jednu od najvećih muzejskih palača na svijetu, piše AA. 

Snimak pokazuje sav raskoš kompleksa sa njegovom arhitekturom i prostorijama sa zbirkama i oko 300.000 arhivskih dokumenata koji pokrivaju površinu od približno 350.000 kvadratnih metara, isključujući park Gulhane.

Na snimku se vide i Istanbulski kanal te druga monumentalna istanbulska znanja, uključujući Aja Sofiju.

Snimak prikazuje predvorje i raskošne odaje palate, a na njemu se vide i “Svete relikvije“ koje je 1517. godine iz Egipta donio Yavuz Sultan Selim.

Među najvrjednijim muzejskim eksponatima je i Kasikci dijamant, 86-karatni veliki dijamant koji je ukrašen sa 49 manjih dijamanata poredanih u dva reda.

Ostrvo Sedir u zaljevu Gokova, poznato po zaštićenom zlatnožutom pijesku, Kleopatrinoj plaži i drevnim ruševinama, omiljena je destinacija brojnih domaćih i stranih turista koji posjećuju Turkiye.

Ostrvo Sedir, 25 kilometara od Marmarisa, dobilo je ime svojim prirodnim ljepotama i historijskim ruševinama, a poznato je i po plaži koja nosi ime egipatske kraljice Kleopatre.

Posebno je zaštićen zlatnožuti pijesak, za koji se vjeruje da ga je brodovima iz Egipta za svoju voljenu, kraljicu Kleopatru, donio rimski zapovjednik Marko Antonije.

Danas plažu s zaštićenim pijeskom čuvaju ekipe obezbjeđenja, a sama plaža je okružena konopcima, budući da je zabranjeno polaganje peškira i ulazak sa papučama.

Plivajući u prohladnim vodama zaljeva, domaći i strani posjetitelji također imaju priliku vidjeti povijesne ruševine i iskopine na otoku, na koje se pruža jedinstven pogled.

Arheološke iskopine

Ostrvo Sedir, na kojem se nalaze Apolonov hram, pozorište i ostaci nekropole (groblja), svake godine posjeti oko 150 hiljada domaćih i stranih turista.

Uz podršku Ministarstva kulture i turizma Turkiye i Ureda guvernera Mugle, iskopavanja se provode u drevnom gradu Kedrai na ostrvu, pod nadzorom Direkcije za muzeje provincije Mugla.

Ovogodišnji dio iskopavanja pod vodstvom prof. dr. Adnana Dilera započeo tim od 25 ljudi.

Kako do ostrva nema kopnenog pristupa, ekipa za iskopavanje dolazi do obližnjeng pristaništa, a odavde se čamcima prebacuju do drevnog grada.

Članovi tima sa velikom predanošću rade na otkopavanju historijskih ruševina.

Diler, voditelj iskopavanja, rekao je za Anadoliju da su tokom iskopavanja u drevnom gradu dobiveni važni podaci u smislu otkrivanja historijskog i arheološkog identiteta ostrva.

 Plaže i drevni grad 

Navodeći da je drevni grad Kedrai, koji gleda na zaliv Gokova, oduvijek bio važan centar, okružen jakim zidinama, dostupan samo s mora i sa svojim zaštićenim lukama, Diler je rekao da je radio istraživanja u regiji skoro 20 godina.

„Regija je ostrvsko naselje, ali njegova najvažnija karakteristika je grad. Radovi ovdje zapravo definišu kulturni identitet ostrva, ali pored toga, naš cilj je da ovo mjesto transformišemo iz identiteta plaže u identitet drevnog grada." rekao je Diler.

Prema posljednjim podacima Međunarodnog žirija za Plavu zastavu, ukupno 551 plaža, 23 marine, 14 turističkih brodova i 10 pojedinačnih jahti širom Turkiye, dobilo je oznaku Plava zastava.

Među zemljama sa plažama sa Plavom zastavom, Španija je zauzela prvo, a Grčka drugo mjesto. Italija i Francuska su iza Turkiye, piše AA. 

Certifikacija Plave zastave, međunarodni program koji se provodi u 50 zemalja, ekskluzivna je međunarodna ekološka oznaka koja se dodjeljuje plažama i marinama nakon ispunjavanja kriterija koje je postavila Međunarodna fondacija za obrazovanje o životnoj sredini, nezavisna neprofitna organizacija sa sjedištem u Kopenhagenu u Danskoj.

Južna provincija Antalija u Turkiye, koja se često smatra jednom od najboljih turističkih destinacija u svijetu, zadržala je svoj nivo sa ukupno 231 ekološki prihvatljivom plažom sa Plavom zastavom.

Slijedi jugozapadna provincija Mugla sa 110 plaža s Plavom zastavom, zapadni Izmir sa 63, sjeverozapadni Balikesir sa 46 i jugozapadni Aydin sa 35 plaža.

Svojim zabavnim noćnim životom, historijskim mjestima, ukusnom hranom, kulturnim i umjetničkim sadržajima te širokim spektrom mogućnosti za šoping, Istanbul obećava fudbalskim navijačima fantastično putovanje. Prođite dinamičnom metropolom prije finalne utakmice i istražite sva njena iskustva.

- Festival šampiona -

Od 8. do 11. juna na istanbulskom stadionu Yenikapi za sve ljubitelje fudbala bit će održan Festival šampiona posvećen UEFA finalu Lige prvaka. UEFA Ultimate Champions Tournament 2023 bit će odigran 09. juna uz učešće UEFA ambasadora. Istog dana, zvanična turska turistička platforma za promociju turizma „GoTürkiye“ organizovat će dva seta nastupa sa DJ-evima Chrisom Luno B2B Ceausom, Guillaumeom de Kadebostanyjem i Lost Frequencies.

- Naslijeđe prošlosti -

Historijska mjesta Istanbula otvorena su milionima turista. Različite epohe i kulture civilizacija stvorile su grad na Bosforu unikatnom riznicom.

Drevne gradske zidine isprepletene Mramornim morem pružaju nezaboravan pogled čiji dio su kupole Aja Sofije, minareti Plave džamije, Galata kula, hodnici Cisterne Bazilika, krovovi muzeja i vrtovi Topkapi palače, dok se na istoku bosforskog moreuza vidi Djevojačka kula.

- Magični svijet umjetnosti -

Muzeji sa drevnim artefaktima, umjetničke galerije, kulturni centri i ulice, koncertne i plesne dvorane, pravo su bogatstvo za ljubitelje umjetnosti.

Kulturni kalendar u mjesecu junu prepun je različitih sadržaja moderne umjetnosti posebno u Ataturk Kulturnom centru, Santral Istanbul muzeju, kulturno-umjetničkom Muzeju Pera, Atlas Cinema kino-teatru ili muzeju savremene umjetnosti Modern Istanbul.

- Gastro gozba -

Istanbul je najprometniji gastro grad Turkiye. Sve ono što zamislite, ovdje možete i probati. Od svečanih večera luksuznih restorana i hotela do uličnih prodavača, turska kuhinja oblikovala se različitim kulturama koje je grad na Bosforu ugošćavao u prošlosti. Hedonistički i nutricionistički, uživanje u turskoj hrani je užitak svih čula.

- Šoping centri -

Kupovina u Istanbulu je jednostavna i usputna bilo da šetate dugim bazarima ili dizajnerskim buticima u tržnim centrima koje imaju gotovo sva istanbulska naselja.

Veliki bazar i Bazar začina stoljećima su centralna mjesta za kupovinu svih vrsta proizvoda. Kompleksi nalikuju gradićima kojima svakodnevno prolaze milioni turista i na hiljade trgovaca kupujući suvenire, rukotvorine, tepihe, ukrasnu keramiku, zlato, začine i sve što je opipljivo i prodaje se na svjetskom tržišu.

Odlike turske kuhinje nadaleko su poznate – ukusna peciva, meze, salate, riblja i mesna jela, povrće, začini, čorbe i neziostavne poslastice. Tursko podneblje je, osim jela, izrodilo i prepoznatljive napitke koji se konzumiraju širom svijeta noseći epitet „turski“ – čaj, kahva, salep, boza, ajran. Teško je pobrojati sva jela kojima je Turkiye zadužila svijet, a koja su svojom kvalitetom tražena u svjetskim restoranima: burek, kebab, kofte, mantije, dolme i baklave.

Šireći svijest o značaju turske gastronomije i njenoj raznolikosti, ovih dana širom svijeta povodom Sedmice turske kuhinje (21-27 maj) gastro publika upoznaje ukuse Hataya koji je proglašen 26. gastronomskim gradom svijeta na listi UNESCO-a. Ova turska pokrajina smještena na jugu, koja svojim većim dijelom izlazi na Sredozemno more, naslonjena na Siriju, teško je pogođena nedavnim zemljotresima. Ipak, gotovo sva prostranstva Turkiye uključujući njene gradove i pokrajine stoljećima svjedoče nastanku i završetku civilizacija, ratova, legendi, uzdizanja i posrnuća. Među njima je i Hatay čija jela su nastala višestoljetnom akumulacijom civilizacija koje su izrodile više od 650 jela.

Probali smo neka od njih!

Kako je turska kuhinja sve više orijentisana ka spremanju jela „bez otpadaka“, hatayski meni pravi je predstavnik ovog „pokreta“. Zahvaljujući svom geo položaju i obilju sunčanih dana tokom godine - u Hatayu uspijeva gotovo sve: voće, povrće, bilje, a vjeruje se kako je ovo grad sa najviše različitih vrsta hrane na svijetu. Ni oni najprobirljiviji neće se libiti probati nešto sa "hatayskog tanjira" budući da su specijaliteti dosta slični balkanskim. Ipak, začinjeniji su. 

Tepsi kebap – pljeskavica od janjećeg i junećeg mesa začinjena je paprikom, peršunom, lukom i drugim začinima, ali je recept za pravljenje brz i jednostavan, pojašnjava turski chef Camil Agar koji je i sam iz Hataya. Uz ovo začinjeno meso servirano je pecivo sa susamom i ćurokotom kao i salata od maslina i kisir - salata od bulgura. Kako bi se ublažila začinjenost hrane, uz jelo se servira hladna voda ili osvježavajući sok od zove.

Slatke i sirupne poslastice su zaštitni znak turske kuhinje, a kunefe je zaštitni znak Hataya. Iako se prodaje širom Turkiye, najbolji kunefe se može probati samo u Hatayu jer se glavni sastojak, elastični svježi sir, pravi samo u Hatayu! Mersin, Gaziantep, Dirabakir i Mardin - svi imaju svoje varijante kunefea, ali ovaj sa slike je "onaj pravi". Jede se i u Egiptu, na Kavkazu i u Grčkoj. Ovaj desert pravi se od kadaifa i mladog kozijeg sira koji se stavlja između dva sloja rezanaca. Peče se i služi u malim plehanim tanjirima i preliva vrućim šerbetom. Služi se topao, a poseban ukus daju mu mljevene pistacije kojima je posut. Hrskav i rumen, kunefe jeste presladak, ali neodoljiv i vrijedi svakog zalogaja. 

Priča o hrani je priča o tradiciji. U vremenu kada ona polako iščezava, u turskoj kuhinji ona je sve postojanija. Kao da su jela i pića koja traže druženje i zajedništvo pažljivo odabrani.

Iako dominira mišljenje da je najomiljeniji topli napitak svijeta - kafa, nauka je potvrdila kako je zapravo jednak broj stanovnika Planete koji konzumiraju kafu i čaj. O turskom čaju je poznato gotovo sve - gdje se proizvodi i kako se pravi, a odgovor na pitanje "Kada se pije?" glasi: Uvijek i svuda. Nakon glavnog jela i deserta, služenje čaja je prilika za "predah" i ugodniji razgovor. Zato je i samo služenje čaj izraz dobrodošlice, ljubaznosti i gostoljubivosti koji je teško odbiti. Upravo su to osjećaji koji su dominirali na večeri koji su za predstavnike medija i food bloggere organizovali turski Ured za kulturu i turizam pri Ambasadi Republike Turkiye u Sarajevu. Ovo je jedan u nizu događaja kojima se obilježava Sedmica turske kuhinje s ciljem zbližavanja kultura i upoznavanja različitosti.

Tako su slatko-ljuti okusi Hataya, geografski daleki hiljadama kilometara, zamirisali u Sarajevu!

Amina Zornić

Sedmicom turske kuhinje koordiniše Ministarstvo kulture i turizma Republike Turkiye, a turska diplomatska predstavništva širom svijeta održat će različite aktivnosti i kampanje na društvenim mrežama kako bi se okusi Hataya promovisivali na svjetskoj gastro pozornici. Učesnici Sedmice turske kuhinje pripremat će domaća jela Hataya koristeći lokalne sastojke i tradicionalne tehnike kuhanja. Istovremeno, upoznat će bogati biodiverzitet turske kuhinje i njenu spremnost i potencijal da odgovori na različite trendove u ishrani i piću. Učesnici manifestacije imat će praktično iskustvo kuhanja turskih jela zasnovano na principu - bez otpada.

Hatay na pladnju

Gastronomija Hataya nastala je sintezom stoljetne kulturne akumulacije civilizacija koje je u prošlosti ugošćavao ovaj region, ostavivši za sobom više od 650 jela. Svi ovogodišnji događaji tokom Sedmice turske kuhinje sadržavat će menije posvećene ukusima ovog podneblja. Kuhinja Hataya kombinuje visokokvalitetno maslinovo ulje, žitarice, mahunarke, povrće i voće, autohtono bilje i začine uzgojene na plodnom mediteranskom tlu. Stoga će „hatayski meni“ koji će se pripremati u okviru Sedmice, sadržavati “biberli ekmek” (pogača začinjena sosom od crvene paprike), “salatu od maslina”, “humus”, “kisır” (salata od bulgura), “tepsi kebap” (kebab ispečen u pećnici) i “kunefe” (kadaif desert sa sirom). Osim recepta, učit će se o turskim ritualima jela i pića koji su neodvojivi dio tradicije i kulture.

Ova poznata istanbulska kula izgrađena je prvobitno u petom vijeku prije nove ere na otočiću udaljenom 20-ak metara od obale Uskudara kao carinski punkt za brodove koji prolaze kroz Bosfor. Na ovom malom otočiću, istočnorimski car Manuel Komnenos naredio je izgradnju odbrambenog objekta u 12. vijeku.

Kada je sultan Mehmed II osvojio Istanbul 1453. godine, na ovom mjestu sagrađena je drvena kula koja je u narednim stoljećima služila kao osmatračnica i svjetionik. U doba Republike, nakon što ga je dugo vremena koristila gradska lučka uprava, toranj je 1964. godine predat Ministarstvu odbrane Turske, a zatim 1983. godine Pomorskoj organizaciji Turske. Kula je služila kao radarska stanica i skladište, a neko vrijeme je funkcionirala kao restoran u koji se stizalo čamcima i brodovima sa Uskudara.

