Sjeverna Makedonija već 20 godina bez popisa stanovništva

Popis stanovništva je rutinski statistički poduhvat koji se provodi jednom u pet ili deset godina, bez velike pompe ili neslaganja u većini zemalja. Ali, to nikada nije bio slučaj u Sjevernoj Makedoniji, multietničkoj zemlji na prostoru Balkana. Kompleksnost procesa, njegova politizacija i strahovi zbog potencijalnih posljedica otkrivanja tačnog brojčanog stanja različitih etničkih grupa ostavili su zemlju članicu NATO-a i ambicioznu članicu Evropske unije bez popisa stanovništva već 20 godina. Sjeverna Makedonija je u aprilu planirala održati prvi popis stanovništva još od 2001. godine. Međutim, to je još jednom odgođeno – ovaj put do septembra. Iako je zvanični razlog bio koronavirus, sjene prošlih tenzija između makedonske većine i etničke albanske manjine i dalje su prisutne, što ilustrira izazov dokumentiranja demografskih podataka o stanovništvu zemlje - posebno kada su određena prava i privilegije zavise od brojčane zastupljenosti jednog naroda, piše Aljazeera.

Kako je počelo?

Tradicionalno, etnički Albanci na Balkanu su uglavnom živjeli između tri susjedne države - Albanije, Sjeverne Makedonije i Kosova (autonomne, većinski albanske bivše pokrajine Srbije).

Nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine po uzoru na Sovjetski Savez, stvorena je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija sa šest republika, uključujući Sjevernu Makedoniju i Srbiju. Unutar ove federacije, Albanci koji su živjeli među većinskim slovenskim stanovništvom osjećali su se kao da se prema njima postupalo kao prema građanima drugog reda, pa su mnogi održavali afinitet sa Albanijom kao svojom maticom.

Makedonska država je stekla nezavisnost od Jugoslavije 1991. godine. Tri godine kasnije, 1994. godine, zemlja je održala prvi popis stanovništva kao nezavisna država, a utvrđeno je da etnički Albanci čine 22,9 posto  stanovništva. Međutim, smatrali su da se njihova prava i zastupljenost u državi ne podudaraju s ovim brojčanim prisustvom.

Upravo u toj činjenici se krije pozadina sukoba koji je izbio u Sjevernoj Makedoniji 2001. godine, nakon što su se naoružani pobunjenici etničkih Albanaca, organizovani oko takozvane Nacionalno Oslobodilačke Vojske, pobunili protiv makedonskih snaga sigurnosti. Sukob je trajao sedam mjeseci. Među razlozima koji su albanski pobunjenici naveli za pobunu bili su diskriminacija, represija nad pravom upotrebe njihovog jezika i nacionalnih simbola, ograničene obrazovne mogućnosti i nedostatak zastupljenosti u državnim institucijama. U godinama nakon nezavisnosti, većina Albanaca osjećala je da je njihova zemlja mjesto koje služi samo jednoj nacionalnosti: Makedoncima.

Dvadesetšestogodišnja Hirie Sali  je iz Saraja - većinski etničke albanske opštine u Skoplju, glavnom gradu Sjeverne Makedonije. Priče o diskriminaciji Albanaca je čula od svoje majke.

- Moja majka je i sama vidjela i prolazila kroz diskriminaciju, rekla je Sali za Al Jazeeru te istakla: „Stalno mi govori da joj je 1994. godine, kada je bila u porodilištu u Skoplju da bi me rodila, bilo uskraćeno pravo na dobru njegu zbog toga što je Albanka“.

Sali je dodala i da je sada za nju „teško povjerovati u to“.

Međutim, određeni makedonski udžbenici još uvijek sadrže problematične tvrdnje o manjinskim skupinama i dan danas. Na primjer, užbenik za sociologiju za drugi razred srednje škole kaže da etnički Albanci, Turci i Romi imaju veće porodice od etničkih Makedonaca zbog niskog nivoa obrazovanja i nedostatka kontrole rađanja. Takve izjave izazvale su bijes i proteste početkom aprila.

Sali, koja je diplomirala arhitekturu prije četiri godine, sada radi u Uredu za urbanizam opštine Saraj. Prva je diplomantica u svojoj porodici, jer njeni roditelji nisu imali priliku pohađati fakultet.

