(VIDEO) Međunarodni dan svjesnosti o mucanju:  „Mucanje je kao santa leda, vidi se samo ono što je iznad površine mora“  

„Mucanje je kao santa leda. Obično sagovornik  vidi samo ono što je iznad površine mora. Vidi samo ponavljanje slogova, riječi i zastajanje. Međutim, 80 posto problema je ono što se ne vidi. U onome što je ispod površine vode. To su strahovi, traume, negativne misli...“, poručuju na početku razgovora iz Udruženja za podršku osobama koje mucaju u BiH „Moj slobodan govor“. 

Svake godine širom svijeta 22. oktobra, obilježava se Međunarodni dan svjesnosti o mucanju. Taj dan, s ciljem da se društvo upozna sa problemima sa kojima se susreću osobe koje mucaju, u svijetu prvi put je obilježen 1998. godine.  

Podizanje svijesti o mucanju i o osobama koje mucaju, cilj je i Udruženja „Moj slobodan govor“. To je prvo i jedino Udruženje za podršku i pomoć osobama koje mucaju u Bosni i Hercegovini. Najprije je 2016. godine napravljena Facebook grupa „Mucanje Balkan“, koja danas broji 1.000 pratilaca a koju su, najprije, činili logopedi, psiholozi i eksperti i deset članova iz raznih gradova u Bosni i Hercegovini. Svi oni, sa željom da se zvanično formalizuje borba za određena prava i da se lakše dođe do ljudi koji mucaju, kako bi im se pružila podrška i pomoć, osnovali su udruženje. Udruženje danas broji 20 aktivnih članova. Osim članova otvoreni su, poručuju iz Udruženja „Moj slobodan govor“,  i za sve goste i svako ko želi može pristupiti sastanku udruženja, te se može  prijaviti naFacebook grupi „Mucanje Balkan“.

- Naša misija je da kroz različite aktivnosti doprinesemo poboljšanju kvalitete života osoba koje mucaju. Neki od ciljeva i djelatnosti udruženja su: pružanje informacija i podrške osobama koje mucaju, informisanje i edukovanje javnosti o mucanju, predstavljanje problema mucanja u medijima, rad na zaštiti prava osoba koje mucaju, uzimanje učešča u naučnoistraživačkom radu vezano za mucanje, saradnja sa fakultima, medicinskim ustanovama i drugim ustanovama, navode iz Udruženja.

Jedan od članova udruženja je i Haris Heljo. Dvadesetdevetogodišnji Haris muca od svoje treće godine. Iza njega krije se strašni događaj iz rata 1994. godine. Kroz osnovnu školu, priča nam Haris, nije bilo problema jer je, prema njegovim riječima, učitelj bio dovoljno dobar pedagog pa je objasnio njegovim drugarima da je mucanje sa kojim se Haris susretao sasvim normalna pojava.  No, poteškoće su počele kada je Haris krenuo u peti razred. Tada pojedini nastavnici za njegov problem nisu imali razumijevanja i mislili da mucanje koristi kada nije naučio potrebno gradivo.

- Pojedini nastavnici su mi govorili da nikada neću moći upisati srednju školu, da nikada neće biti ništa od mene. To su bile neke formativne godine kada takve riječi nisu potrebne nikome, a svakako ne nekome ko muca, priča Haris.

A onda, dolazi i najužasniji, kako se prisjeća Haris, momenat: Prvi dan srednje škole.  Zbog svih negativnih riječi i negativnih sugestija Haris čitav dan nije mogao da kaže niti jednu riječ, a morao je, kaže, da se predstavi na šest časova. To mu je, kaže on, bila i prekretnica. Tada je odlučio da ponovno krene kod logopeda i nastavi sa logopedskim terapijama, koje je ranije prekinuo jer je njegov govor bio tečniji.  

Haris, tada dječak kojem su govorili da ne može upisati ni srednju školu i da od njega neće biti ništa, završio je Srednju ekonomsku školu u Bugojnu, diplomirao i magistrirao na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, na Odsjeku za vizuelne umjetnosti i dizajn vizuelnih komunikacija.  Osim toga, Haris Heljo danas je i uposlenik IUS-a u  Službi za komunikacije.

 Piše: Elmina Muhić/Balkan News