Jedina žena varilac u Turskoj: „Ako to želi, žena može postići sve“
Zehra Ozkaynakçı, 28-godišnja majka jednog djeteta već godinu radi kao varilac u turskom gradu Sivasu.
Nakon što je diplomirala, Zehra nije mogla naći posao u svojoj struci, te je odlučila da radi kao varilac. Ona sada, svojom ženskom rukom, uspješno radi teške poslove, koje društvo definira kao muški poslovi. Svojim primjerom želi da bude inspiracija ženama oko sebe.
- Odjednom sam počela raditi ovaj posao. Već dvije, tri godine istražujem kako bih mogla zaraditi. Koji posao da radim. U svom istraživanju, pogledala sam koji posao ima veći profit i shvatila sam da ću zarađivati više kada budem proizvodila. Nakon toga sam odlučila da se bavim ovim poslom. Sada pravim automobile na točkovima bez mehaničkih dijelova. Od ostataka materijala izrađujem i ukrasne police. Iskoristim sve što imam, kazala je Zehra.
Ona je jedina žena majstor u industriji i svi se iznenade kada to vide.
- Ja sam jedina žena majstor u industriji, a oni koji to vide se začude. Nije mi teško jer žena može sve postići ako želi. Prva tri mjeseca sam provela u maminom podrumu. U međuvremenu sam se spremila za ovaj posao. Naprimjer, napravila sam svoj alat za savijanje željeza. Pošto mi je svekar varilac, većinu stvari me on obučio i on mi je najveća podrška. Nakon što sam vidjela da mogu da radim ovaj posao, odlučila sam da otvorim radnju. Pokrenula sam svoj posao u julu. Trenutno šaljem proizvode širom Turske, a cilj mi je širenje u inostranstvo. Čekam mašinu, nadam se da ću nakon što stigne krenuti u masovnu proizvodnju i proširiti posao u inostranstvu, rekla je Zehra.
Povjerenje se ne stiče lahko, a dokaz tome su i Zehrine mušterije koje, na početku, kaže ona, nisu baš imali povjerenja u to da li ona to može.
- Ljudi su veoma čudni. U početku su komšije dolazile u radnju s izgovorima da vide da li ja ovaj posao mogu raditi. Vremenom su se svi navikli. Dovela sam još jednu prijateljicu i podučili smo i nju poslu, i sada radimo zajedno. Moj cilj je da zaposlim četiri, pet žena nakon što stigne mašina. Ustvari, radimo težak posao. Trudimo se da svojim rukama radimo ono što ljudi rade sa mašinama. Ruke mogu boljeti kada savijate željezo. Jednom sam posjekla dva prsta dok sam varila željezo, ali sam se sljedeći dan došla na posao. Iako sam imala šavove na rukama, nastavila sam sa poslom. U budućnosti želim da budem prva žena u organizovanoj industriji u Sivasu, sa 500-600 zaposlenih i velikom fabrikom. Želim da budem prva u Turskoj, koja ima fabriku željeza, zaključila je Zehra.
Yeni safak/Balkan News