- Sudbina ispisana legendama - 

Smještena usred Bosfora kao lijepa djevojka koja pokazuje svu ljepotu i raskoš Istanbula, sudbina Djevojačke kule satkana je od usmenih legendi. Prva je priča o kralju i njegovog kćerki princezi kojoj je vrač prorekao smrt ujednom zmije. Želeći je zaštititi, kralj je sagradio Djevojačku kulu. Međutim, princeza nije mogla izbjeći svoju sudbinu – ujela ju je zmija koja je u dvorac ušla u korpi voća. Druga legenda kaže da se Leandros zaljubio u Heru, Afroditinu sestru koja živi u kuli. Leandros je plivao svake noći da vidi Heru prateći svjetlost sa kule. Međutim, jedne noći je jaka oluja uglasila svjetlo na tornju pa se Leandros izgubio i utopio. Hera je, shrvana tugom, također skončala u vodi.

Jedna od najzanimljivijih legendi je ona o ljubavi između Galata kule i Djevojačke kule i njihovoj nemogućnosti da se sretnu zbog Bosfora koji ih razdvaja. Prema drevnim predanjima, osmanski izumitelj Hezarfen Ahmet Čelebi je orlovim krilima pokušao preletjeti od Galata kule do Uskudara. Tada Galata kula zamoli Hezarfena da dostavi pisma Djevojačkoj kuli koja je pisao vijekovima. Čelebi uzima pisma koja se prilikom leta raznose cijelim Bosforom koji obznanjuje ovu ljubav dvije tvrđave koje stoljećima gledaju jedna na drugu. Upravo je na sinoćnjem otvorenju Djevojačke kule, ova legenda prikazana svjetlosnim perfermansom koji je Morzeovom azbukom ispisao natpis „Volim te“ između dvije građevine.

- Detalji radova na kuli - 

Zbog svoje specifične lokacije – na udaru morskih valova i vremenskih uslova, Djevojačka kula tražila je stalnu posvećenost i održavanje. Ministarstvo kulture i turizma Turske pokrenulo je 2021. godine projekat restauracije pod nazivom „Djevojačka kula ponovo otvara oči“. Projekat je sproveden pod nadzorom Ministarstva i uz konsultacije stručnih akademika i arhitekata, uključujući prof. Zeynep Ahunbay i Han Tümertekin. U okviru najnovije restauracije, uklonjeni su svi betonski dodaci sa glavne konstrukcije kule koji nisu postojali u njenim historijskim dokumentima. Osim toga, toranj i ostrvo na kojem se nalazi su poduprti kočevima i seizmičkim izolatorima. Krov nad dvorištem Kule je uklonjen i zamijenjen izvornim drvenim. Dvorište i vanjski podovi su također restaurirani prema prvobitnom izgledu.

Aktivnosti su pokrenute u skladu sa izvještajima koje su pripremili Tehnički univerzitet u Istanbulu i Univerzitet Fatih Sultan Mehmet, mišljenjima savjetodavnog odbora i projektima koje je odobrio Odbor za očuvanje kulturnog naslijeđa Istanbula.  Restauracijski radovi u okviru 1. i 2. etape trajali su 570 dana. Na njima je radilo 150 ljudi uz stručno tehničko osoblje, građevinsku opremu i pomorska vozila.

Kula je obnovljena drvenim materijalima posljednji put 1944. godine. Podne obloge i konusna konstrukcija kasnije su obnovljeni betonskim materijalima. Soli i druge hemikalije korištene u betonu i cementu ove restauracije oštetile su konstrukciju, donijele dodatna opterećenja i izazvale pukotine. Nakon potresa 1999. godine, na vanjskim zidovima kule urađeni su čelični elementi unakrsne armature, a 2000-ih su stavljeni dodani krovni dodaci za restoransku funkciju. Zbog ovoga se pretpostavilo da bi Djevojačka kula mogla biti potpuno oštećena u nekom većem potresu.

- Kula u izvornom obliku - 

Zato su stručnjaci za restauraciju krenuli s podacima s kraja 18. stoljeća koji sadrže najviše podataka i dokumenata koji su sačuvani do danas. Uklonjeni su dodaci kule i dijela dvorca, čime je zgrada dovedena u prvobitno stanje. Uklonjeno je tona čelika i 500 tona armiranog betona. Uklanjanjem dogradnje u zgradi, Djevojačka kula je pretvorena u svoj izvorni oblik iz vremena vladavine sultana Mahmuta II.

Kako se toranj ne bi oštetio u slučaju mogućeg zemljotresa ili pomjeranja tla, oko otoka su izgrađeni integrisani čelično-betonski šipovi, korištene su armirano-betonske potporne grede i armirano-betonski učvršćivači na stijenama oko otoka kao oslonac za usidrenja. Obnovljene su strujne i vodovodne instalacije koje vode do kule. U dvorištu su za posjetioce izgrađene drvene terase, šetalište i drvene stepenice koje omogućavaju pristup kuli. U stolariju je utrošeno oko 75 kubnih metara smreke i 25 kubnih metara egzotičnog drveta, 40 tona nerđajućeg čelika i 35 tona pocinkovanog čelika, kao i 1.350 kvadratnih metara fuga i maltera, 15 tona olova, 132 tone pijeska i hidrauličnog kreča. Postavljeno je 156 tona pejzažnih sjedala, 171 uređaj za vizualnu rasvjetu, generator i sistemi za gašenje požara.

Zbog svoje ljepote, kula je stoljećima inspirativni motiv likovnim i muzičkim umjetnicima svijeta. Pogled na kulu je često prikazan u mnogim tv serijama i filmovima, a osim turskih serija, kula se pojavljivala u scenama svjetskih produkcija poput filmova o James Bondu („Svijet nije dovoljan“; „Iz Rusije s ljubavlju“) te akcionom filmu „Hitman“ 2007.

Nedavni snimci FPV dronom Agencije Anadolija nude jedinstven i ekskluzivan pogled na toranj, naglašavajući pažljive napore na restauraciji koji su revitalizirali ovu historijsku strukturu do njenog izvornog sjaja.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva kulture i turizma, kula je vraćena u prvobitno stanje iz perioda sultana Mahmuda II, sa fokusom na očuvanju autentičnosti.

Procesom restauracije uklonjene su kasnije dogradnje koje nisu bile u skladu sa karakterom kule, a nakon dvogodišnjeg zatvaranja, kula će uskoro ponovo biti otvorena za posjetioce.

Stručna naučna komisija, koju su činili prof. dr. Feridun Cili, prof. dr. Zeynep Ahunbay, i arhitekta Han Tumertekin, dobitnik nagrade "Aga Khan" za arhitekturu, vodio je proces restauracije, poštujući međunarodne principe.

Među značajnim otkrićima tokom radova bila su oštećenja uzrokovana solima i drugim hemikalijama u betonu i cementu korištenim u prethodnim popravkama.

Tim je također otkrio da potporni stupovi i grede nisu bili povezani, što je iziskivalo opsežnije napore na restauraciji.

Zadivljujući snimak dronom naglašava povratak tornja u prvobitno stanje i otkrivanje njegovih autentičnih strukturnih elemenata. Kao rezultat radova, posjetioci će moći da uživaju u nesmetanom pogledu na Istanbul sa drvene terase i stepeništa kule, pretvarajući Djevojačku kulu u spomenik-muzej.

Osim restauracije, projektom su poduzete mjere predostrožnosti protiv potresa.

Najpopularniji okusi turske kuhinje i prepoznatljivi recepti su, zbog svog začinskog bilja bogatog vitaminima i mineralima, izvor liječenja. Zato je ova regija domaćin jedinog festivala bilja na svijetu!

Od prirode do stola

Zelena kiselica, „cibes“ trava, mliječni čičak, samfir, komorač, cvijet tikvice, maslačak, kopriva, sljez... Poznate biljke ponekad neobičnih imena, rasprostranjene su duž obale Egejskog mora.

Zelena kiselica (Kuzu Kulağı) na turskom je poznata kao „janjeće uho“ jer svojim izgledom na to i podsjeća. Zbog kiselkastog okusa, ova ljekovita biljka koristi se u salatama i supama. Može se pripremiti i sa maslinovim uljem. Smatra se da zelena kiselica, bogata vitaminima A i C, te kalcijem, kalijumom, magnezijumom i fosforom, liječi mnoge bolesti i jača organizam.

„Cibes“ trava (Cibes otu) jedna je od najpopularnijih biljaka u regionu koja raste iz korijena koji ostaje u zemlji poput kupusa ili karfiola. Ova trava služi se kuhana i servisana sa maslinovim uljem i limunom, a obavezna je na svakom ribljem stolu. Budući da je dobar izvor vitamina C, ova biljka pomaže u održavanju nesmetanog rada probavnog sistema.

Mliječni čičak (Şevket-i Bostan) navodno je dobio ime po arapskoj riječi 'şevket', što znači "trn". Bogat je vitaminima i mineralima, ima mesnatu bijelu strukturu, listove i trnje. Ova biljka, koja se može pržiti i na maslinovom ulju, tradicionalno se poslužuje uz janjeće meso.

Samfir ili Motar (Deniz Börülcesi) raste u izobilju u Egejskom moru. Budući da je slanog i kiselkastog okusa, služi se kao salata. Ovo začinsko bilje treba prvo skuhati, a odmah nakon prokuhavanja ubacuje se u hladnu vodu. Tako se održava svježim. Motar se obično poslužuje s maslinovim uljem, bijelim lukom i limunom.

Komorač (Arapsaçı) su koristili stari Rimljani. Bez obzira konzumira li se kao povrće ili začin, komorač je popularan sastojak pri kuhanju. Intenzivan, sladak okus njegovih plodova služi kao začin za slatka i pikantna jela širom svijeta. Začinjava jela od janjetine, a jede se i kao salata sa limunom i maslinovim uljem. Listovi komorača, poznati jer suzbijaju kašalj, također se mogu sušiti i praviti kao čaj.

Cvijet tikvice (Kabak Çiçeği Dolması) je jedna od najkarakterističnijih namirnica na egejskoj obali Turske. Cvjetovi tikvice se beru rano ujutru kada su potpuno otvoreni i kada nisu izloženi sunčevoj toploti. Nakon čišćenja, cvjetovi se pune raznim nadjevima. Narandžasto-žuti cvjetovi bogati su vitaminima A, C i B.

Maslačak (Radika), spada u divlje povrće veoma bogato vitaminom A i C stoga je ljekovita i jestiva začinska biljka. Maslačak je neizostavan dio riblje trpeze, a sadrži i vitamin željeza, kalcijuma i kalijuma zbog čega se od davnina koristi kao lijek. Maslačak se tradicionalno priprema tako što se njegovi listovi prokuhaju i posluže s limunom i maslinovim uljem. Može se poslužiti i kuhan i pomiješan sa jogurtom. Listovi maslačka se mogu osušiti i koristiti za pravljenje biljnih čajeva.

Kopriva (Isırgan Otu) je nadaleko poznata po višestrukim ljekovitim blagodatima. Iako izaziva svrbež i peckanje kada se dodirne, kopriva se konzumira u salatama i supama te pecivima. Poznato je da su rimski vojnici koprivama trljali tijelo kako ih hladnoća ne bi previše pogađala. Ljekovita dejstva koprive su naučno dokazana kroz njeno bogatstvo vitaminima C i A, antioksidativno djelovanje te prevenciju srčanih i kardiovaskularnih bolesti.

Sljez (Ebegümeci) je tipična proljetna biljka kojoj je egejska regija prostrano stanište. Ova blagotvorna biljka, koja se konzumira još od antičkih grčkih i rimskih vremena, saveznik je zdravlja. Bogat vitaminom C i antioksidansima, sljez se uspješno koristi za liječenje prehlade.

Riječ je o drevnom gradu koji je bio dom prvim civilizacijama Anadolije i koji je bio glavni grad Hetitskog carstva.

Zbog svog historijskog značaja za otkrivanje i izučavanje baštine naroda Hatti i Hetita, Hattusa je uvršten i na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Smješten u turskom gradu Bogazkaleu, 80 kilometara jugozapadno od Coruma, drevni grad Hattusa i hram Yazilikaya okružen je sa sedam kilometara zidina i naseljenim područjem od dva kilometra kvadratna.

Hattusa je bio prijestolnica hetitske civilizacije tokom četiri i pol stoljeća, piše AA. 

Direktor muzeja Bogazkoy Resul Ibis rekao je za Anadoliju da ostaci Hattusa posjetitelje vode na više od 8.000 godina dugo putovanje u prošlost.

On je podsjetio da arheološka istraživanja Hattusa traju već duže od stotinu godina i da tragovi prvih naselja u tom drevnom gradu datiraju iz kalkolitika, Ibis je rekao da je Hattushu glavnim gradom proglasio hetitski kralj Hattusili I i to daleke 1650. Godine p.n.e. i da je takav status imao do 1200-tih godina p.n.e.

Nakon Hetita, Hattusa je bio dom i drugim civilizacijama kao što su Frigijci, Heleni i Galaćani, a naseljavanje se nastavilo i u rimskom i bizantskom razdoblju.

- Tragovi svih ovih civilizacija danas se mogu prOnaći u ruševinama Hattusa u Bogazkaleu.  Hiljade godina stari povijesni artefakti iskopani su iz ruševina Hattusa i izloženi su u muzeju Bogazkale. Pozivamo sve koji su zainteresirani za historiju da posjete Corum i upoznaju Hattusa, poručio je Ibis.

Nakon više od tri godine truda, Finike, jedan od najljepših dijelova Antalije, izabran je da bude dostojan titule "spori grad" ispunivši kriterije zdrave životne sredine, kvalitete urbanog života, društvene kohezije i gostoprimstva.

Međunarodni koordinacioni komitet Cittaslow sastao se u Reszelu, u Poljskoj, 14. i 15. aprila 2023. i dodao Finike u svoju mrežu. Uz Finike, Turkiye sada ima 22 „spora grada i okruga“ u 17 svojih pokrajina registrovanih u međunarodnoj mreži gradova Cittaslow.

Ležerni tempo života, slikovite plaže i uvale

Finike je, uprkos svojoj maloj veličini, popularna turistička destinacija na Mediteranu zbog svoje historije, prirodnih ljepota i gastronomske kulture. U antici, okrug je bio poznat pod imenom Phoenicus (Phoinikos), a osnovali su ga Feničani oko 500. godine prije Krista. Godinama je Finike bila luka iz koje je Limira, glavni grad srednjovijekovne Licije, izvozila poljoprivredne proizvode.

Budući da je ovaj prostor bio dom mnogih civilizacija kroz historiju, brojne historijske građevine i stari gradovi nalaze se upravo u ovoj oblasti. Drevni gradovi Limira i Arjkanda su područja u kojima se najviše može saznati o historiji Finike.

Finike je savršeno odmaralište zbog svojih prirodnih ljepota, slikovitih uvala i plaža. Posebno je atraktivan ljubiteljima prirode: kanjon Gokbuk nudi trekking, pećina Suluin privlači pažnju svojim stalaktitima, travertinima i bazenima različitih veličina te zaljev Andrea Doria - dom poznatih mediteranskih medvjedica.

Uvala Gokliman jedna je od najpoznatijih prirodnih ljepota Finike i idealna je za piknik ili kampovanje. Finike se nalazi i na Likijskom putu, jednoj od najdužih planinarskih staza na svijetu.

Gastronomija Finike je namijenjena gurmanima! Restorani nude svježu mediteransku ribu i gotovo svi pružaju prekrasan pogled na more. Jedna od neizostavnih delicija Finike je narandža Finike koja u svom sektoru na globalnom nivou, zbog svoje arome i ukusa, nosi „zlatnu etiketu“. Širom regiona, Finike je prepoznata upravo po ovom agrumu koji se topi u ustima.

