(VIDEO+FOTO) Učesnici Marša mira krenuli za Srebrenicu: Čeka ih put dug 280 km

Put dug 280 km trajat će osam dana a učesnici i ovogodišnjeg Marša mira prepješačit će u spomen na hiljade Srebreničana, koji su tražili spas u Tuzli.

BiH 03.07.2021, 11:20 03.07.2021, 14:08
(VIDEO+FOTO) Učesnici Marša mira krenuli za Srebrenicu: Čeka ih put dug 280 km
© BALKAN NEWS

Članovi Udruženja “Svjedoci svog vremena” i brojni prijatelji iz cijele Bosne i Hercegovine, krenuli su jutros od Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. na “Marš mira Sarajevo-Nezuk-Srebrenica”.

Put dug 280 km trajat će osam dana a učesnici i ovogodišnjeg Marša mira prepješačit će u spomen na hiljade Srebreničana, koji su  tražili spas u Tuzli.

- Ovo je nam je 10. jubilarna godina zaredom. Danas krećemo iz Sarajeva prema Nezucima a onda se priključujemo tradicionalnom Maršu mira. Imamo 18 učesnika koji će krenuti iz Sarajeva, nekoliko njih će se, zbog ranije preuzetih obaveza, priključiti u Nezuku, kaže Muhamed Papić, predsjednik “Udruženja svjedoci svog vremena.”

Osim učesnika iz Bosne i Hercegovine na ovogodišnjem Maršu mira učestvuje i udruženje iz turskog grada Burse i to, prema informacijama Papića, njih 19.

- Trasa je kao i prijašnjih godina: Prvu noć spavamo u Planinarskom domu Igman na Ozrenu. Druga noć nam je Ponijeri kod Olova, treća Javorje na Konjuhu. Onda spavamo u Jelovom brdu kod domaćina Saliha Sarajlića i dolazimo u Nezuk. Među nama imamo učesnika iz Bihaća, imamo iz Turske dvojicu prijatelja, Novog Travnika, Travnika, iz cijele BiH, priča Papić.

Jedan od učesnika ovogodišnjeg Marša mira koji je krenuo iz Sarajeva je i Abdulhamit Bolat, profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.

Bolat već od 2007. godine učestvuje u organizaciji Marša mira.

- Deset godina organizovali smo Marš mira od Nezuka do Potočara a zadnje četiri godine počinjemo iz Sarajeva i idemo, opet, do Nezuka a odatle u Potočare, do kolektivnog mezarluka. Dakle, ukupno smo 14 godina unutar ove organizacije. Inšallah, sa ovom organizacijom pokušavamo da se zločin koji se desio nikada nazboravi. Ja, sve dok sam na nogama učestvovat ću u ovoj organizaciji. Nećemo zaboraviti počinjeni genocid, kazao je Bolat.

Istakao je sagovornik Balkan News-a, i da je od Bošnjaka došao prijedlog da učestvuju u Maršu za Čanakkale.

- Dvije godine, kada je bio otvoren poziv za učešće, 600 turaka je učestvovalo na Maršu mira. Zbog toga su naša bošnjačka braća rekla kako žele i za nas nešto da urade. A posljednje što su predložili bilo je da učestvuju u Maršu za Čanakkale. Za Bošnjake koji su učestvovali u tom ratu u Čanakkalama, za one koji su postali šehidi ili gazije, organizovat ćemo sjećanje, kazao je Bolat.

Osvrnuo se sagovornik i na učešće Bošnjaka u ratu na Čanakkalama.

- U Čanakkalama u ratu, Bosna i Hercegovina ali i Balkan, sa jedom hutbom, jednom viješću u jednoj sedmici, skupili su 30.000 ljudi i otišli u Čanakkale. Zbog toga, mi ove ljude, ali najprije i našu naciju želimo pripremiti, a poslije i podsjetiti cijeli svijet da se Turska ne sastoji samo od Turska. Turska je sa svojim prijateljima zajedno i zauvijek će zajedno biti. Naša Bošnjačka braća će za nas učestvovati u toj organizacijji Marša za Čanakkale. Mi ćemo za njih na svaki mogući način učestovati u organizaciji. Sve dok nas zdravlje služi, dok stojimo na nogama zajedno ćemo učestvovati na ovim organizacijama, završava Bolat.

Osim Polata na “Marš mira Sarajevo-Nezuk-Srebrenica”, krenula je i Ramiza Smajić, članica Udruženja “Svejdoci svog vremena”, koja već deset godina učestvuje na ovom događaju.

- Idem zato što želim da to doživim svake godine. Da se nikada ne zaboravi, da se oprosti. Želim da osjetim to šta su ljudi doživljeli kroz te paklene šume, kroz te potoke. Ja to svaki put na svoj način doživim. Hvala Bogu, zdrava sam. Ja bih voljela da ova omladina živi dugo i da i oni jednom učestvuju u ovoj organizaciji i prođu taj put tuge, bola, nestanka djece, da vide kako su ljudi preživljavali u tim paklenim danima. Ja svake godine na svoj način to doživim, priča Smajić.

Svaki put, priča nam Smajić, kaže sebi da neće više učestvovati, ali, kada dođe vrijeme ponovo se prijavi.

- Želim da ljudi ne zaborave, ali da oproste. Da mladi ne idu vani, da su ovdje u ovoj zemlji. Želim da podrže ove hrabre majke, koje su ostale bez djece, da se stvara nova mladost. Želim sve najbolje, zdravlje i sabur svakoj majci, koja je to preživjela, i djeci koja su ostala, završava Smajić.

Uz Smajić i Bolata, na Maršu mira učestvuje i Mehmet Yasir Cebeci iz Turske. U Bosnu i Hercegovinu je došao na edukaciju a živi u Sarajevu. Za Mehmeta ovo je drugi put da učestvuje u ovom Maršu. Prvi put, priča nam, učestvovao je iz Nezuka, a danas mu je prvi put da na Maršu mira učestvuje iz Sarajeva.

- Za sjećanja na genocid u Srebrenici svake godine 11. jula bude raznih programa. Na tim programima se ponešto objašnjava ali, ono što se dešavalo ne možemo razumjeti pa ja za sebe, za svoj svijet, izlazim na jedno putovanje. Ljudi su u tom periodu preživjeli brojne probleme. U vrijeme genocida, ljudi su pod teškim uslovima krenuli na “marš mira” odnosno na “put smrti.” “Putem smrti” dajući mu ime “Maršem mira”, danas se pokušava razumjeti i ponovo preživjeti ti dani. Želi se obavijestiti svijet i pokazati svoja strana. I ja ovim putem, pokazujući svoju stranu, izlazim na ovaj put da doživim i ja ono što su ljudi u tom periodu proživljavali. Ovo je jedan put za mene, priča učesnik Cebeci.

Piše: Elmina Muhić

Video&Foto: Vedad Kamenjašević

komentari (0)