Ohridski sporazum

Nakon ustanka albanskih pobunjenika 2001. godine, Sjeverna Makedonija bila je na ivici građanskog rata. Tako je međunarodna zajednica intervenirala kako bi pomogla zaustaviti sukob i obnovila mir takozvanim „Ohridskim sporazumom“. Ovome su posredovali predstavnici Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, a potpisale su ih političke stranke koje predstavljaju etničke Makedonce i Albance, piše Aljazeera. 

Sporazumom je zatraženo da se novi popis stanovništva izvrši pod međunarodnim nadzorom krajem 2001. Rezultati, objavljeni 2002. godine, pokazali su da etnički Albanci čine 25,2 posto, odnosno četvrtinu stanovništva u zemlji sa nešto više od dva miliona stanovnika. Ostale manjine, uključujući Turke, Rome i Srbe činili su manje od 5 posto.

 „Ohridski sporazum“ donio je nadu u veća prava etničkim Albancima, iako se u velikoj mjeri oslanjao na davanje prednosti zajednicama na osnovu njihovog broja. U Sjevernoj Makedoniji određena manjinska prava, poput uključivanja u službene jezike, se primjenjuju samo ako zajednica čini najmanje 20 posto stanovništva.

Činjenica da su prešli prag of od 20 posto pomogla je Albancima da osiguraju veća prava u posljednjih 20 godina: albanski je postao službeni jezik u Sjevernoj Makedoniji 2019. godine, omogućavajući da se koristi i u vladi, parlamentu, pravosudnom sistemu i javnoj upravi. U opštinama u kojima Albanci čine više od 20 posto stanovništva, njihov jezik se koristi i u službenoj prepisci između građana i institucija.

Albanski nacionalni simboli koriste se i u opštinama u kojima Albanci čine više od 50 posto stanovništva. U zemlji su osnovana dva albanska javna univerziteta, kao i mnogi kulturni i obrazovni centri. Albanci i druge etničke zajednice, također, su zastupljeni u lokalnoj i centralnoj administraciji na osnovu njihovog broja.

U posljednjih 20 godina, etničke albanske političke stranke u zemlji, također, se smatraju „stvaraocima kraljeva“ - pomažući makedonskim strankama da formiraju vladajuću većinu (poput stranke Albanske demokratske unije za integraciju ili DUI, koja je u vladajućoj koaliciji sa Socijaldemokratskom unijom Makedonije, ili SDSM). Ova pozicija je dodatno unaprijedila njihovo predstavljanje, osiguravajući Albancima visoke položaje u vladi. Trenutno etnički Albanci vode važna ministarstva, uključujući spoljne poslove, finansije i ekonomiju. Predsjedavajući makedonskog parlamenta također je etnički Albanac.

Međutim, mehanizmi za dodjeljivanje prava i zastupanje i dalje su povezani brojevima ovih zajednica i sve oscilacije direktno utječu na njihovu političku i društvenu zastupljenost. Strah od toga šta bi ovi promjenjivi brojevi mogli učiniti društvenoj i političkoj dinamici u zemlji natjerao je mnoge da oklijevaju oko ponovnog popisa stanovništva.

Posljednji neodržani popis stanovništva

Kada je trebalo izvršiti novi popis 2011. godine proces se raspao, donoseći ne samo neizvjesnosti oko ažuriranog prisustva zajednica u zemlji, već i poteškoće za državne institucije kojima su potrebni pouzdani podaci kako bi pomogle u provođenju usluga kao što su programi socijalnog i obrazovnog razvoja u svojim pokrajinama.

Lorik Idrizi je bio 19-godišnji student kada se Sjeverna Makedonija pripremala za popis stanovništva 2011. godine. Izabran je za terenskog popisivača u opštini Tetovo, gdje je išao od vrata do vrata prikupljajući popisne podatke.

- Bilo je mnogo pritiska od strane javnog mnijenja zbog cijelog procesa. I Makedonci i Albanci bili su zabrinuti zbog mogućih manipulacija koje bi nepravedno smanjile njihov broj, prisjetio se Idrizi.

Međutim, uspio je završiti registraciju u dodijeljenom mu području.

- Ali, nikada nismo vidjeli da naš rad zaista doprinosi državi, jer je na kraju popis otkazan, a podaci koje smo prikupili nisu obrađeni, dodao je Idrizi.