Cittaslow - vraćanje pravim vrijednostima

Cittaslow, naziv koji kombinuje talijansku riječ "citta" i englesku "slow" označava "spor grad". Ovaj svjetski pokret krenuo je iz Italije 1999. godine i evoluirao u međunarodnu organizaciju. U vremenu sveopće žurbe u svjetskim metropolama, ovaj koncept vratio je težnju za kvalitetnim, sporim i lijepim življenjem, a neki ovaj koncept nazivaju „vraćanju pravim vrijednostima“.

Članovi Udruženja Cittaslow moraju ispuniti 72 kriterija za teme okoliša, infrastrukture i Slow Fooda i pridržavati se filozofije sporog grada. Potiče tihi, sporiji ritam koji poboljšava kvalitet života, a moguće ga je postići samo u izvornoj strukturi grada, historijskom identitetu i arhitekturi, uz tradiciju, lokalne običaje i tradicionalnu hranu. Simbol pokreta je narandžasti puž koji nosi grad izgrađen na vlastitoj kućici.

Turkiye dobija sve više „sporih gradova“. Mreža se počela širiti 2009. uključivanjem Seferihisara, okruga Izmira u Udruženje Cittaslow, a lista „sporih gradova“ širila se uključivanjem novih: Finike, Ahlat, Akyaka, Arapgir, Eğirdir, Foça, Gökçeada, Gerze, Göynük, Güdül, Halfeti, İznik, Kemaliye, Köyceğiz, Mudurnu, Perşembe, Şavşat, Seferihisar, Uzundere, Vize, Yalvaç i Yenipazar. Nakon Finike, radi se na tome da se i drugi historijski dijelovi Antalije: Elmalı, Demre i Ibradı, također uključe u mrežu.

Druga legenda, opet, navodi da je selu Cumalıkızık, ime dao sultan Osman I. Ističe se da je dan kada sultan osnovao je selo bio petak, odnosno na turskom jeziku Cuma.

Selo je 2014. godine uvršteno u UNESCO-ov popis svjetske baštine, a obuhvata još i regiju Hanlar u Bursi i kompleksima Sultan.

Izvor: Kultur portali/ Ured za kulturu i turizam grada Bursa (Bursa İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü) 

Foto: Governerstvo Burse/ Kultur portali/ Ured za promociju 

RSVP platforma okuplja svijet luksuznih vjenčanja, zabava, simpozija, konferencija, ceremonija dodjela nagrada i drugih velikih događaja. RSVP konferencija koja se održava svake dvije godine od 2018., smatra se vodećim događajem u globalnoj industriji luksuznih vjenčanja i zabava. Ovogodišnje izdanje RSVP konferencije održano je u Madridu, glavnom gradu Španije.

Konferencija je ugostila profesionalce i utjecajne govornike iz industrije zabave i organizacija velikih događaja. Blizu 250 učesnika, profesionalaca iz industrije luksuznih vjenčanja iz 30 zemalja svijeta govorilo je o održivoj organizaciji, brendiranju i trendovima u sektoru destinacijskih vjenčanja i događaja. Od 20 kategorija, RSVP Global Awards je Turkiye dodijelio nagradu “Omiljena destinacija” u kategoriji “Destinacija”. Turkiye se na ceremoniji okitila nagradom te prihvatanjem domaćinstva naredne proljetne konferencije koja će biti održana u  Istanbulu od 02. do 05. aprila 2024.

- Destinacija za svadbeni turizam-

Zbog spoja tradicije Istoka i modernih kvaliteta Zapada, raznolike gastronomije i neograničenih mogućnosti kupovine, Turkiye je primarni izbor za putovanje. Bodrum, Antalija, Kapadokija, Gocek, Češme, Fethije, samo su neke od destinacija koje dočekuju parove iz cijelog svijeta koji svoj najsretniji dan života žele obilježiti i proslaviti na nezaboravan način. Navedene destinacije nude obučene profesionalce koji planiraju svaki detalj organizacije vjenčanja, impresionirajući i parove i goste raznolikom paletom opcija u pogledu mjesta i cateringa.

-Istanbul: raj za vjenčanja -

Dinamična turska metropola koja ispunjava kriterije za svjetske premium događaje - Istanbul, jedna je od najpopularnijih opcija za vjenčanja. Zahvaljujući jedinstvenom položaju grada kao mostu između Istoka i Zapada i aviokompanijama koje nude direktne letove iz gotovo bilo kojeg dijela svijeta, Istanbul je lako dostupan gostima koji žive na različitim kontinentima. Grad na Bosforu nudi brojne mogućnosti za održavanje vjenčanja: istanbulski glamurozni luksuzni hoteli imaju zatvorene i vanjske prostore koji primaju od 200 do 2.000 gostiju. Ističući se upečatljivim arhitektonskim detaljima i modernom infrastrukturom, ovi hoteli imaju plesne dvorane, spa centre i bujne bašte u kojima parovi održavaju slavlja stvarajući uspomene za čitav život. Izuzetna mjesta za vjenčanja u Istanbulu nisu ograničena samo na luksuzne hotele. Kao nekadašnji glavni grad Osmanskog carstva, grad krase blistave palate i vile, od kojih su mnoge vraćene u prvobitni izgled i opremljene modernom infrastrukturom. Većina ovih građevina nalazi se uz obalu Bosfora i nudi veličanstven pogled, savršeno okruženje za najelegantnija i najluksuznija vjenčanja!

-Bodrum: Top destinacija za luksuzna vjenčanja -

Bodrum, jedna od najpopularnijih luksuznih destinacija za odmor na egejskoj obali, nudi prekrasnu romantičnu atmosferu za vjenčanja. Kao i Istanbul, Bodrum je lako dostupan direktnim letovima iz glavnih gradova brojnih zemalja. Za kopneni prijevoz u Bodrumu i tursko-egejskoj regiji, gosti na raspolaganju imaju VIP kompanije koje pružaju dodatne usluge. Bodrum je dom svjetski poznatih lanaca luksuznih i romantičnih hotela sa raznovrsnim zatvorenim i otvorenim prostorima za događaje, posebno vjenčanja. Ovi raskošni objekti imaju više restorana, salona i muzičkih dvorana. Između 150 i 1.000 gostiju može se smjestiti u plesnim dvoranama hotela ili njihovim prostranim vrtovima, prostorima pored bazena i barovima na plaži. Sarađujući sa stručnjacima u planiranju i vođenju vjenčanja, objekti u Bodrumu pružaju sve potrebne usluge kako bi ostvarili snove zaljubljenih parova. Parovi koji se odluče za vjenčanje na jednoj od svjetski poznatih plaža u Bodrumu mogu se odlučiti za odmarališta s 5 zvjezdica ili lokacije za vjenčanja na plaži s intimnijom i jedinstvenijom atmosferom.

Smještena uz Istanbul, Prinčeva ostrva su idealna za sve one koji žele doživjeti mir ostrvskog života, ali i svjetlucanje megapolisa na Bosforu. Dani vikenda najčešćei su dani kada se bježi od gužve i gradske vreve na ostrva Bujukada, Hejbeliada, Kinaliada, Burgazada, Sedef, Yassiada, Sivriada, Kašik i Tavšan. Samo do Bujukade, Hejbeliade, Kinaliade, Burgazade i ostrva Sedef može se lako doći svakodnevnim trajektnim linijama sa evropske i azijske strane Istanbula. Ono što Prinčeva ostrva čini najatraktivnijim jeste što su sve ulice zatvorene za saobraćaj.

Carske vile kao ljetnikovci

Legenda kaže da su Prinčeva ostrva ime dobila zbog proganih prinčeva, careva i carica bili su tamo bili poslani za vrijeme Istočnog Rimskog Carstva. Ostrva su kroz historiju služila kao pustinjsko naselje za sveštenstvo i odredište za ljetnji odmor monarha. Na ostrvima su boravili i slavni turski pisci te poznati svjetski politički lideri. Vremenom su ostrva prerasta u utočište i oazu mira za stanovnike Istanbula, posebno tokom proljeća i ljeta kada je tamo najljepše. Historijske drevne vile postale su ljetnikovci, a ostrva su postala mjesto za odmor sa uvalama u kojima posjetioci mogu plivati, voziti bicikla duž ulica, uživati u dugim šetnjama, druženju sa ribarima i fotografisati ovaj spoj drveća, kopna i mora u zavodljivom mirisu cvijeća. Boravak na ostrvima posebno je lijep u toplo proljetno veče kada restorani spremaju svježu ribu, meze, domaće salate sa turskom rakijom ili regionalnim vinima.

Najveće ostrvo

Najveće od Prinčevih ostrva je Bujukada, što na turskom znači "Veliko ostrvo". Dok neki posjetioci šetaju ulicama u kojima rastu lavande i mimoze, drugi otoke obilaze biciklima uz piknik u ostrvskim šumama. U blizini trajektnog pristaništa posjetioce dočekuje čuveni toranj sa satom. Manastir Aja Jorgi na brdu i Juce Tepe su atrakcije koje morate posjetiti. Crkvu i danas posjećuju i koriste pravoslavni vjernici. Unutar i izvan kapele zavjetuju se vjernici i posjetioci iz zemlje i svijeta.

Povijesna zdanja

Ostrvo Hejbeliada (prevedeno na turski kao Ostrvo sa bisagama) nazvano je zbog svog oblika koji asocira na konjske bisage. Ovo ostrvo je drugo po veličini, a dom je mnogih historijskih građevina, kao što je manastir Aja Jorgi Cliff, sinagoga Bet Jaakov i crkva AJa Nikola, koja se nalazi uz liticu. Bogoslovija, koja je otvorena za obuku sveštenstva, jedno je od mjesta koje morate posjetiti na ostrvu. Na ostrvu se organizuju važni festivali i manifestacije. Priroda ostrva najbolje se oslikava u Parku prirode Degirmenburnu koji se obilazi biciklom ili pješke.

Svetište poznatog pripovjedača Saita Faika

Burgazada je treće po veličini ostrvo. Zbog svojih prepoznatljivih plaža, ostrvo privlači veliku pažnju građana Istanbula. Najveće historijske atrakcije ostrva su manastir Aja Jorgi Garibi, crkva Aja Jani i muzej Sait Faik. Manastir se najčešće vidi sa broda dok se ide ka ostrvu jer se ističe plavo-bijelim zidovima i zvonom. Muzej Sait Faik nalazi se u nekadašnjoj kući poznatog turskog pjesnika i pripovjedača Saita Faika Abasjanka, koji je neko vrijeme proveo na Burgazadi. Na lijevoj strani ostrva nalazi se Kalpazankay sa kamenim uvalama i ribljim restoranima, dok sa jedinog ostrvskog brda Bajrak možete napraviti zadivljujuće fotografije.

Crveno ostrvo

Budući da je najbliže Istanbulu, ostrvo Kinaliada je odličan izbor za brz i miran bijeg. Malo ostrvo, nazvano po mediteranskoj biljci makiji koja ga je prekrivala i crvenoj slici koju su stvorile ove formacije, ima malu površinu u odnosu na susjedna ostrva. Lako je za pola sata od najudaljenije tačke preći cijelo ostrvo. Manastir Hristos i crkva Surp Krikor Lusavoric su dvije stare strukture na Kinaliadi. Crkva se ističe svojim izuzetnim primjercima klesanja u kamenu.

Muzej, jedan od najvećih muzeja mozaika u svijetu u kojem se nalaze brojna unikatna djela, nije oštećen u zemljotresima koji su početkom februara pogodili jug Turkiye.

U muzeju, koji se prostire na oko 30.000 kvadratnih metara, posjetioci su u prilici vidjeti brojne fascinantne antičke mozaike, među kojima se ističu "Posejdon", "Ciganka" i "Dioniz".

Najpoznatiji među njima postao je mozaik "Ciganke".

Karakteristika ovog mozaika je da oči djevojke "prate" posmatrača s koje gdo tačke je posmatrao zahvaljujući specijalnoj tehnici njegove izrade, koja je učinila i oči djevojke na mozaiku mnogo realističnijim.

Osim toga, u muzeju je moguće vidjeti i statue rimskih božanstava, fontane iz rimskog perioda otkrivene u vilama na obalama Eufrata, koje zapravo i čine ovaj jedinstveni muzej. Istovremeno, nudi priliku za dodatnim upoznavanjem s drevnim kulturama koje su ostavile svoj pečat kroz historiju, piše AA.. 

Direktor muzeja u Gaziantepu Ozgur Comak rekao je da su u muzeju poduzete sve neophodne sigurnosne mjere.

"Kao muzej smo jako dobro krenuli u 2023. Turistička sezona je počela odlično. U januaru 2022. naš muzej je posjetilo 11.000 ljudi. U januaru ove godine ugostili smo 27.000 ljudi. Više nego dvostrukoj", kazao je Comak.

Gizem Yalman, koja je na odmor došla u regiju iz Elaziga, izjavila je da su posjetu počeli u muzeju Zeugma.

"Veoma smo sretni što je muzej otvoren. Nadam se da će ovo mjesto uvijek biti otvoreno", dodala je Yalman.

Zeugma, istoimeni antički grad smješten uz rijeku Eufrat, zauzimao je važno mjesto u antičkom periodu. Iskopavanja na tom području počela su 1980-tih godina prošlog stoljeća, a antički mozaici, koji su tokom tog perioda korišteni za ukrašavanje gradskih puteva, vila i dvorišta, predstavljaju izrazito vrijedno kulturno nasljeđe.

Uzbudljive atrakcije Antalije

Prvo ime koje asocira na obalu Sredozmenog mora je Antalija, biser Turske rivijere. Grad je poznat po svojih 229 plaža, nizu historijskih znamenitosti, ali je i sportski raj. Ljubitelji prirode istražuju zadivljujuće pećine Karain, Dim i Damlataš. Unutar granica antalijske pokrajine leže neke od svjetskih planinarskih staza koje oduzimaju dah uključujući Likijski put, stazu Pisidia Heritage i druge. U antalijskom mjestu Kaš nalazi se jedna od 10 najboljih ronaličkih lokacija na svijetu. Među aktivnostima koje ovdje morate isprobati su paraglajding i drugi vodeni sportovi. Belek je, sa druge strane, poznat po svojim vrhunskim golf terenima.

Vrtovi tuža i lavande u Isparti

U blizini Antalije nalazi se i turska jezerska oblast koja privlači svojim prirodnim čudima. Ova regija, koja obuhvata područje unutar granica provincija Afjonkarahisar, Antalija, Burdur, Isparta i Konja i ima 16 jezera, uključujući Akšehir, Burdur, Beyšehir, Eirdir, Kovada i Salda, nazvana je jednim od "50 najboljih mjesta za putovanje u 2023" koju preporučuje travel magazin „Travel + Leisure“ kao destinaciju s kulturnim bogatstvom. Ovo područje možete posjetiti na putu za Antaliju i uživati u tektonskim jezerima i povijesnim rimskim lokalitetima. U jezerskom okrugu, u Isparti, primarno je područje uzgoja ruža i lavande. Mirisna Isparta pruža mir i uzbuđenje kroz ljubičaste nijanse polja lavande koja su čest motiv svjetskih fotografija.

