Neizmjerna sreća: Prvi put došao u svoju zemlju s turskim pasošem

Hisam Nimetullah efendija i njegova porodica poznati su kao „posljednji muslimani u Južnoj Africi“, gdje je njegov djed Ebubekir efendija za vrijeme 32. Osmanskog sultana Abdulaziza poslat kako bi riješio probleme među muslimanskim stanovništvom i podučio ih islamskim naukama.

Najveće želja Nimetullah efendije bila je dobijanje turske lične karte. Želja mu se ispunila 2020. godine, kada je zajedno s porodicom dobio lična dokumenta Republike Turkiye. Međutim, zbog pandemije koja je zahvatila čitav svijet odlazak u voljenu Turkiye bio je odložen.

Želja Nimetullah efendije ispunila se dolaskom u Istanbul.

Djed je podučavao afričke muslimane islamskim naukama, u osmanskim arhivima nalazi se mnogo podataka o njemu. Poslat je u Južnu Afriku. Znao je engleski, arapski i perzijski jezik, u roku od tri mjeseca naučio je i njihov jezik te je napisao ilmihal na tom jeziku, ispričao je Nimetullah-efendija.

Kazao je kako je čitav život žudio za druženjem s Turcima, a ta želja ispunila se 1954. godine kada je jedan turski brod stigao u Cape Town.

- Ljudi, koji su čuli da je riječ o turskom brodu, kazali su kapetanu da tu živi jedna turska porodica. Kapetan i turski putnici su nam došli u posjetu. Ne mogu vam opisati sreću koju sam osjetio kada sam se prvi put susreo sa svojim ljudima. Odmah smo se zbližili, kao da smo se godinama poznavali, rekao je Nimetullah efendija.

U Turkiye je po prvi put došao 1994. godine, kako kaže, iako nije imao turska dokumenta nije se osjećao strancem.

- Nisam znao turski ali smo se uspijevali sporazumijevati pogledom, srcem. Poslije toga sam mnogo puta dolazio u Turkiye, ljetne odmore provodimo ovdje. Međutim, ovog puta je drugačije. Ranije sam dolazio s južnoafričkim pasošem, sada sam došao s turskim. To me čini veoma sretnim. S ponosom pokazujem ljudima svoju tursku ličnu kartu i pasoš. Govorim im da sam Turčin, da sam unuk Osmanlija, istakao je Nimetullah efendija.    

Sedamdesetdevetogodišnjak je kasno dobio tursko državljanstvo, zbog čega osjeća duboku tugu.

- Teško da ću uspijeti naučiti turski jezik i preseliti se ovdje. Ali mi je drago zbog djece i unučadi. Imam tri sina i petero unučadi. Žele živjeti u Turkiye. Omladini lakše pada selidba i uspostavljanje nekog novog reda. Južna Afrika ima ozbiljnih sigurnosnih problema. Turkiye je jaka i velika zemlja u kojoj svi žive sa sigurnošću. To je velika blagodat, ispričao je Nimetullah efendija.  

Sa svojom suprugom radi kao učitelj, a do sada je imao više od 50 hiljada učenika, kojima je konstantno govorio u Turkiye.

Dodao je kako je u znak zahvale napisao poeziju za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, kojeg zbog politike prema izbjeglicama i gostoljubivosti naziva „svjetskim liderom„.

Izvor: AA / Prijevod: Balkan News