30 godina od pogibije bh. heroja Safeta Hadžića

Na današnji dan prije 30 godina, 18. aprila 1992. Godine, poginuo je heroj Bosne i Hercegovine Safet Hadžić.  Safet Hadžić poginuo je zajedno sa saborcima Seadom Velićem, Nerminom Zeljkovićem, Fahrudinom Čavčićem, Almirom Islamovićem i Senadom Čirićem u akciji izuzimanja oružja u fabrici namjenske industrije Pretis u Vogošći. Ovaj bh. heroj u to vrijeme obavljao je dužnost predsjednika Kriznog štaba Patriotske lige za regiju Sarajevo.

Ostao je upamćem po rečenici „Živote ćemo svoje za Bosnu dati!“, koju je izrekao neposredno prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Kada je već sve uPućivalo na opsadu Sarajeva i kada je JNA počela ispaljivati prve granate na Sarajevo, počela je i masovna mobilizacija dobrovoljaca, ali kako piše Heroji.ba, municije i oružja je nedostajalo.

Jedna od ključnih akcija za odbranu grada i države desila se između 17. i 18. aprila 1992. godine, kada je tridesetak pripadnika Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova RbiH uz pomoć združenh jedinica Teritorijalne odbrane oduzelo dio naoružanja iz kruga tvornice „Pretis“ u Vogošći.

U veoma dobro organiziranoj akciji, bez ispaljenog metka od tri do pet sati ujutro, specijalci Dragana Vikića i Kemala Ademovića izvukli su 1.100 protivoklopnih raketa i kamion minobacačkih granata koje će se kasnije pokazati presudnim za odbranu grada.   U općem metežu koji je vladao u gradu i uslijed lošeg sistema veza i slabe koordinacije branitelja grada, Safet Hažić odlučuje da sutradan (18. aprila) sa svojom grupom izvuče još naoružanja prije nego JNA i SDS-ove formacije potpuno zatvore obruč oko Sarajeva, piše Heroji.ba.

Ne znajući da su srpske snage već zauzele fabriku “Pretis” grupa naoružanih pripadnika Patriotske lige i pripadnika Teritorijalne odbrane BiH krenula je kombijem prema Vogošći. Safet nije imao nikakvo naoružanje. Na sebi je imao vjetrovku, košulju i kravatu, a u ruci je nosio crnu aktentašnu.

- Iako su nas zaustavljali na barikadama i upozoravali da ne idemo dalje, Safet je insistirao da nastavimo. Na samom skretanju prema ulazu u fabriku vidjeli smo ljude u policijskim uniformama, sa automatskim puškama i šljemovima na glavama. Iako sam upozorio Safeta da mi nemamo tako naoružane ljude, on je bio uvjeren da se radi o našim policajcima i pripadnicima Teritorijalne odbrane BiH. Kad nam je jedan od njih mahnuo da krenemo naprijed, vjerovatno misleći da smo ispomoć njima, Safet je rekao da im se približimo. Izašao je Safet prvi a ja za njim, prisjetio se Nusret Prljača, Safetov saborac.

Senad Balićevac, također saborac Safeta Hadžića, prisjetio se detalja kada su izašli iz kombija. Tada je, priča on, vojnik u policijskoj uniformi izašao iz kućiće i pitao ih ko su.

- Pitao nas je ko smo jedno deset puta. Safet je odgovorio ‘naši smo, polahko, šta ste digli paniku’. U jednom trenutku vojnik je naslonio puščanu cijev na Safeta, a on je rukom maknuo cijev a neko od nas je viknuo da smo iz Teritorijalne odbrane. Policajac se izmakao nekoliko koraka unazad, naredio paljbu i počeo pucati. Zasuli su nas rafalima sa svih strana, kazao je Balićevac.

Taj dan poginuo je Safet Hadžić sa svojim saborcima Sead Velić, Nermin Zeljković, Fahrudin Čavčić, Almir Islamović i Senad Čirić.

Bh. heroj Safet Hadžić iza sebe je ostavio troje djece: Nezira, Almiru i Amilu sa sahranjen je na šehidskom mezarju „Kovači“ u Sarajevu.