Mediteranska kulinarska avantura

Jedna od najraznovrsnijih gurmanskih tradicija u Turkiye je mediteranska kuhinja u kojoj ljubitelji pronalaze razne specijalitete. Posebno mjesto pripada ribi i plodovima mora uz jela od povrća s organskim maslinovim uljem, mesnim jelima i domaćim začinima. Tradicionalni restorani rivijere nude svježa riblja i mesna jela: predjela poput slanog bonita i pijaza (salata sa grahom, lukom, začinima), glavna jela kao što je tantuni-kebab i deserte yanik dondurma (sladoled sa blago zagorenim mlijekom) i vrućom poslasticom kunefe – sve u kombinaciji s regionalnim vinima, navode iz Ureda za kulturu i turizam pri Ambsadi Republike Turkiye u BiH. 

Avioni, automobili, brodovi - Muzej Rahmija M. Koča

Nostalgična ekspedicija kroz Muzej Rahmija M. Koča pravi je vremeplov posvećen razvoju transporta, industrije i komunikacija. Otvoren 1994. godine, Muzej Rahmi M. Koč smješten je na sjevernoj obali Zlatnog roga, na površini od 27.000 kvadratnih metara. Muzej nudi nezaboravno putovanje u prošlost kroz eksponate klasičnih automobila, kočija, parnih mašina, prvih tramvaja, čamaca, starih aviona, parobroda i modela „peni-fartinga“ (prvih bicikala). Veliki dio muzeja posvećen je naučnim izumima i alatima. Prava je riznica kolekcija pomorskih objekata, kanua, jedrilica, čamaca i jahti, lokomotiva i tramvajskih modela, eksponata telegrafa, telefona, gramofona, kamera, kočija, kolica. Muzej oživljava historiju kroz čaršije, ribarske luke, radionice veslačkih čamaca, stolarske i strugarske radnje, štamparske radionice, filmske setove i brodske mostove. U zbirci muzeja su i lične stvari osnivača Republike Turske, Mustafe Kemala Ataturka. Muzej redovno organizuje i radionice za djecu tokom kojih roditelji mogu odmarati u obližnjim kafićima i restoranima uz more.

Više na: http://www.rmk-museum.org.tr/istanbul/en/home-page

Putovanje u djetinjstvo - Muzej igračaka

Muzej igračaka u Istanbulu, smješten u historijskoj vili na Kadikoju, najpoznatijoj četvrti na azijskoj strani, dočekuje posjetioce svih uzrasta u svoj šareni svijet igračaka. Šarolika je kolekcija igračaka koju je tokom dvije decenije sakupljao turski pjesnik Sunaj Akin iz antikvarnica i aukcija u više od 40 zemalja. Muzejski eksponati uključuju najpoznatije primjere historijskih igračaka od 1700-ih godina do danas, nudeći roditeljima i djeci priliku da provedu vrijeme zajedno i uče o svjetskoj historiji na zabavan način. Upravo to je i smisao ovog muzeja – korištenjem igračaka učiniti svjetsku historiju zanimljivijom za djecu: u području gdje su smještene svemirske igračke objašnjen je put koji vodi do Mjeseca, dok je u dijelu željezničkih igračaka opisana industrijska revolucija. Posjeta ovom muzeju, djeci daje drugačiji pogled na svjetsku historiju. Osim toga, istanbulski muzej igračaka pionir je u osnivanju sindikata dječjih muzeja i muzeja igračaka širom svijeta, dajući Istanbulu titulu „prijestolnice muzeja igračaka“.

Građevine u malom - Miniaturk

Još jedan muzej koji djeca vole je Miniaturk, muzej potpuno ručno izrađenih minijaturnih građevina civilizacija koje su vladale Anadolijom kroz historiju. Miniaturk je otvoren 2003. godine pod sloganom „Mali model velike zemlje“. Muzej u kojem možete provesti cijeli dan, sadrži izložene makete najvećih građevina Turkiye u omjeru 1:25 na površini od 60.000 kvadratnih metara. Minijaturni modeli 137 arhitektonskih djela, od karavan-saraja do kompleksa, džamija, crkava i sinagoga, od antičkih zgrada do palata, prikazuju umjetnost i arhitekturu Turkiye stoga je osjeta Miniaturku divan uvod u tursku historiju.  U okviru muzeja smješteni su i restorani, suvenirnice i kafići.

Više na: https://miniaturk.com.tr/en/

Zabavan svijet mašte - Muzej iluzija

Djeca su odmalena očarana magijom i iluzijom koja pobuđuje maštu. Muzej iluzija u Istanbulu uvodi djecu u iznenađujući i zabavni svijet iluzija smješten na evropskoj strani Istanbula, u Narmanli Hanu u naselju Bejoglu. Zabavni svijet iluzija sadrži optičke iluzije, holograme, iluzione tunele i dizajnirane sobe u kojima posjetioci svih

uzrasta doživljavaju intrigantna iskustva. Dok muzej iluzija djeci nudi interaktivno i zabavno putovanje, eksponati svojim trikovima percepcije doprinose i razvoju dječije mašte. U istanbulskom muzeju iluzija možete proći „beskonačnom sobom“, hodati vrtložnim tunelom i sobom naopačke, dobro se zabaviti i sve to zabilježiti dobrim fotografijama, navode iz Ureda za kulturu i turzam Ambasade Republike Turkiye. 

Više na: https://museumofillusions.com.tr/

Simpozijum, čiji je domaćin Ministarstvo kulture i turizma Republike Turkiye, okupit će najbolje svjetske horove i stručne govornike u historijskim prostorima Bejoglua, posebno u Kulturnom centru Ataturk.

Kao jedan od vodećih svjetskih gradova u kongresnom turizmu (MICE), Istanbul je svake godine domaćin mnogih kongresa i sastanaka sa svojim jedinstvenim prostorima i smeštajnim kapacitetima. Jedna od najvažnijih organizacija kojoj će Istanbul biti domaćin ovog proljeća je Svjetski simpozijum o horskoj muzici (WSCM), najveći događaj Međunarodne federacije horske muzike (IFCM) u posljednjih šest godina. Simpozijum, koji će se održati između 25. i 30. aprila, bit će prvi svjetski sastanak horova nakon vremena pandemije.

„Promjena horizonta“ tema je Svjetskog simpozijuma o horskoj muzici u Istanbulu koja za cilj ima njegovanje tradicije zajedničkog pjevanja, predstavljanje različitih regiona svijeta i predstavljanje što različitijih oblika horske muzike. Program će istražiti aktuelni svijet horske muzike i viziju mogućeg izgleda zajedničkog pjevanja u bližoj i daljoj budućnosti.

Istanbul će, kao iskusan domaćin sa dugogodišnjim iskustvom u kongresnom turizmu, u kultnim prostorima Bejoglua okupiti više od 50 govornika, preko 1.000 umjetnika i više od 2.000 učesnika iz 28 različitih zemalja sa pet kontinenata. Program Simpozijuma obuhvatit će niz različitih stilova i tradicija horske muzike.

Koncerti na kulturno-historijskim lokacijama Istanbula

Događaj koji će uključivati niz koncerata, izložbi i radionica okupit će umjetnike iz Turkiye i svijeta promovišući muziku koja spaja različite kulture i civilizacije. Na Simpozijumu će učestvovati više od 30 horova iz Turkiye, kao i 11 horova iz inostranstva, koji će imati više od 40 nastupa u kulturno-historijskim prostorima Bejoglua, uključujući Muzej kuće Galata Mevlevi, crkvu Svetog Antoana i impresivni centar Grand Pera.

U okviru Svjetskog simpozijuma o horskoj muzici, grandiozna scena Kulturnog centra Ataturk ugostit će kamerni hor Estonske filharmonije odlikovan nagradom Grammy, indonezijski hor „Batavia Madrigal Singers“, Nacionalni hor Fajha iz Libana, pjevače američkog državnog univerziteta iz Georgije, afričku vokalnu grupu „Le Chant Sur La Lowe“ iz Gabona, hor „Leioa Kantika Korala“ iz Španije, horski ansambl „Orfeon San Huan Bautista“ iz Portorika, švedski hor „Sofia Vokalensemble“, kamerni hor filharmonije glavnog tajvanskog grada Taipeija, omladinski hor kanadskog Vancouvera i državni hor Turkiye. Tokom večernjih koncerata, horovi će premijerno izvesti djela specijalno komponovana za Simpozijum u Istanbulu.

Za više informacija o programu Svjetskog simpozijuma o horskoj muzici posjetite wscmistanbul2023.com.

Specifičnost tulipana je u njegovom obliku te cvijetu od kojih samo po jedan raste na jednoj stabljici. Njegovi cvjetovi uglavnom su veliki, a moguće je pronaći latice u skoro svim bojama. Tulipan najčešće raste u periodu od marta pa do maja stoga se naziva i proljetnim cvijetom.

Simbol tulipana poseban u turskoj umjetnosti i kulturi

Tulipane su u Anadoliju Turci donijeli sa centralnoazijskog planinskog masiva Pamira, prvobitne domovine tulipana koji su postali značajan simbol turske kulture. Tulipan ili lala, lukovičasta zeljasta biljka, koristi se kao ukrasni motiv još od 12. stoljeća.

Tulipani se u Istanbulu uzgajaju od 16. stoljeća. Ljubav prema njima i želja da se očuvaju, posebno je bila izražena za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog što je dovelo do uzgoja različitih sorti ove biljke. Tada se prvi put i pojavio istanbulski tulipan koji je ubrzo postao simbol grada. Za vrijeme vladavine sultana Ahmeta III, tulipani su – sa skoro 2.000 sorti, dostigli toliki značaj da se, početkom 18. stoljeća, cijeli jedan vremenski period nazvao Erom lala (Lale Devri).

Motivi tulipana korišteni su u džamijama, nadgrobnim spomenicima, dekoracijama palača, u šarama ćilima, na kaftanima i škrinjama za miraz, pa čak i na novcu, bojnim šljemovima i odljevcima topova. Cvijet je bio tema pjesama, priča i slika.

Svaka boja ima drugo značenje

Uzgojem sve više vrsta tulipana, njihovim bojama dodana su različita značenja. Crveni tulipani simbolizuju ljubav, dok bijeli predstavljaju čistoću i nevinost. Ljubičasti cvjetovi označavaju plemenitost i romantiku, a žuti radost i beznadežnu ljubav. Rijedak crni tulipan označava nedostižnost i rijetkost.

Brojne sorte tulipana se uzgajaju upravo u Anadoliji. Među najupečatljivijim je "obrnuti tulipan", poznat i kao "uplakana mlada". Širom svijeta postoji 167 vrsta obrnutih tulipana; od toga 43 vrste, od kojih je 20 endemskih, sve one rastu u Turskoj.

Ovaj prekrasni cvijet, koji zauzima važno mjesto u turskoj kulturi, u prvoj polovini 15. stoljeća donijet je u Beč, a potom u Nizozemsku i tako je uveden u Evropu. Tamo su stekli veliku popularnost prije nego su stigli u glavni grad Kanade, Ottawu.

- Antakya kunefesi je jedan od rijetkih deserta koji sadrže sir u Turkiye, navela je Evropska komisija u saopćenju.

Desert se proizvodi u provinciji Hatay, a recept se "prenosi s jedne generacije na drugu na osnovu odnosa majstor-šegrt", dalje se navodi u dokumentu.

Desert se pravi od lagano pečenog tijesta u obliku niti (kunefelik kadayif), svježeg antakya sira proizvedenog za kunefe, putera i sirupa.

Ovo je deveti turski prehrambeni proizvod koji je dobio zaštitu Evropske unije, uključujući vrhunske lješnjake "giresun tombul findigi" iz regije Crnog mora i baklavu iz Gaziantepa.

Evropska unija vodi registar za nazive poljoprivrednih proizvoda, namirnica i pića koji uživaju zaštitu u cijeloj uniji, koji sadrži geografske oznake, kvalitet proizvoda i instrumente pravne zaštite.

Ramazan vidljiv posvuda

Čarobni grad na Bosforu u vrijeme Ramazana ima posebnu draž. Istanbul tradicionalno dočekuje Ramazan ističući svijetleće natpise između minareta džamija u vidu duhovnih poruka, dajući slikovitom Istanbulu dodatnu duhovnu notu. Dio istanbulske tradicije u Ramazanu su i dobošari (bubnjari) koji hodaju ulicama prije zore i bubnjaju budeći ljude na sehur prije ezana.

I ramazanski post je u Istanbulu svojevrsni ritual. Post koji počinje ezanom u vrijeme sehura, a traje do večernje molitve i topovskog pucnja, budi poseban duhovni užitak u gradu. Post se ne prekida samo u kućama, za iftarskim soframa, već i na zajedničkim iftarskim stolovima na gradskim trgovima i parkovima naglašavajući time važnost jedinstva i dijeljenja. Gradski kafići i restorani nude bogate menije sa tradicionalnim osmanskim i turskim jelima, uključujući svježe pečeni ramazanski hljeb koji prožima grad svojim mirisom. U to doba, u najpoznatijim i najposjećenijim istanbulskim restoranima traži se mjesto više.

Ramazan je i vrijeme kada se na trpezama vide jela specifična za ramazansko vrijeme koja se ne prave u ostatku godine. Najpoznatija ramazanska poslastica je "güllaç", turski desert. Smatra se da je ova poslastica predak baklave, a pravi se od mlijeka, ružine vodice, nara i jedinstvene vrste tijesta.

Tradicionalna zabava do sehura

Teravih-namaz, koji se obavlja u veličanstvenim džamijama širom Istanbula nakon iftara, dodatno jača osjećaje ibadeta i zajedništva. A nakon iftara, grad još više oživi: počinju tradicionalne ramazanske zabave na različitim trgovima širom Istanbula, posebno na Sultanahmetu između dvije veličanstvene građevine. Na istanbulskim trgovima kreću vjerski razgovori, pjesničke recitacije, narodni nastupi, muzika te plesovi. Istovremeno, djecu i odrasle zabavljaju tradicionalne lutkarske predstave s likovima 'Karagöza i Hacivata'.

Duhovno putovanje kroz istanbulske ljepote

Poseban aspekt koji Istanbul za vrijeme Ramazana čini još specifičnijim vezan je za svetišta grada koje je često i nemoguće pobrojati: Eyup Sultan džamija, turbe pratioca poslanika Muhameda Ayyub Al-Ansarija, turbe Oruç Babe na Fatihu, brdo Juša... Historijska mjesta poput Aja Sofije, Plave džamije i palače Topkapi također se obilaze tokom Ramazana.

Radost Bajrama na Bosforu

Prvi dan Bajrama u Istanbulu obilježava se klanjanjem Bajram-namaza, opraštanjem od Ramazana provedenog u ibadetu. Vrijeme je to kada se posjećuju stariji, nosi se svečana odjeća, kupuju se i prodaju slatkiši i peciva. Nakon okupljanja rodbine, bajramski praznik nastavlja se na gradskim trgovima i mjestima zabave za djecu.

Nudeći svoje historijske znamenitosti neprocjenjive vrijednosti, svoja tradicionalna iskustva i mjesta zabave, Istanbul i ovog Ramazana očekuje posjetioce iz cijelog svijeta.

