Svjetski dan izbjeglica: "Želim ići kod majke u Njemačku i želim jednog dana biti doktorica"

 Delegacije Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Predstavništva UNHCR-a u našoj zemlji posjetile su Izbjegličko-prihvatni centar Salakovac povodom obilježavanja Svjetskog dana izbjeglica, pod motom "Zajedno možemo sve postići". 

Predstavnica UNHCR-a u BiH Lucie Gagne podsjetila je da se današnji dan obilježava u svim dijelovima svijeta, te da danas status izbjeglice imaju više od 80 miliona ljudi.

- Većina ljudi koji su prisiljeni bježe u susjedne zemlje, ali u Bosnu i Hercegovinu ipak dolaze izbjeglice iz dalekih zemalja. U pitanju su mješovita kretanja. Mi smo tu da pomognemo i onima koji bježe od progona i ekonomskih problema. Pomažemo sarađujući sa vlastima, pružajući im pritom i međunarodnu zaštitu. Ukoliko dobiju status izbjeglice, mi dalje radimo sa Ministarstvom za ljudska prava kako bi ih integrisali u bh. društvo. Tema Svjetskog dana izbjeglica su edukacija, sport i zdravlje. Ustvari, sve tri komponente su značajne za integraciju ljudi u društvo. Drago nam je što možemo pomoći ljudima u Salakovcu da živi normalan život, izjavila je Gagne.

Državni ministar za ljudska prava i izbjeglice Miloš Lučić podsjetio je kako je kamp u Salakovcu namijenjen izbjeglicama i tražiteljima azila, ali i kako s današnjim danom takvih korisnika u ovom centru nema, javlja AA. 

- Odlukom Vijeća ministara BiH kamp je ustupljen ilegalnim migrantima koji je u ovom trenutku tu oko 30. Od 2018. do danas kroz ovaj centar prošlo je 1650 migranata. Korisnicima su i danas obezbijeđeni hrana i higijenske potrepštine, a imaju također i pravo na školovanje i zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Ovdje je do nedavno boravila jedna porodica koja je imala izbjeglički status, ali im je UNHCR obezbijedio stan u Mostaru, naveo je Lučić.

Jusuf i Sofija Alaga su izbjeglice iz Sirije, nastanjeni u naselju Pehlivanuša u Sarajevu. Kao pozitivan primjer integracije izbjeglica u bh. društvo oni su danas posjetili izbjeglice u kampu Salakovac, te im prenijeli svoja iskustva.

- Imam 14 godina. Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja u kojoj žive nevjerovatni ljudi. Želim ići kod majke u Njemačku i želim jednog dana biti doktorica, kazala je Sofija.

Iste želje ima i njen mlađu brat Jusuf, koji je bolje govori bosnaski jezik.

- Iz Sirije sam, ali živim u Bosni i Hercegovini. Ovdje je zaista dobro. Bosnu volim, jer su ljudi ovdje dobri. U školi mi je dobro i dosta sam savladao jezik. Želja mi je ići u Njemačku i biti doktor, rekao je Jusuf.