Kina trenutno proizvodi više emisija ugljenika nego bilo koja druga zemlja - što mnoge navodi da vjeruju da Kina snosi najveću odgovornost za klimatske promjene. Međutim, situacija je složenija nego što se čini.
Optužbe se neprestano gomilaju kada je u pitanju rasprava o klimatskim promjenama: „Kina je najveći razarač planete“, „Kina je najgora zemlja u pogledu zagađenja“, „Kina je kriva“. Ali kakvu ulogu Kina zapravo igra u klimatskim promjenama?
Od 2008. godine Kina se svake godine nalazi na vrhu liste najvećih emitera ugljen-dioksida (CO2) sa efektom staklene bašte, prema online naučnoj publikaciji „Our World in Data“ u čijoj izradi učestvuje univerzitet Oxford. Kina je 2019. emitirala 10,2 milijarde tona CO2 - gotovo dvostruko više od Sjedinjenih Američkih Država (5,3 milijarde tona) - što ujedno predstavlja gotovo 28 posto globalnih emisija, piše DW.
/DW /ourworldindata.org.
Međutim, sami podaci o neto emisijama nisu dovoljni da bi se Kina okrivila za klimatske promjene. „Ako pogledate samo jedan broj, dobivate samo jednu stranu priče“, kaže Shyla Raghav, potpredsjednica za klimatske promjene u Conservation International, ekološkoj organizaciji sa sjedištem u SAD.
Emisije CO2 po stanovniku daju drugačiju sliku
Da bismo dobili bolji uvid, vrijedi pogledati emisije ugljičnog dioksida po glavi stanovnika. Kombinirajući podatke iz 2019. godine objavljene u „Global Carbon Project“ i „Our World in Data“, brojne države s Karipskog i Perzijskog zaljeva predvode listu. Na 14. mjestu su SAD sa nešto više od 16 tona CO2 po stanovniku. Kina emitira manje od polovine od toga po stanovniku, što iznosi 7,1 tonu, što u konačnicu Kinu stavlja na 48. mjesto.
/DW /ourworldindata.org/Global Carbon Atlas
Prema saveznoj njemačkoj agenciji za okoliš, kada je u pitanju karbon dioksid, važno je znati da iz ljudske perspektive plin može ostati u atmosferi izuzetno dugo: cijeli postupak razgradnje traje nekoliko stotina hiljada godina. Okeani i šume mogu prilično brzo apsorbovati dio plina - ali procjenjuje se da je oko 40 posto CO2 koje ljudi emituju od 1850. godine ostalo u atmosferi, prema međunarodnoj studiji „Global Carbon Budget.“
Historijski podaci
Kada se ispituje šta pokreće klimatske promjene uzrokovane ljudskim faktorom, moraju se uzeti u obzir historijski podaci. Podaci pokazuju da je Kina, iako se vodi kao drugi najveći emiter ugljika od 2019. godine, emitirala 220 milijardi metričkih tona CO2 od 1750. godine – skoro pa duplo manje od SAD-a koje su emitirale 410 milijardi metričkih tona.
Podaci, također, pokazuju da je Njemačka emitirala 92 milijarde metričkih tona, što je svrstava na četvrto mjesto, odmah iza Rusije a ispred Velike Britanije, piše DW.
/DW /ourworldindata.org.
Robbie Andrew, viši istraživač u Centru za međunarodna klimatska istraživanja (CICERO) u Norveškoj, rekao je da je Kina počela proizvoditi značajne količine CO2 mnogo kasnije u odnosu na ostale zemlje.
- Kineske emisije zaista nisu bile značajne. Počele su rasti tek 2001. godine kada se Kina pridružila Svjetskoj trgovačkoj organizaciji, a to joj je omogućilo pristup svjetskim tržištima i pokrenulo njihov ekonomski procvat, posebno usredotočen na proizvodnju robe za izvoz, rekao je Andrew, koji je također učestvovao u izradi studije „Global Carbon Budget.
On je dodao kako je problem postojao i prije nego što se pojavila Kina i kako ta zemlja nije uzrokovala problem.
Proizvođač vs. potrošač
Postoji još jedan faktor koji igra ulogu prilikom razmatranju pitanja odgovornosti za klimatske promjene.
Koliko posjedujete predmeta koji nose oznaku „Proizvedeno u Kini“? Predmeti mogu uključivati pametni telefon, pribor za jelo, plastičnu stolicu ili čak laptop. Plinovi sa efektom staklene bašte koji se emitiraju tokom industrijske proizvodnje pripisuju se Kini - a ne zemlji u kojoj se određeni proizvod kupuje i koristi. Statistika emisija ugljenika obično je bazirana po principu proizvođača, a ne prema potrošaču.