Krenimo sa Gaziantepom koji je GRAD GAZIJA odnosno veterana. Znate li da je ime ovog grada najprije bilo Antep!

Nakon Prvog svjetskog rata Antep je okupiralo Ujedinjeno Kraljevstvo 17. decembra 1918, a kasnije 5. novembra 1919. je predato Francuskoj. U ovom ratu učestvovala je i Armenija.

Stanovnici Antepa započeli su sa otporom kada su se francuske trupe smjestile u grad u aprilu 1920. godine. Ratom koji je trajao 10 mjeseci i 9 dana u februaru 1921. godine, zbog gladi, nedostatka municije i nemogućnosoti dolaska do grada po pomoć, bez obrzira na hrabru borbu stanovnika, Antep  ponovo pada pod okrilje Francuske. Rat je završen sporazumom u Ankari a francuske snage odlaze iz Antepa.

Ova borba ušla je u historiju kao „Odbrana Antepa“ u Oslobodilačkom ratu,  a Velika narodna skupština Turkiye 6. februara 1921. godine Antepu  dodjeljuje titulu „Gazi“ odnosno „Veteran“. Razlog tome je desetomjesečni otpor okupaciji Francuza kojima stanovnici Antepa nisu dozvolili prolazak.  Tako se grad počeo zvati „Gaziantep“, odnosno veteranski grad.

Isto se desilo i sa herojskim gradom Kahramanmarašem. Ime tog grada najprije bilo samo Maraš.  

Nakon Prvog svjetskog rata Osmansko carstvo okupirale su savezničke sile najprije Velika Britanija a onda 1919. godine i Francuska.  No, stanovnici Maraša nisu ostali ravnodušni na okupaciju Francuza pa su 21. januara 1920. godine započeli otpor protiv okupatorskih francuskih vojnika. Kada su francuski vojnici zauzeli Maraš, svojim nepromišljenim ponašanjem, ispoljavanjem nepoštovanja prema nacionalnim i vjerskim obilježjima, stvorili su gnjev kod stanovnika.    

Kada se pročula vijest da se vojnici armensko-francuske legije ponašaju nedostojno prema turskim ženama skudajući im vela, ljudi iz Maraša počeli su napadati armensko-francuske vojnike.  Stanovnici Maraša su sa krampama, lopatama, srpovima, počeli borbu protiv Francuza. Francuzi koji se više nisu mogli oduprijeti ljudima napustili su Maraš 11. Februara 1920. godine, nakon 22-dnevne borbe.  Gradu Marašu i stanovnicima, 1925. Godine dodijeljen je Orden turske nezavisnosti a Velika narodna skupština Turkiye je 7. februara 1973. godine Marašu, zbog hrabrosti stanovnika Maraša, dodijelila titulu „Kahraman“ , što znači heroj, pa je tako grad Maraš promijenio naziv u Kahramanmaraš, "Grad Heroj".

I slavni grad Šanliurfa ima sličnu priču. Ovaj grad za vrijeme Oslobodilačkog rata zvao se Urfa.

Nakon što Francuzi dolaze u Urfu, poslije Britanaca u oktorbu 1919. godine primjenjuju istu praksu kao u Marašu. No, stanovnici Urfe na čelu sa Ali Sayip Beyom, koji je postavljen kao zapovjednik tadašnje žandarmerije, okuplja 3.000 ljudi i sa vojskom pod vodstvom Hadži Mustafom Hadžikamiloglua, daju ultimatum francuskom zapovjedniku 7. februara 1920. godine. Tražeći da napuste Urfu u roku od 24 sata. Francuzi su taj ultimatum odbili, i zajedno sa Britancima pokušali izvršiti pritisak na tadašnju Osmansku vladu, stanovncii Urfe i njihove vođe, započeli su napad na Francuze 8. na 9. februar 1920. godine. Sukobi su trajali sve do 10. aprila.  Taj dan su Francuzi nakon što su izgubili polovinu svojih trupa napustili Urfu. Zbog herojstva građana tog grada u Oslobodilačkom ratu, bivši parlamentarac Urfe Osman Dogan sa 17 svojih kolega, podnijeli su prijedlog Velikoj Narodnoj skupštini Turkiye da se gradu Urfa doda prefiks "Šanli" što znači „slavni, veliki, dostojanstveni“.

 22. juna 1984. godine grad Urfa i zvanično postaje „Šanliurfa“ odnosno „Slavni grad“, koji je i 7. aprila 2016. godine odlikovan Ordenom turske nezavisnosti

Živopisno selo, na nadmorskoj visini od 1.000 metara, pažnju privlači „kućama sa dugmadima“ - prekrasnim, slikovitim kućama napravljenim od drveta i kamena.

Skriveni raj Taurusa

Put od centra Antalije do Ormane dug je tek tri kilometra. Selo staro 700 godina na najljepši način izmiješalo je historiju, kulturu i prirodu. Kuće sa dugmadima u Ormani gradili su mještani još u osmansko doba i kao takve su zaštićeni dio kulturne baštine zemlje.

Izgrađene su bez maltera, isključivo od kamenja i kedrovog drveta. Ta drvena „dugmad“ čuvaju ravnotežu zidova pa je kuća otporna u slučaju potresa. Izgled dijelova na vanjskoj strani drvenih okvira, poput dugmeta, razlog je da se takve kuće nazivaju kućama s dugmadi. Kuće su prilagođene i klimi – imaju debele zidove koje unutrašnjost griju zimi, a hlade ljeti. Ove kuće, kakvih nema drugdje u Anadoliji, građene su na dva sprata. Kako stanovnici ove regije žive od poljoprivrede i stočarstva, prizemlje služi uglavnom kao staja ili skladište sijena. Kuće imaju karakterističnu stolariju i ukrase majstorske izrade.

Obnovljene kuće s dugmadi danas su pretvorene u dućane ili hotele. Tokom posjete selu, može se odsjesti u jednom od autentičnih hotela, uživati u jedinstvenom iskustvu i doživjeti lokalni način života ljudi koji žive u ovoj planinskoj regiji. Sa više od 300 kuća sa dugmadima i specifičnom prirodnom ljepotom, Ormana čini skriveni raj u podnožju planine Taurus.

Kulturna i prirodna čuda

Osim stoljetnih kuća sa dugmadima, Ormana ima brojna ekološki prihvatljiva iskustva. Botanički turizam, promatranje divljih životinja, foto safari, trekking, planinarenje i speleologija, samo su dio onoga što nudi ovaj kraj.

Kako je Ormana poznata i po vinogradima, u septembru je ovo selo domaćin godišnjeg festivala grožđa kojim se slavi domaće seosko grožđe (çavuş).

Prolaskom kroz ulice Ormane, svjedoči se izradi drvenarije, tradicionalnih tkanina i kovačkih proizvoda koji su dio stoljetne tradicije.

Nezaboravna iskustva oko Ormane

Ekološku baštinu Ormane čine i prirodna bogatstva u i oko sela. Izvan Ormane proteže se ravnica Eynif te pećina Altınbeşik.

Sa svojim veličanstvenim formacijama sedre, stalaktitima i stalagmitima te efektom ozonske banje, pećina Altınbeşik, najveće podzemno jezero u Turskoj i treće najveće podzemno jezero u svijetu, još je jedno čudo prirode.

Nacionalni park Altınbeşik, gdje se i nalazi istoimena pećina, dom je divljih životinja poput lisica, vukova, veprova, divljih koza i 605 različitih biljnih vrsta uključujući endemske. Nacionalni park pećina Altınbeşik - prvi i jedini pećinski nacionalni park u Turskoj, nadaleko je poznat po svojoj kraškoj topografiji i bujnim borovim šumama.

Nedaleko od parka, na 90.000 hektara prostire se živopisna Eynif ravnica, smještena na povijesnoj ruti „Puta svile“. Dom je stotinama divljih konja čiji prizori, dok su u krdima, oduzimaju dah.

Na ravnici je i Tol Inn (Tol Han) iz doba Seldžuka, jedno od nekoliko historijskih ruševina kao i antički grad Erymna, koji datira iz rimskog doba. U ovom naselju koje nikada nije kovalo vlastiti novac, sačuvani su kameni antički stubovi i ostaci pozorišta.

Kapali čaršija (tur. Kapalıçarşı), natkriveni kompleks koji nalikuje malom gradu kojim svakodnevno prođe na hiljade trgovaca i kupaca, od nedavno je počela primati posjetioce i u dijelu koji je obnovljen prošle godine.

Broj posjetilaca Kapali čaršije porastao je za gotovo 56 posto s 25,5 miliona u 2021., na približno 40 miliona u 2022. godini.

S ovom brojkom – u 2022. godini kroz Kapali čaršiju prošlo je u prosjeku 100.000 ljudi dnevno.

Historijska trgovačka ruta Istanbula

Kapali čaršija, smještena između naselja Nuruosmaniye, Mercan i Beyazıt u Istanbulu ima historiju koja seže od sredine 15. stoljeća.

Sistem poput ovog bazara datira iz osmanskog perioda, u njemu se odvijao cijeli jedan društveno-ekonomski i kulturni život građana, a bio je smješten blizu vjerskih ili drugih društvenih i dobrotvornih mjesta kako bi se zadovoljile potrebe stanovništva.

Temelji Kapali čaršije, koja je jedna od najvažnijih znamenitosti u Istanbulu, podignuti su 1461. godine po naredbi Fatiha Sultana Mehmeda kako bi donosili prihode Aja Sofiji. Kako se u njemu trgovalo draguljima i plemenitim metalima iz cijelog svijeta, Kapali čaršija vremenom je postala najvažnije trgovačke sjedište u cijeloj regiji.

Poznata kao najstariji i najveći trgovački centar na svijetu, Kapali čaršija doživjela je nekoliko svojih obnova nakon požara i potresa. Njegove rekonstrukcije radili su poznati arhitekti među kojima i Sarkis Balyan.

Historijski i kulturno važan, Kapali čaršija ima istaknuto mjesto u književnosti, putopisima i umjetnosti te nastavlja privlačiti pažnju kao jedan od najposjećenijih bazara na svijetu.

Prvo pravilo trgovine u Kapali čaršiji glasi: Cjenkati se!

Kapali čaršija ispunjena je sa 2.500 dućana u kojima se može pronaći sve – od tepiha, torbi, kozmetike, začina, tekstila, do zlatnog i srebrenog nakita te antikviteta. U dijelu zvanom han (gostionica), gdje su smještene zanatlije specijalizirane za čaršijske zanate nalazi se oko 1.200 dućana.

Kapali čaršija je otvorena ljeti od 08.30 do 19.30h i zimi od 08.30 do 19.00h.

Posjeta istanbulskoj čaršiji nudi priliku da udahnete historijski zrak Istanbula i promatrate njegovu ekonomsku dinamiku, drugim riječima – da doživite cijeli Istanbul kroz bazar. Potraga za savršenim predmetom vjerovatno će rezultirati fascinantnom šetnjom krivudavim ulicama i prolazima Kapali čaršije, nailaskom na brojne kafiće i restorane, kao i očaravajuće dućane.

Tokom prolaska Kapali čaršijom u Istanbulu, na umu treba imati “zlatno pravilo” kupovine na tom mjestu koje glasi: “Cjenkaj se pri svakoj kupovini!”

Izvor: Ured za kulturu i turizam Ambasade Republike Turkiye u BiH 

Manastir Sumela je jedna od najposjećenijih destinacija na istoku crnomorske regije, a njegov nesvakidašnji izgled i položaj ga čine specifičnim u svako doba godine, pa i u hladnim i snježnim danima. Upravo je geografska pozicija ovog manastira ono što mu daje značaj i definiše ga. Naime, smješten je na strmoj litici, u stijeni, na visini od 1.200 metara, gotovo iznad provalije. To ga čini izuzetno geografski, istorijski i kulturološki bitnim, ali i turistički atraktivnim, piše AA. 

Kompleks manastira Sumela čine pećinska crkva, koja je centar čitave građevine, nekoliko kapela, kuhinje, studentske sobe i prostorije za turiste, biblioteka i sveti izvor vode.

Jedan od posjetilaca Newton Lee iz Sjedinjenih Američkih Država naglasio je da nikada ranije nije vidio takvo mjesto, navodeći da mu se veoma dopadaju freske u manastiru.

- Mislim da je to zaista nevjerovatno mjesto i da je prilično dobro očuvano,  rekao je Lee.

Ajlin Kaplan, državljanka Ukrajine iz Njemačke, rekla je da je i ranije planirala da vidi manastir Sumela, ali da je bio u fazi restauracije.

- Ovo je zaista sjajna prilika da vidite ostatke naslijeđa pravoslavne zajednice ovdje u Trabzonu, rekla je ona.

Manastir je nakon petogodišnjeg restauracionog procesa 2021. godine ponovo otvoren za posjete. U obnovi manastira, koja se sastojala od tri faze, izvršeno je uređenje manastira i osiguravanje stijene, a za restauraciju je izdvojeno 57 miliona turskih lira (5,5 miliona eura).

Nekoliko mjeseci nakon toga privremeno je zatvoren zbog opasnosti od odrona kamenja. Ponovo je otvoren u maju 2022.

Manastir, koji svojim posetiocima nudi različite mogućnosti kao što su treking, brdski biciklizam i foto safari, kao i jedinstven pogled, ugostio je preko 217.000 turista od ponovnog otvaranja prošle godine.

Šta donosi dobru sreću?

Mnoge kulture svijeta gaje "tradiciju" vjerovanja koja se tiču dlanova. Vjerovanje da ćemo dobiti novac ukoliko nas zasvrbi lijevi dlan, te nagovještaj da ćemo davati novac ukoliko nas zasvrbi desni dlan, uobičajeno je i u Turkiye.

Također, i na balkanskim prostorima široko je rasprostranjeno vjerovanje u ptičiji izmet - ako se ptica uneredi na vas, odnosno zasipa vas svojim izmetom - to je znak dobre sreće i najava novčanog dobitka u skoroj budućnosti.

Vjerovanje da vam u ušima "zvoni" jer neko govori o vama staro je 2.000 godina. Ipak, praznovjerje kaže: ako "zvoni" desno uho, to znači da se o vama govore stvari, a loše ako je riječ o lijevom.

Dok je Turkiye poznata po svom vjerovanju u "zlo oko", na turskom nazar boncuğu, kao što će svaki posjetitelj vidjeti iz golemog niza prekrasnih plavih, bijelih i crnih perli koje nalikuju očima koje doslovno vise posvuda, manje- Poznata tradicija u Turkiye je praksa izlijevanja olova kako bi se otjeralo svako zlo koje vam može doći od zavidnih očiju.

Najrasprostranjenije praznovjerje koje ćete vidjeti u Turkiye je "nazar boncuk" plavo tursko oko ili Fatimino oko. Vjeruje se da je onaj ko ga nosi ili ističe zaštićen od uroka i negativne energije. Tursko oko prodaje se u mnogim turskim dućanima, a dio je i ornamentike.

Kao što je to slučaj u mnogim dijelovima svijeta, kucanje u drvo tri puta radi "preventivne zaštite" od bilo kakve zlonamjernosti, popularno je i u Turkiye. Međutim, ova praksa je nadopunjena i povlačenjem ušne resice tri puta ili jednom, također zbog zaštite od zla.