Napetosti, strahovi i politički sporovi između etničkih Makedonaca i albanskih stranaka utjecali su na proces, pri čemu je svaka strana tvrdila da će doći do manipulacije. Formiranje Centralne državne komisije - političkog tijela sa predstavnicima političkih stranaka - koje će upravljati popisom, dodatno je politiziralo proces koji je trebao biti neovisan.

Artan Grubi, prvi potpredsjednik vlade Sjeverne Makedonije i predstavnik DUI, najveće albanske političke stranke u zemlji, bio je član Centralne državne komisije 2011. godine.

- Popis te godine nije uspio zbog različitih interpretacija njegove metodologije i manipulacija na terenu. Postojala je tendencija da se smanji broj Albanaca , rekao je Grubi.

Grubi je rekao da su se zbog uloženog napora stranke DUI, greške iz prošlosti - uključujući politizaciju procesa 2011. godine - ustanovile i ispravile prije donošenja novog zakona o popisu stanovništva usvojenog u parlamentu u januaru 2021. godine.

Apostol Simovski, etnički Makedonac i direktor Državnog zavoda za statistiku Sjeverne Makedonije, veteran je statistike koji je doprinio popisu stanovništva od osnivanja zemlje. Također je uvjeren da su nedostaci iz prošlosti ispravljeni.

- Popis je statistička operacija, a ne politička. Nažalost, 2011. godine to je postala politička operacija, i zato nismo uspjeli. Ovaj put smo poduzeli sve potrebne mjere kako bismo zatvorili vrata političkom miješanju u popis stanovništva , rekao je Simovski.

Naglasio je da je, za razliku od Centralne državne komisije iz 2011. godine, Državni zavod za statistiku koji je zadužen za popis ove godine neovisno stručno tijelo, a ne političko.

Međutim, VMRO-DPMNE, glavna nacionalistička opozicijska stranka u Sjevernoj Makedoniji, koja se oštro protivi ovogodišnjem popisu, ne vjeruje da je to slučaj. Timco Mucunski, narodni poslanik i međunarodni sekretar VMRO, zabrinut je zbog činjenice da direktor Državnog zavoda za statistiku mora dobiti konsenzus od svog zamjenika - albanske nacionalnosti - za bilo šta što je vezano za taj proces, uključujući pravo veta na objavljivanje rezultata popisa.

- Ovo govori o visokom stepenu polarizacije koji imamo u našem društvu. To, također, govori i o teškom utjecaju politike identiteta na popis stanovništva, a što ne bi trebalo biti slučaj , rekao je Mucunski, dodajući kako se boji da se „ova operacija vrlo brzo pretvara u političku operaciju“ .

Iako je, tokom posljednjih 20 godina, DUI vladao zemljom sa obje najveće makedonske stranke - VRMO i SDSM , od 2017. DUI podržava i vlada u koaliciji sa SDSM-om. Njihova vladajuća koalicija obnovljena je nakon parlamentarnih izbora u augustu 202; na kojima je SDSM osvojila 46 od 120 mjesta u parlamentu. Zajedno sa 15 poslanika DUI-a, činili su tanku, ali stabilnu većinu. Obzirom da ovaj savez radi na štetu VRMO-a, neki smatraju da se zato ova stranka protivi novom popisu stanovništva, jer može povećati broj poslanika povezanih sa njihovom suparničkom strankom.

Mucunski je rekao da se njegova zabrinutost oko popisa stanovništva tiče toga što će ugroziti zdravlje građana koji će biti popisivani za vrijeme pandemije COVID-19; naglasio je da bi odlaganje popisa za 2022. bila racionalna odluka. Međutim, Simovski, direktor Državnog zavoda za statistiku, insistirao je na tome da će se tokom popisa primjenjivati anti-COVID protokoli. Smatra da u zemlji postoji velika potreba za pouzdanim podacima, posebno dok vlada izrađuje planove za buduće projekte obrazovanja i socijalnog razvoja.

- Naši podaci su problematični jer u 20 godina nije proveden popis stanovništva, iako smo pokušali popuniti praznine. Možete biti najbolji kuhar na svijetu, ipak, ako nemate prave sastojke, ne možete proizvesti ništa dobro , rekao je Simovski.

Važnost brojeva

Simovski vjeruje da su najproblematičniji skupovi podataka povezani sa brojem stanovnika u sjevernoj Makedoniji, jer je emigracija, posebno među mladima, porasla u posljednjih 20 godina.