Jedna od karakteristika globalizacije je da su države na preselile svoje proizvodne pogone u druge zemlje. Kada se to uzme u obzir, slika se mijenja.
Na primjer, prema potrošačkom principu, karbonski otisak SAD-a u 2018. bio je oko 6,3 posto veći nego po principu proizvođača, dok je u Njemačkoj bio 14 posto veći. Zemlje koje su prema potrošačkom principu najviše rangirane bile su Malta i Švajcarska, sa otiscima od 248 posto, odnosno 225 posto.
S druge strane, Kina je izvoznica CO2. Ako se statistika prilagodi emisijama za proizvode koji odlaze u inostranstvo, kineski bilans CO2 pada za 10 posto.
/DW /ourworldindata.org.
Kao što je istraživač CICERO-a Andrew objasnio, ovaj je učinak za Kinu bio još veći prije otprilike 15 godina. Sredinom 2000. izvozna roba bila je odgovorna za otprilike petinu kineskih emisija. Ali Andrew očekuje daljnje promjene za Kinu u budućnosti.
- Ovaj će učinak i dalje opadati, jer udio kineske ekonomije usmjerene na izvoz opada, rekao je Andrew.
Ranije ove godine, tri naučnika iz holandskih i njemačkih istraživačkih instituta predložila su uvođenje koncepta prema kojem bi odgovornost za emisiju CO2 trebala biti podijeljena između potrošača i proizvođača u skladu s ekonomskom koristi koju stiču.
Šta je sa ostalim faktorima?
Treba uzeti u obzir i druge faktore koji se odnose na globalizaciju. Međunarodni pomorski i zračni promet obično se ne pojavljuju u statistikama za pojedine zemlje, već su navedeni odvojeno. To znači da transport vašeg laptopa neće utjecati na proračun CO2 ni u Kini ni u vašoj zemlji.
Dakle, kada govorimo o odgovornosti za klimatske promjene, utjecaj jedne države ne može biti jedino mjerilo koje se koristi: Transport također ima značajan udio. U 2018. godini pomorski saobraćaj je bio odgovoran za oko 2,9 posto ljudske emisije CO2. Udio civilnog vazduhoplovstva bio je sličan u 2019. sa nešto više od 2 posto (iako je to nešto veće s obzirom na atmosferske efekte letenja).
Shyla Raghav iz organizacije „Conservation International“ kaže da fokusiranje na mjerenje emisije ugljika po državama ima svojih slabosti, ali također pita: „Šta je alternativa?“
To ostavlja pitanje: fokusiramo li se previše na CO2 kao plin sa efektima staklene bašte kada je u pitanju odgovornost za klimatske promjene? Stručnjaci se slažu da karbon dioksid najviše doprinosi zagrijavanju naše planete.
- Razine CO2 dobar su vodič za sve emisije, rekla je Raghav.
Ipak, i Raghav i Andrew vjeruju da druge plinove sa efektima staklene bašte ne treba zanemariti kada je riječ o suzbijanju klimatskih promjena u budućnosti.
Na primjer, metan igra važnu ulogu. Metan se proizvodi u poljoprivredi a također se oslobađa i tokom proizvodnje i prerade nafte.
Zaključak: Komplikovano je
- Rekla bih da Kina nije isključivo kriva za klimatske promjene, zaključuje Raghav i dodaje:“ Ali s obzirom na to da je Kina trenutno najveći svjetski emiter ugljika, Peking sada igra presudnu ulogu kada je u pitanju preuzimanje odgovornosti u borbi protiv zagrijavanja.“
Za istraživača CICERO-a Robbie Andrewa, odgovornost za klimatske promjene ne može se temeljiti samo na statistikama.
- Morate postaviti pitanje: Je li se Kina mogla razviti na bilo koji drugi način? I kako bi Kina sada izgledala da, nekako, nije iskoristila sav ugalj kojem ima pristup? Je li Kina kriva zato što nije bogata hidroenergetskim resursima?“, pita se Andrew. Andrew dodaje i kako je pitanje odgovornosti i krivice vrlo složeno.
- Napokon, Kina je sebi postavila klimatski cilj da do 2060. godine bude neutralna po pitanju upotrebe uglja, zaključuje Andrew.
Sa engleskog preveo Mirnes Baltić