Ako vam se desi da "buljite u prazno", to bi mogao biti znak da bi se neočekivani gost uskoro mogao pojaviti na vratima, kaže tursko praznovjerje. Drugo praznovjerje kaže da ako vam cipele padnu jedna na drugu, vjerojatno uskoro idete na putovanje, bilo da ste ga planirali ili ne.

Jedno od najraširenijih praznovjerja u Turkiye, uobičajena praksa na iznenađenje mnogih stranih posjetitelja, uključuje polijevanje vodom iza nekoga ko odlazi. Posuda u kojoj se voda nalazi nije bitna, a prosipanje vode namijenjen je brzom i sigurnom povratku osobe koja odlazi negdje.

Šta donosi lošu sreću?

U Turkiye postoji praznovjerje da se rezanje noktiju noću smatra grijehom i "katalizatorom" nesreće. Praznovjerje vjerovatno potiče iz vremena kada nije bilo struje i bilo je teže nakon toga očistiti otpatke, a praznovjerje se zadržalo i danas - nakon pojave struje.

Postoji praznovjerje da zviždanje noću privlači "zle duhove". Iako se ova praksa ne smatra grijehom, stvaranje nepotrebne buke smatra se lošim manirama. Također se smatra da zviždanje u zatvorenom prostoru "odnosi novac."

Još jedno praznovjerje koje uključuje "loše duhove" jest vjerovanje da će otvaranje kišobrana u zatvorenom prostoru donijeti lošu energiju. U Turkiye se lošim znakom smatra hodanje ili prolazak ispod ljestvi. Vjerovatno da ovo sujevjerje potiče iz egipatskog vjerovanja da se prolazak kroz bilo koji trokutasti oblik smatra "ulaskom u sveti prostor božanskog".

Jedinstveni su to festivali koji slave kulturu, tradiciju i raznolikost ove zemlje smještene na jugoistoku Evrope i jugozapadu Azije.

Januar je u Turkiye u znaku deva. Tradicionalne borbe deva širom zemlje okupe na hiljade deva i desetine hiljada gledalaca svakog prvog u godini. Deve koje su poznate po borbenosti, dekorima i ukrasima na sebi, dio su turskog zimskog turizma. Hrvanje deva ove godine bit će održano u nedjelju, 8. januara u Bodrumu, tačnije u hrvačkoj areni za deve.

U nedjelji nakon toga, 15. januara, najveće hrvanje deva u Turkiye bit će održano u Selcuku pored Izmira u Pamucak areni. Treće sedmice u januaru, 22. u mjesecu, deve će se hrvati i u Didimu i Tireu, 29. januara domaćin takmičenja bit će Bergama, a 12. februara Kušadasi.

Zanimljivost borbi je u očuvanju tradicije budući da deve nisu najpoznatije po svojoj borbenosti već izdržljivosti i spretnosti.

Valentinovo koje se obilježava 14. februara, nije državni praznik u Turkiye, ali je idealna destinacija za zaljubljene turiste.

Oni koji u to vrijeme posjete Turkiye, uživaju u prekrasnim ukrasima u trgovačkim centrima, prostranim trgovima, restoranima, ulicama, izlozima i mjestima za zabavu. Osim toga, na Dan zaljubljenih ili uoči praznika Turkiye redovno izveze rekordan broj cvijeća na evropska tržišta. Turski proizvođači cvijeća su 2021. pred 14. februar izvezli 70 miliona cvjetova u 22 zemlje, uključujući Holandiju, Veliku Britaniju, Njemačku i Rumuniju.

Ove godine će Ramazan, muslimanski mjesec posta, trajati od 23. marta do 21. aprila. Ukoliko se odlučite da ramazanske dane provedete u turskim gradovima, očekujte svečaniju atmosferu i poseban dekor gradova, posebno u Istanbulu. Džamije se pažljivije osvjetljavaju i ukrašavaju, duže je radno vrijeme ugostiteljskih objekata, a na ulicama je živo - posebno noću nakon iftara.

Proljeće u Turkiye je u znaku velikih food festivala, posebno u egejskim gradovima Bodrumu i Urli. Dvodnevni festival gorkog bilja u Bodrumu (Acı Ot Festivalı) održava se sredinom marta, a na tezgama se tada mogu vidjeti sve vrste začinskog bilja koje svijet danas poznaje.

S aprilom stiže proljeće. Jedan od najljepših turskih gradova u tom periodu je Alaçatı, primorski grad na obali Egejskog mora, kod Izmira – šarenih fasada i prepun cvijeća. Ove godine u Alaçatı se sprema 12. po redu izdanje Festivala bilja gdje će se posjetioci družiti, takmičiti u kuhanju i pjevati.

Kraj razamanskog posta donosi Bajram, državni i vjerski praznik Turkiye koji pada na petak, 21. april i traje tri dana, do nedjelja 23. aprila kada je i Dan nacionalnog suvereniteta i Dan djeteta.

Prvog maja u Turkiye se obilježava Dan rada i solidarnosti kao državni praznik.

Ipak, najuzbudljiviji praznik maja je Hıdırellez, festival koji označava dolazak proljeća, a vijekovima se obilježava 5. i 6. maja. Osim Turkiye, ovaj praznik slavi se i na Balkanu, Srednjem i Bliskom istoku. U Turkiye se najveća proslava održava u Edirneu, uz vatru, ples i nastup romskih muzičara regije u karnevalskoj atmosferi. Manji festival održava se također u istanbuskoj četvrti Ahırkapı.

U petak, 19. maja obilježava se Dan sjećanja na prvog predsjednika moderne Turkiye, Mustafu Kemala Ataturka. Ujedno se obilježava Dan omladine i sporta, sve kao državni praznik kroz razne manifestacije i programe.

Najduži državni praznik u Turkiye je Kurban-bajram koji se obilježava od 28. juna do 1. jula.

Praznik od četiri i po dana poklapa se sa špicom ljetne sezone što u Turkiye znači jedno - popunjene rezervacije hotelskih kapaciteta, saobraćajne gužve i turisti iz svih dijelova svijeta.

Mjesec juli je vijekovima „rezervisan“ za povijesno takmičenje hrvanja u ulju u Kırkpınaru. I ove godine takmičenje će biti od 7. do 9. jula u Sarayiçi Er Meydanı u Edirneu. Ovo će biti 662. natjecanje u ovom prastarom sportu.

Jedan od najnovijih praznika uvrštenih u državni kalendar Turkiye je 15. juli, Dan demokratije i nacionalnog jedinstva, u znak sjećanja na nacionalno jedinstvo protiv pokušaja državnog udara 2016. godine. Ove godine održava se u subotu.

Dan pobjede i Dan oružanih snaga također je nacionalni praznik koji se obilježava 30. augusta povodom sjećanja na Bitku na Dumlupinaru nakon koje je proglašena moderna Republika Turkiye. 

Turkiye 29. oktobra obilježava Dan Republike u znak sjećanja na davanje imena naciji i proglašenje države republikom.

Kraj godine, odnosno mjesec decembar stoljećima je velikim dijelom asocijacija na Mevladu Dželaluddina Rumija. Njegovom djelu posvećena je cijela sedmica, od 7 do 17. decembra.

Centar obilježavanja je turski grad Konya u koji svake godine hrle posjetioci iz cijelog svijeta kako bi podržali Rumijevu filozofiju koja je simbol jednakosti u svijetu u svakom smislu. Zato i Konya, historijom koja datira iz 7.000 godina prije nove ere, kao jedan od najvećih gradova centralne Anadolije predstavlja „kolijevku civilizacija i religija“ koja je bila dom mnogim narodima.

Ekipa AA odlučila je napraviti fotoreportažu o gradu, koji je poznat najviše kao mjesto rođenja poslanika Ibrahima ili Abrahama. Pored ovog grada, na udaljenosti od osam kilometara, protiče rijeka Eufrat.

Riječ "šanli" na turskom jeziku ima značenje "slavan, veliki, dostojanstven" i grad Urfa je dobio ovaj lijepi prefiks 1984. godine, zbog postignuća njenih građana tokom Oslobodilačkog rata u Turkiye.

Vjeruje se da su u Šanliurfi boravili brojni vjerovjesnici kao što su hz. Ibrahim, hz. Ejub, hz. Musa i hz. Šuajb, a u vjerskom turizmu nalazi se na četvrtom mjestu, iza Mekke, Medine i Jerusalema.

Šanliurfu posjećuju i domaći i strani turisti, a najveću pažnju u ovom gradu dobiva mjesto Balikligol, gdje je navodno rođen poslanik Ibrahim, piše AA. 

Posebnu pažnju privlači i kula Urfa, odakle posjetioci grad mogu vidjeti iz ptičije perspektive. U podnožju kule nalaze se kafei smješteni u prirodnim pećinama u kojima turisti mogu popiti kafu svojstvenu tom području.

Posjetioci mogu vidjeti i mjesto imena, "mjesto strpljenja", na kojem je prema predajama Ejub a.s. bio podvrgnut različitim patnjama.

Po prirodnim ljepotama ističu se i Halfeti, Bozova i Birecik. Prilikom izgradnje brane Birecik, mjesto Halfeti je djelomično ostalo pod vodom. Na ovom mjestu nalaze se različiti vjerski objekti kao što su crkva, manastir, kao i mnoge druge historijske građevine. Posjetioci ih mogu obići i čamcem koji plovi duž cijele obale, što je nezaboravno iskustvo.

Kroz mjesto Birecik protiče rijeka Eufrat, koja protiče predstavlja stanište za različite autohtone vrste ptica. Izletnici ovdje mogu pronaći brojna mjesta na kojima mogu uživati u ljepoti prirode i družiti se.

U tom svom poslu Hakanu pomaže njegova 22-godišnja kćerka Ece.  Dvije godine ovaj dvojac u 15 metara kvdratnih izrađuje posebnu vrstu obuće a strast i entuzijazam za tim poslom nikada nije iščeznuo.

Već četrdeset godina Hakan se bavi izradom posebnih cipela i u svom poslu je  u svom kraju jedini.

- Ja sam jedini koji radi ovaj posao u mjestu kod Adiyamana, u Besniju. Želimo da to radi još neko, ali nepostoji dovoljno osoblja. Dok pokušavamo riješiti ovaj problem, moja mi kćerka pomaže, kaže Hakan.

Sa kćerkom već dvije godine održavaju svoju radnju. Njih dvoje, u kući su otac i kćerka, dok su, pojašnjava Hakan, na poslu majstor i šegrt.

- Šaljemo proizvode koje napravimo u okolne provincije. Ponekad naši ljudi koji su odselili iz Turkiye, a koji dolaze u naš okrug, nose naše proizvode u zemlje u kojima sada žive, kaže Hakan.

I njegova kćerka, Ece Ozcetinkaya trudit će, uz pomoć oca,održati profesiju u životu.

- Dajemo sve od sebe da unapredimo ovu profesiju koja je potonula u zaborav. Drago mi je što mogu pomoći svom ocu. Istovremeno, ovo je profesija koju je moj otac naučio od svog oca, odnosno mog djeda. Tako ću i ja učiti od mog oca, i dok živim održavat ću ovaj zanat, priča Ece.

Izvor: AA/Prijevod: Balkan News 

Sebilj u Sorgunu je izgrađen prilozima turskog dobrotvora Mustafe Buyukgoza, uz podršku tamošnje Opštine.

Novoizgrađeni sebilj je nazvan “Sebilj bratstva sa Bosnom i Hercegovinom“.

Mustafa Erkut Ekinci, načelnik Opštine Sorgun, u obraćanju na svečanosti otvaranja sebilja izrazio je želju da ovaj prelijepi objekat bude od koristi svima, piše AA. 

Istakao je da je prilikom posjete Bosni i Hercegovini prije sedam-osam godina vidio sebilj u Sarajevu te da je bio veoma impresioniran.

- Danas isti sebilj otvaramo i u našem gradu. Želio bih da se zahvalim Mustafi Buyukgozu koji je pomogao u izgradnji, rekao je načelnik.

Načelnik Općine Hadžići Hamdo Ejubović također će prisustvovao otvaranju sebilja. Tom prilikom je izrazio zadovoljstvo povodom otvaranja sebilja u turskom gradu Sorgunu.

Predsjednik Asocijacije Mostovi Prijateljstva BiH Jasmin Imamović istakao je da je potrebno nastaviti pružati podršku izgradnji mostova bratstva između Bosne i Hercegovine i Turkiye kako na nivou država kao i na nivou pojedinaca.

Antalijska regija se prostire na dužini od gotovo 600 kilometara i jedna je od najpopularnijih turističkih destinacija u Turkiye.

Prelijepe plaže, toplo i čisto more idealno su mjesto za milione turista kojima je potreban odmor. Pored plaža i mora pažnju turista privlače i hoteli različitih oblika.

Tu su hoteli u obliku poznatih brodova "Titanik" i "Concordije", kao i poznatih građevina poput Topkapi palače u Istanbulu i Kremlja u Moskvi.

Izvor: AA

Ako u duši Turaka postoji jedna planina, ime joj je Tanšan.  Ako u duši Turaka postoji jedna rijeka, ime joj je Orhon. Turkijski svijet je započeo dan uz vijest o novom, veoma bitnom otkriću.  Arheološkim iskopavanjima provedenim u regiji Ötüken u Mongoliji, u saradnji sa Međunarodnom turskom akademijom i Institutom za arheologiju mongolske akademije nauka, pronađeni su mauzolej İlterişa Kağana, oca Kül Tigina te Bilge Kağana. Inače, osnivača Drugog turskog kaganata. 

Darhan Kıdırali, predsjednik Međunarodne turske akademije, govoreći na konferenciji za novinare u Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije, podsjetio je da su iskopavanja započeta u Ötükenu 2019. godine od danas veliki uspjeh.

Rezultat tog iskopavanja je kompleks İlteriş Kağan, koji je spronalaskom oživio državu Göktürka. Iako su prvi tragovi u kojima se spominje naziv “Turci “ do sada bili Orhunski spomenici, otkrićem spomenika İlteriş Kağan, ta činjenica se promijenila te se uvidjelo da je İlteriş Kağan najstariji spomenik u kojem se prvi put spominje naziv "Turci".

Prema izjavama Kıdıralija, površina koja je od zapada ka istoku izgrađena u ovalnom obliku iznosi 49 kvadratnih metara. U tom prostoru se nalazi oltar, kamene ljudske figure, statua lava sa dva mladunčeta i dvije statue u obliku ovce. Na ulazu ovog prostora nalaze se balbali (op. stari turski nadgrobni spomenici), jedan od važnih elemenata turske kulture. Na području u kojem se nalazi 51 balbal smještena je bogomolja.

Navodi se da je pored teksta napisanog turskim alfabetom na dvije strane spomenika, jedna strana ispisana sogdijskim pismom. Riječi pronađene na spomeniku, koje još nisu u potpunosti pročitane su: Bog, Turci, Kutluk ( op.a Kaganat), Divizija...

Navodeći da je starim turskim pisanim spomenicima dodat novi te da se natpisi za period Göktürka ne sastoje samo od spomenila Kül Tigin, Bilge Kağan i Tonyukuk, Kıdırali je naveo da tradicija stvaranja spomenika datira još od ranijih vremena.