- Proizvodimo podatke koji kažu da ima nešto više od dva miliona ljudi u zemlji, ali bojim se da će popis pokazati da je to mnogo, mnogo manje od ove brojke, rekao je Simovski.

Recep Ismail (Haktan) osnivač je Levice (Ljevica) - stranke koja je napravila iskorak na izborima u julu 2020. godine, osvojivši dva mjesta u parlamentu. Poznata po protivljenju članstvu zemlje u NATO, Levica se, također, protivi identificiranju bilo koje etničke pripadnosti na popisu.

Ismail, član makedonske turske zajednice, osjeća da registrat nacionalnosti neće donijeti ništa dobro. Kaže da bi se popis trebao usmjeriti na stvari poput obrazovanja, socijalnog statusa i vlasništva nad imovinom, te smatra da će podaci o etničkoj pripadnosti pomoći samo susjednim zemljama, kao i „unutrašnjem elementu“,  koji je neprijateljski raspoložen prema najboljim interesima makedonske države.

- Sigurni smo da bi etničke albanske političke stranke vršile svoj dvadeset godina dugi pritisak (kampanju) da 'albaniziraju' sve ostale muslimanske zajednice u zemlji, rekao je Ismail i dodao: „Također bismo mogli vidjeti porast nepostojeće bugarske manjine.“

Bugarska blokira kampanju za članstvo Sjeverne Makedonije u EU, a susjedi imaju napetosti povezane s njihovom historijom, kulturom i identitetom. Etnički Makedonci čine mali postotak bugarskog stanovništva, dok se posljednjih godina Bugarska potrudila da registruje manjinu unutar Sjeverne Makedonije, koju čine ljudi koji bi se izjasnili kao Bugari kako bi dobili pasoš EU.

Prema Ismailovom mišljenju, popis bi mogao doprinijeti „tribalizaciji“ politike u Sjevernoj Makedoniji.

Oliver Andonov, vanredni profesor na Univerzitetu Goce Delcev, također se plaši da će se rezultati popisa koristiti za dalje jačanje etničke političke mobilizacije u Sjevernoj Makedoniji.

- Ono što smo vidjeli su politički lideri koji su u ime prava zajednice stekli mnogo moći, bogatstva i drugih resursa. To je često dovodilo i do nekontroliranog utjecaja i korupcije, rekao je.

Prema njegovim riječima, Sjeverna Makedonija ne bi trebala bježati od saznanja stvarnog broja svog etničkog stanovništva, ali tim brojevima ne bi smjela pridavati toliku važnost.

Popisala bi se i dijaspora 

Još jedan razlog zašto se neki protive ovogodišnjem popisu stanovništva je taj što će postupak registracije uključivati i sjevernomakedonsku dijasporu. Na kraju procesa, oni koji imaju prebivalište u zemlji i oni koji žive u inostranstvu zajedno će činiti broj stanovništva zemlje. A kvote, prava i zastupljenost koju svaka zajednica dobije određivat će se tim kombiniranim brojevima.

U zemlji postoji percepcija da Albanci Sjeverne Makedonije imaju veći broj ljudi u dijaspori kao rezultat talasa migracija tokom proteklih decenija.

Proces samoregistracije za dijasporu započeo je 1. marta i trajat će do popisa stanovništva u septembru. Osobe koje su migrirale mogu se registrirati putem interneta putem web stranice Državnog zavoda za statistiku. Direktor Simovski rekao je da je interes za to veći nego što su očekivali. Do 11. maja broj prijavljenih iz inostranstva bio je 189.946. Ovo je prvi put da dijaspora ima pravo na samoregistraciju na makedonskom popisu ali opoziciona stranka VMRO-DPMNE se ne slaže i tvrdi da bi se taj proces mogao lako namjestiti. Državni zavod za statistiku osporava ove tvrdnje, ističući da proces samoregistracije ima uspostavljene zaštitne mehanizme i da je čitav postupak registracije u skladu s međunarodnim preporukama.

Na popisu stanovništva iz 2001. godine, Albanci su činili 20,04 posto Velikog Skoplja, što znači da su bili malo iznad praga koji im je pomogao da steknu prava poput službene upotrebe svog jezika.

Ali brojevi nisu važni samo za stjecanje prava, već i za njegovo zadržavanje.

Originalan tekst  na engleskoj jeziku za  Aljazeera.com  napisala je Fatjona Mejdini 

Tekst sa engleskog preveo Mirnes Baltić