O pisanim spomenicima pronađenih tokom iskopavanja studiju će napraviti stručnjaci koji će ih potom predstaviti u glavnim gradovima turkijskih država.

Spomenik Kül Tigin je prvo djelo turske književnosti napisano u umjetničkom stilu.   Počevši od prvog reda koji počinje frazom "Teŋri teg teŋride bolmuş Türk Bilge Kağan ", (slobodnom prevodu označava onog koji je bio na nebu kao Bog), predstavlja veličanstveni poziv koji dolazi s nebesa.

Spomenik Kül Tigin ima veoma važnu ulogu u turskoj historiji. Spomenik se naziva kapijom turske historije. Čestitam cijelom turkijskom svijetu na pronalasku spomenika İlteriş Kağan, ključa spomenika Kül Tigina, pomenute kapija turske historije. Čvrsto vjerujemo da će se novim iskopavanjima u domovini doći do novih i drugačijih otkrića.

Do ostrva, nazvanog po Svetom Nikoli, a čije se ime spominje i u crkvi izgrađenoj na njemu, dolazi se brodovima iz zaliva. Oni koji se odluče posjetiti ovo turističko mjesto vrlo često se upuštaju u avanturu te plivaju u čistoj vodi među historijskim ruševinama. 

Prema riječima Saffeta Dundara, menadžera Biroa za informisanje o turizmu Fethiye, na ostvu se u 4. stoljeću prije Krista obavljala pomorska trgovina, a od 5. do 7. stoljeća postalo je vjerski centar.

- Nakon što je ostrvo dobilo ime po Nikoli, smatra se da je on jedno vrijeme ovdje i živio. Ostrvo je česta destinacija pravoslavaca koji se zapute na hodočašće u Jerusalem. Svećenici ovdje odlaze u manastir Afkule u regionu, a doseljenici se naseljavaju na stranu Kajakoja, pojasnio je Dundar.

Navodeći da je ostrvo po svojoj lokaciji blizu Oludeniza, manastira Afkule i zaliva Gemile, Dundar je rekao da je historijsko ostrvo posebno popularno među turistima te da oni koji dođu mogu uživati kako u moru tako i u historiji.

- Ostrvo ugosti oko 30 hiljada posjetilaca godišnje. Četiri crkve na ostrvu imaju različite karakteristike. Posebno crkva broj jedan, ona integriše publiku sa veličanstvenim pogledom na Mediteran. Ostrvo ima status plovnog arheološkog nalazišta i čeka svoje posjetioce, kazao je Dundar.

Izvor: AA/ Prijevod: Balkan News 

Snježni nanosi koji se u zimskom periodu s planina Aladaglar spuste u dolinu Aksu, dolaskom toplijeg vremena formiraju tunele čija dužina iznosi između 50 i 450 metara.

Oni koji žele vidjeti ovaj prirodni fenomen oko dva sata putuju vozilom od distrikta Yahyali, a potom pješače četiri sata do odredišta.

Huseyin Firez i njegova porodica borave u šatoru na ulazu u dolinu i vodiči su onima koji žele vidjeti tunele.

Firez skoro 50 godina provodi na planini, a za AA je izjavio kako mnogi domaći i strani turisti dolaze da vide tunele od snijega.

”Oni koji žele vidjeti tunele dođu do našeg šatora. Ponudimo im čaj i ajran. Ponudimo i jelo onima koji su gladni. Mi to ne radimo radi novca, nego iz humanosti. One koji žele vidjeti tunele vodimo u obilazak“, kazao je Firez.

Kazao je kako oni koji žele vidjeti tunele ovih dana zbog visokih temperatura prolaze kroz teško putovanje.

”Oni koji dolaze iz pravca Yahylija, prvo stižu do visoravni Gogoluk. Odatle pješače dva sata i dolaze do ulaza u dolinu. Na ulazu u dolinu je naš šator odakle se do tunela od snijega pješači dva sata“, kazao je Firez.

Dodao je kako su česti gosti iz Ukrajine, Rusije i Francuske, ali i turskih gradova Mersina, Antalije, Istanbula, Ankare i Kayserija.

Riječ je o poznatoj uličnoj hrani koja se najčešće konzumira u Izmiru, s kojim se poistovjećuje. Iako nije poznato porijeklo ovog ukusnog jela, smatra se da potiče od turskih nomada ili s balkanskih prostora.

Priprema souša traje poprilično dugo, jer se janjeće glave kuhaju gotovo 5 sati, a nakon toga slijedi odvajanje mesa od kosti.

Souš se servira sa ili bez mozga, a ono što mu daje poseban ukus jesu dodaci poput luka, paradajza, peršuna i raznovrsnih začina.

Levent Inceoglu, koji već dugo godina prodaje souš u poznatoj tržnici Kemeralti u Izmiru, govorio je o pripremi ovog turskog specijaliteta.

- Janjad za pripremu souša nabavljamo iz Balikesira, ona su specifična po tome što nemaju rep, zbog toga masnoća koja bi trebala biti u repu bude u ostalim djelovima, što čini meso ukusnijim, ispričao je Inceoglu.

Napomenuo je da se souš ne može pripremati s telećom ili junećom glavom, jer, kako kaže, "to onda nije to".

Ističući da je riječ o kuhanom mesu, Inceoglu je rekao da je souš mnogo laganiji od ostalih specijaliteta koji se pripremaju na roštilju ili krušnim pećima.

- Skoro je dolazila jedna porodica iz Italije. Bili su oduševljeni ukusom souša. Posjećuju nas i porodice iz Njemačke, kojima govorim o turskoj kuhinja koja obiluje jelima pripremljenim od unutrica. Iznenadili su se kada su čuli da se souš servira hladan, kazao je Inceoglu.

Izvor: AA / Prijevod: Balkannews

Ovih pet najboljih ruta u Turkiye ističu se po svojim prekrasnim pejzažima i pogodnostima prilagođenim biciklima:

Ruta Dolina Güvercinlik (Dolina golubova) – Muzej na otvorenom Göreme

Jedna od najposebnijih destinacija u Turkiye je Kapadokija. Sasvim slučajno, ova regija je takođe odlična biciklistička destinacija, koja nudi sedam ruta posebno kreiranih za brdski biciklizam. Ruta od doline Güvercinlik do Muzeja na otvorenom Göreme počinje od dvorca Üçhisar – poznatog po nevjerovatnom panoramskom pogledu na Kapadokiju – i prati put doline Güvercinlik kroz Muzej na otvorenom Göreme, dolinu Meskendir i selo Çavuşin. Poznata po svojim planinarskim rutama okruženim bogatom vegetacijom, dolina Güvercinlik donosi novu perspektivu iskustvu pedalanja uz gugutanje golubova i slikovite pejzaže.

Ruta Likijski put – Zaljev Maden

Likijski put sadrži više od dvadeset prirodnih čuda i drevnih gradova kao što su Fethiye, Ölüdeniz, Dolina leptira, zaljev Kabak, Kalkan, Kaş, Kekova, Demre, Patara, planina Olympos, Çıralı i kanjon Göynük. Osim hodanjem, Likijski put se može istražiti i na biciklu! Stvorena posebno za brdski biciklizam, ruta Likijski put - Maden plaža u okrugu Kemer u Antaliji je prekrasna staza od 18 kilometara koja se uzdiže na 1.115 metara nadmorske visine. Staza završava u zaljevu Maden, mediteranskom bogatstvu koje nudi niz aktivnosti, uključujući planinarenje, plivanje, ronjenje, fotografiranje i izlete u pećine.

Ruta Kuća Djevice Marije –Efes

Datira iz 6000. godine prije nove ere, Efes je na listi UNESCO-ove svjetske baštine i smatran je jednim od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Posjetiti ovo područje biciklom zaista je jedinstveno iskustvo: ova impresivna regija, u kojoj se nalazi i najveći hram posvećen Artemidi, ima rutu za brdske i električne bicikle koja počinje od Kuće Djevice Marije – devet kilometara od Selçuk-a – i završava se u drevnom gradu Efesu. S početkom na 414 m i spuštajući se na 350 m nadmorske visine u krugu od pet kilometara, ruta vodi bicikliste na nezaboravno putovanje stranicama historije – od svetog centra kršćanstva do jednog od najvažnijih gradova antike.

Ruta Köyceğiz - Ortaca - Dalaman

U Muğli, turističkom raju Turkiye, rute Köyceğiz-Ortaca-Dalaman stvorene za električne i brdske bicikle pružaju opuštenu vožnju usred predivne prirode. Planirane su 22 staze u 2018. kao Eko staze; 15 je namijenjeno za brdska bicikla, a sedam za e-bicikla. Klima ovog područja omogućava vožnju biciklom tokom cijele godine, a znakovi za usmjeravanje su uređeni prema međunarodnim standardima. Ruta, počevši od centra okruga

Ortaca, prolazi duž potoka Dalaman, plaže İztuzu i plaže Sarıgerme sa plavom zastavom, važnih područja za mriješćenje kornjača Caretta Caretta.

Ruta İstanbul – Šume evropske strane

Vijekovima su posjetioci bili očarani ovim uzbudljivim gradom na mjestu spajanja Azije i Evrope, privučeni njegovom jedinstvenom lokacijom, prekrasnim pogledom na Bosfor i prostranom prirodom.

Današnji Istanbul ističe se svojom historijom, kulturom, te drevnom i modernom umjetnošću. A pored šopinga i gastronomije svjetske klase, metropola nudi namjenske rute za električne i cestovne bicikle. Nalazeći se u šumama na evropskoj strani, staze također obuhvataju anadolsku i evropsku obalu duž pjenušavih voda Bosfora. Od evropskih obala Bosfora do Beogradske šume – koja se smatra „plućima grada“ – biciklisti mogu uživati u drugačijoj perspektivi Istanbula.

Održivi turizam podržavaju i Studije certifikata o smještajnim kapacitetima pogodnim za bicikliste.

Turističke aktivnosti biciklizma u Turkiye obuhvataju više od samo ruta: Ubrzavajući svoje napore u pogledu održivog turizma, zemlja je prošle godine implementirala Certifikat za smještajne objekte pogodne za bicikliste u okviru povezanih studija održivosti. Posjetioci koji pedalaju širom zemlje, mogu dobiti informacije o smještajima pogodnim za bicikliste prije nego što dođu u Turkiye, zahvaljujući ovom certifikatu.

Kontakt informacije za sve usluge koje pružaju objekti, koji imaju pravo na dodjelu certifikata, mogu se dobiti na platformi "GoTürkiye", digitalnom licu Turkiye. U Turkiye  trenutno postoji 17 smještajnih objekata koji ispunjavaju kriterije certifikata Smještajni objekat pogodan za bicikliste, navode iz Ureda za kulturu i turizam Ambasade Republike Turkiye u Sarajevu. 

Namjenske biciklističke rute turske omogućavaju posjetiteljima da putuju kroz prošlost na ležerniji način, ostavljajući iza sebe stres urbanog života radi mirnog spokoja prirode. Bilo da posjetite jednom ili više puta, vaše uspomene na ovu prelijepu zemlju će trajati zauvijek. 

Ovo jezero, drugo po veličini u Turkiye, nalazi se na UNESCO-voj preliminarnoj listi svjetske baštine.

Na proljeće, kada se poveća nivo vode, jezero Tuz ili Slano jezero, prostire se na površini od 164.200 hektara. Poznato je i kao drugo najslanije jezero na svijetu, a zadovoljava 70 posto potreba Turkiye za soli.

Nakon što tokom zime ima plavu boju, jezero ljeti zbog alge dunaliella salina mijenja boju u mješavinu crvene i bijele. Ova promjena boje iz plave u crvenu u Slanom jezeru vrlo je rijetka pojava u svijetu.

Upravo zbog prisustva ovih algi jezero Tuz danas je jedno od najvažnijih gnjezdilišta flaminga na svijetu.

Izvor: AA

Jedan od takvih izuma turske kuhinje jeste i kokoreč, koji se priprema od prethodno očišćenih crijeva.

Kokoreč je jedan od najspecifičnijih ukusa koje nudi turska kuhinja, dok miris koji se širi tokom pripreme, ne ostavlja ravnodušnim čak i najsitijeg prolaznika.

Prodavač kokoreča Gurel Kulsan je kazao da već deset godina radi ovaj posao, dodavši da miris kokoreča mami veliki broj ljudi.

- Specifičan je osjećaj kada osjetite miris kokoreča i čujete zvuk kapljica koje tokom pripreme padaju na žar, rekao je Kulsan.

Govoreći o važnosti njegovanja kulture ulične hrane, Kulsan je ispričao kako zimi nosi hranu do kupaca koji čekaju u automobilima, dok se ljeti kupci okupljaju oko njega i nestrpljivo čekaju serviranje.

- Ljeti imam puno prijatelja, družim se sa kupcima koji čekaju u dugim redovima. Međutim, kada nastupi zima svi naručuju iz svojih automobila. Tada budem sam, kazao je Kulsan.

On je pokušao prodavati kokoreč i u manjem poslovnom prostoru, no taj pokušaj bio je neuspješan, jer, kako kaže, veći je užitak kada kokoreč kupite od uličnog prodavača i jedete ga na ulici.

Penzionisani nastavnik Vedat Ozgen je vjerni kupac, koji je ovaj ukus zavolio zahvaljujući Kulsanu.

- Do prije deset godina nisam znao šta je kokoreč, nisam ga ni probao dok Gurel sa svojim kolicima nije došao u naše naselje, rekao je Ozgen, dodavši da se skoro svaki dan počasti kokorečom, jer ne može odoljeti mirisu.

Riječ je o hrani koja se priprema uglavnom od janjećih crijeva, koja se nakon dubinskog čišćenja motaju oko šipke i peku u posebnoj peći, nakon čega se začinjavaju sa raznovrsnim začinima i povrćem. 

Izvor: AA / Prijevod: Balkannews

Bagdadska hurma jedna je od tradicionalnih turskih poslastica koju najčešće prodaju ulični prodavači koji svojim kolicima obilaze gradske ulice. Najviše se konzumira u Bursi, odakle i potječe.

Izumitelj ove poslastice, stare pedesetak godina, Gungor Sevinc, nazvao je po svojoj omiljenoj istanbulskoj ulici.

Riječ je o poslastici koja se priprema uz brašno, šećer, jaje, jogurt i posebne začine, a zbog oblika i boje nakon pečenja nazvana je hurmom. 

Direktor firme u kojoj se proizvodi ova poznata poslastica Seyhan Erge je izjavio da firma posluje dugo godina, dodavši da surađuju sa uličnim prodavačima.

- Bagdadske hurme prodajemo i u velikim lancima marketa, vršimo distribuciju u druge gradove. Izvozimo ih u Njemačku i Švicarsku, kazao je Erge.

Navodeći da u Bursi prodaju vrše posredstvom 20 uličnih prodavača, Erge je istakao da ljudi u naseljima s nestrpljenjem čekaju da se pojave ulični prodavači kako bi se zasladili Bagdadskim hurmama.

Napomenuo je da ova poslastica ne sadrži nikakve aditive, a zaslađuje se šećernom repom. 

Halil Keskin, koji već 23 godine radi na pripremi Bagdadskih hurmi, kazao je da je riječ o poslastici koja se priprema u nekoliko koraka. 

- Prvo umijesite tijesto, pa ga razvučete, ispečete i zalijete šerbetom. Pečene kolače ostavimo da odstoje jednu noć, te ih sutradan polijemo agdom. Dnevno proizvodimo oko tri tone Bagdadskih hurmi. Riječ je o veoma ukusnoj poslastici, ispričao je Keskin.

Ulični prodavač Levent Kahraman je kazao da Bagdadske hurme prodaje već sedam godina.

- Većina ljudi kada ugleda uličnog prodavača pita "gdje si bio do sada". Ne svraćamo svaki dan u iste ulice. Bursa je veliki grad. Godinama obilazim ulice i prodajem ovu poslasticu. Ne kupuju je samo stanovnici Burse, već i strani turisti, rekao je Kahraman.

Izvor: AA / Prijevod: Balkannews

Svojom jedinstvenom tirkiznom bojom mora plijeni pažnju turista iz cijelog svijeta i slovi za jednu od najvećih atrakcija na turskoj mediteranskoj obali.

Smještena na serpentini ispod magistrale nedaleko od historijskog mediteranskog gradića Kaša, Kaputaš plaža jedan je od najfotografiranijih i najslikanijih lokaliteta u provinciji Antalija.

Do plaže se dolazi stepenicama uklesanim u klisure, a ulaz je besplatan. Uvala bijelog krečnjaka izdaleka liči na pješčanu plažu sa tirkiznom bojom mora.

Prema pisanju britanskog lista The Guardian, Kaputaš plaža u Antaliji je rangirana među 40 najboljih u Evropi.

Izvor: AA

Riječ je o platou koji se nalazi na nadmorskoj visini od 2.700 metara, a pored prirodne ljepote poznat je po magli i zalasku sunca, što je posebna atrakcija za posjetitelje.

Murat Yildirim iz Ankare, koji redovno posječuje plato Huser, izjavio je da ovakav prizor nije ugledao nigdje.

- Nevjerovatno lijep prizor, kojeg nije moguće opisati riječima. Plato Huser je po meni magično mjesto, jer kad god ga posjetite dočeka vas neka druga ljepota. Čovjek se u moru oblaka osjeća bolje, kazao je Yildirim.

Mehmet Balli iz Rizea, također, uživa u „moru oblaka“.

- Nevjerovatno ugodan zrak. Čovjek se zaljubi u ovo mjesto. Mislim da je nemoguće naći ovakav prizor, istakao je Balli, koji svima savjetuje da posjete plato Huser.

Direktorica Ureda za kulturu i Turizam Rizea Esra Alemdaroglu je kazala da je ovaj plato privlači sve veći broj turista.

- Plato Huser se nalazi u srcu prirode, na planini Kackar, iznad oblaka. Ukrašen je raznoraznim cvijećem, a dok se penjete na plato uživate u nezaboravnom putovanju kroz stare mostove, drvene i kamene kuće te vodopade. Pored toga, poseban je i ukus meda, sira i maslaca kojeg ćete probati na platou. Posjetitelji ponajviše dolaze kako bi uživali u ispijanju čaja naspram izvanrednog prizora, rekla je Alemdaroglu.

Izvor: AA / Prijevod: Balkannews

Ured guvernera Nevsehira saopćio je kako je od januara do juna 2022. godine realizirano 12.558 letova balonom, a u obilascima je učestvovalo 258.914 domaćih i stranih turista.

U 2020. godini, u kojoj je počela pandemija koronavirusa, balonom je letjelo 120.917 osoba, a u prvih šest mjeseci 2021. godine 90.493. Oživljavanjem turizma ove godine, poraslo je i interesovanje za letove balonom.

Predsjednik udruženja operatera balonima na topli zrak u Anadoliji (ASBID) Mehmet Dinler u izjavi za AA rekao je kako Kapadokya zbog svojih klimatskih uslova i prirodnih ljepota privlači turiste iz cijelog svijeta, piše AA. 

Očekuje da će do kraja godine biti oboren rekord kada su u pitanju letovi balonom.

- Interesovanje je veliko, naročito je značajno povećanje posjetilaca iz Indije, a do kraja godine očekujemo turiste iz zemalja Dalekog istoka među kojima su Koreja, Malezija i Indonezija. Kapadokya je jedna od najznačajnijih turističkih destinacija u Turkiye, rekao je Dinler.

Turistkinja iz Danske Anya Iversen oduševljena je ljepotama Kapadokye, u kojoj boravi prvi put.

Iversen kaže kako je uzbuđena što će moći letjeti balonom.

Turista iz Poljske Jacop Pinfold kazao je kako su oduševljeni prirodnim ljepotama ovog predjela.

Smješten je na strmoj litici planine Karadag, u provinciji Trabzon, a od 2000. godine nalazi se i na UNESCO-ovoj tentativnoj listi svjetske baštine.

Manastir Sumela je doslovno uklesan u stijeni, na visini od 300 metara. To što je smješten iznad provalije, čini ga izuzetno geografski, historijski i kulturološki bitnim, ali i turistički atraktivnim.

Manastir je u septembru 2015. godine zbog opasnosti od odrona zatvoren za posjete, da bi nakon restauracije opet zablistao.

Domaći i strani turisti koji zbog pandemije i restauracije koja je trajala do prošle godine nisu mogli posjetiti ovaj atraktivni manastir, krenuli su opet u pohod.

Osamdesettrogodišnji Sadik Karacocuk iz Izmira, izjavio je da je već duže vremena planirao posjetiti manastir Sumela, ali da za to nije imao prilike.

U Trabzon je, kako kaže, došao posredstvom turističke agencije.

Ovo je zaista prelijepo mjesto koje vrijedi posjetiti, kazao je Karacocuk.

Sebnem Koknar iz Istanbula koja je zadivljena ljepotom manastira Sumela, poručila je svima da posjete manastir ukoliko imaju prilike za to.

Ovdje možete vidjeti sve nijanse zelene boje, ovdje je zaista divno, istakla je Hayriye Korkmaz.

Izvor: AA / Prijevod: Balkannews

ANAMUR: Mjesto koje je teško napusititi

Anamur je antički grad koji se nalazi u blizini Mersina. Riječ je o malom naselju koje odiše historijom. U Anamuru možete istovremeno uživati u pogledu na plavo more i na planinu Toros, što će vas osloboditi umora i stresa. Ugodnu atmosferu ovog naselja je vrlo teško napustiti.

TISAN: Mjesto gdje se ne stari

Tisan je poznat kao antički grad Aphrodisias, a sastoji se od jednog poluotoka i otoka. Prelijepa plaža prekrivena sitnim pijeskom pruža vam nevjerovatan pogled na otok. Ovo mjesto u blizini Silifke, očarat će vas svojom prirodnom ljepotom.

SOKAKAGZI: Mjesto s kojeg se nećete željeti vratiti

Sokakagzi je mirno naselje smješteno u blizini Canakkale. Tu će vas dočekati netaknuta priroda, ljetnikovci koji se pružaju prema obali, mir i tišina.

ARSUZ: Mjesto koje će vam ponuditi isključivo prirodne namirnice

Arsuz je mjesto u blizini Hataya, smješteno je između planina Amanos i mediteranskog mora. Sastoji se od dva mala naselja i 25 sela.  U Arsuzu će vas dočekati lokali u kojima možete konzumirati isključivo prirodnu hranu.  

URLA: Najstarija egejska luka

Urla je mjesto u blizini Izmira, smještena je na obalu egejskog mora a slovi za najstariju egejsku luku. Zagovarači zdravog i dugog života sve češće biraju Urlu za život, a razlog tome je činjenica da Urla vremenom postaje tursko naselje u kojem ljudi najduže žive.

TEKIROVA: Spoj zelene i plave

Tekirova se nalazi u antalijskoj općini Kemer, koja je jedna od najpoznatijih turističkih destinacija. Naselje Tekirova je jednostavni spoj zelene i plave boje, a prirodna ljepota koju ćete ugledati po dolasku u naselje podsjetit će vas da ste i sami dio prirode.

FINIKE: Zemlja narandži

Naselje Finike osnovano je u 5. stoljeću prije nove ere od strane fenićana. Ovo naselje je dugo godina bilo trgovački centar, dok danas slovi za jednu od najljepših turističkih destinacija u Turkiye. Mirno naselje čini posebnim miris narandži koji će vas očarati.

DIKILI: Mjesto odmora u izolaciji

Dikili je naselje smješteno na sjeveru regije Ege, udaljeno 120 kilometara od Izmira. Pješčana plaža od 40 kilometara te termalna ljekovita voda ovo naselje čini perspektivnom turističkom destinacijom.

BALIKLIOVA: Adresa mira i tišine

Riječ je o autohtonom naselju u blizini Urle u kojem je zabranjena gradnja. Ime je dobilo po ribama (balik) po kojima ovo naselje i jeste poznato. U ovom naselju je za vrijeme osmanskog carstva živjelo grčko stanovništvo, koje je nakon osnivanje republike napustilo zemlju.

AKYAKA: Mirna luka

Akyaka je mjesto u blizini Mugle i Marmarisa, koje je u posljednjim godinama među najposjećenijim turističkim destinacijama. Iako privlači sve više posjetitelja ovo naselje čuva svoj autohtoni izgled zahvaljujući tome što je dozvoljena samo drvena gradnja.  

KARABURUN: Netaknuta priroda nadomak Izmira

Karaburun je najprirodniji kutak regije Ege. Ovo naselje nadomak Izmira poznato je po netaknutoj prirodi i nevjerovatnom pogledu koje se po ljepoti i šarenilu može takmičiti sa duginim bojama.

Jedan od drevnih turskih običaja koji je zastupljen i u balkanskoj regiji jeste salivanje strave. Smatra se da salivanje strave liječi strah, nemir, depresiju i nesreću.

Vjeruje se da crvena vrpca koja se tokom vjenčanja veže mladoj oko struka, a tokom vjeridbe na burme donosi sreću. Crvena vrpca se pored toga kače i na kragnu djece koja tek nauče čitati.

Učenje mevluda i ilahija je praksa koja se zastupljena samo u Anadoliji. Inače u islamu ne postoji mevlud koji se održava nakon smrti. Prvi mevlud u historiji Osmanlija napisan je 1409 ili 1410. godine od strane Sulejmana Celebija, koji je bio pekar.

U nekim dijelovima Anadolije postoji vjerovanje da zavijanje psa nagovještava nesreću. Vjeruje se da psi predosjećaju neke događaje te da zavijanjem najavljuju nesretne događaje koje će se dogoditi u bliskoj budućnosti.

U nekim dijelovima Anadolije se na okvire grobova naprave udubljenja u kojima se skuplja voda, vjeruje se da će umrla osoba imati koristi ako tom vodom napoji ptice i insekte.  

Neki dezeni koji su u turkmenskim selima Anadolije tkani na ćilime, prekrivače i zavjese bili su birani kako bi udaljili divlje životinje.

U Anadoliji je jako zastupljeno vjerovanje u nazar odnosno u zle oči. Vjeruje se da neke osobe posjeduju izvanredne karakteristike te da njihov pogled može nauditi osobi u koju pogledaju. Stoga se preporučuje nošenje plavih simbola u obliku oka.

Prema drevnom turskom vjerovanju voda je sveta, ona prestavlja bereket (op.a. blagodan ili blagostanje). Kada neko putuje, polije se za njim voda te se izgovaraju ove riječi: Idi i vrati se kao voda. Vrati se nazad bez nevolja.

Stari turci su bili nomadi te su po ulasku u šume u koje ranije nisu kročili lupali po stablima i galamili kako bi otjerali zle duhove.

U Anadoliji postoji vjerovanje da razum tokom ispijanja vode može pobjeći te se zato ruka stavi na vrh glave.

Prema vjerovanju, prelazak lijevom nogom donosi nesreću, stoga je potrebno svaki prvi korak napraviti desnom nogom.

Izvor: Yeni Şafak / Prijevod: Balkannews

Nadmorska visina planine Suphan iznosi 4 hiljade 58 metara, a vrh planine prekriven je snijegom skoro čitavu godinu. 

Različitim rutama penjanja, planina Suphan postala je privlačna kako za domaće tako i za strane turiste. 

Zaljubljenici prirode na visokim predjelima planine Suphan mogu istovremeno uživati u proljetnim i zimskim ljepotama. 

Planinar Ali Kemal Tekeli izjavio je da je prvi put posjetio planinu Suphan, kojom je oduševljen. 

Bilo je naporno ali smo uživali. Tokom penjanja smo se susreli sa ljetom, kišom, gradom i zimom. U jednom trenutku, na jednoj strani ugledao sam snijeg, dok je na drugoj bilo raznovrsnog cvijeća, kazao je Tekeli.

Izvor: AA / Prijevod: Balkannews

Medresa Yakutiye u Erzurumu

Ova medresa je izgrađena 1310. godine za vrijeme ilhanidskog cara Sultana Olcaytua. Slovi za najveću medresu sa zatvorenom avlijom u Anadoliji. Krupni motivi i ravnomjerna arhitektura medresu Yakutiye čine simbolom Erzuruma.

Drvo života koje je u to vrijeme bilo vrlo čest motiv u arhitektonskim djelima, simboliziralo je mir, blagostanje, nauku, moć i vječnost. Druga česta figura bili su lavovi, koji su simbolizirali moć.

Plava medresa u Sivasu

Plava medrese ili medresa Gök (Nebo) kako je nazivaju turci izgrađena je 1271. godine po nalogu seldžučkog vezira Sahip Ata Alija. Ova medresa je poznata i kao Sahibija, po imenu vezira, a ime Gök dobila je po nebesko plavoj boji, koja je često korištena tokom izgradnje.

Medresa Karatay u Konyi

Medresa Karatay danas služi kao muzej keramičkih djela. Izgrađena je 1251. godine od strane Emira Celaleddina Karataya za vrijeme seldžučkog sultana Izzeddina Keykavusa II. Unutrašnjost medrese ukrašavaju mozaici i glazure.

Medresa Cacabey u Kirsehiru

Medresa Cacabay koja se nalazi u centru Kirsehira, poznata je i po munari koja je jedini primjer u Anadoliji po korištenju tri različite vrste cigle tokom izgradnje. Sudeći po natpisu na portalu izgrađena je 1272. godine od strane Cacaoglu Nureddina Cebraila za vrijeme seldžučkog cara Giyaseddina Keyhusreva III.

Hadži Kilicova džamija i medresa u Kayseriju

Riječ je o djelu koje datira iz posljednjeg perioda Seldžučkog carstva. Hadži Kilicova džamija i medresa poznata su arhitektonska djela Kayserija, a za to su zaslužni ukrasni portal i mihrab. Ova djela izgrađena su 1249. godine za vrijeme seldžučkog emira Ebu'l-Kasima b. Ali Tusija.

Dvorac Ishak Paše u Agriju

Dvorac Ishak Paše izgrađen je u vrijeme Osmanskog carstva. Poznat je po tome što je pored tradicionalne osmanske i seldžučke arhitekture izgrađena i po baroknom stilu. Ovaj glamurozni dvorac sa velikim brojem odaja, haremom, džamijom i prelijepim portalima jedan je od posebnih djela koja se trebaju posjetiti.

Izgrađen je 1785. godine od strane Ishak Paše.

Medresa sa dvije munare u Erzurumu