Zubanović: "Mi smo svi živjeli Želju"

Hadis Zubanović, bivši nogometaš FK Željezničara, čovjek zbog kojeg svi pamte po 5. junu 1998. godine.  Taj dan, poznat po golu Zubanovića, navijači pamte kao Zubandan. Bio je to gol koji je promijenio mnogo toga, ali i sam život Hadisa Zubanovića. 

- Taj gol je napravio mi je sve ovo danas. Sve što se desilo iza toga je prelijepo. Napravi ti da jednostavno završiš karijeru a da nisi 'mrtav' nego si ostao ljudima u lijepom sjećanju. I sve ono što smo mi kao fudbaleri radili, a mnogo je muke svaki od nas podnio da bismo bili tamo bitni i igrali, taj jedan momenat nas je učinio, hvala Bogu i moju generaciju, a mene kroz taj gol, 'besmrtnim' u očima navijača, kazao je Zubanović.

Zubanović je tim golom donio FK Željezničaru, nakon dugo godina, titulu. 

- Do tog gola je bilo svega. Bilo je krvi do koljena. Ja sam ratno dijete, kada pričamo o fudbalu. Čitavu sam agresiju proveo u Sarajevu. Mogao sam izaći, nisam izašao. Bila mi je teška odluka ostaviti moju porodicu. Fudbalski sam plakao, da niko nije znao da sam plakao. Mi smo živjeli na tim nekim Ikar konzervama, nekim rižama, kanisterima vode od pet litara, pod granatama i onda redaš svu tu tugu i jad koji smo imali i te sale koje mi improvizujemo zahvaljujući ljudima kojih više nema poput Edina Spreče, Čiko Radović, Mišo Smajlović, Dino Đubuzović, pokojni Boro Bračuj, Zdenko Jelić. Mi smo ta generacija koja je zaista sačuvala klub, istakao je Zubanović. 

U svemu što su radili, istakao je Zubanović, bila je velika ljubav. 

- Bilo je nečega što je teško objasniti. Danas je to djeci teško objasniti iu ovom izobilju motivisati ih da nešto rade, iako imaju talente i sve preduvjete. Ja mislim da su imali uvjete da treniraju po šljaci ili betonu, da bi 90 posto njih odustalo od fudbala. Mi nismo odustali. Mi smo se borili a u jednom momentu su nas htjeli ugasiti. FK Željezničar je trebao biti ugašen, trebao biti fuzionisan, priča Zubanović.

A onda, dolazi mir...

- Dolazi taj dugo očekivani mir.  Mi krećemo da radimo, mi smo neuhranjeni. Sjećam se otišao sam na jedno od prvih gostovanja da igramo protiv "Zmaj od Bosne" dva dana.  Ljudi su nama dali devet golova. To je bilo iživljavanje. Oni su vodili 9:1 i trče da daju 10. Mi se vraćamo ko s fronta. Tamo Adis Helać leži, nekome nos pukao, onaj krvav. Mi smo dva dana putovali preko Igmana  Na doručku smo mazijali one stampije. Izbacili smo 'Zmaja od Bosne' 1999. Pobijedili smo ih 2:1 u Tuzli. Tada smo ih izbacili iz lige i tada su se ugasili, hvala Bogu. To je bila naša osveta. Nama ništa nije trebalo tada ali smo ih pobijedili smo  2:1. Ispali su iz lige i tada su ispadali dokle su mogli i ugasili se. I kažem neka su, zbog tog čina.

Dvije godine, 1996. i 1997. godinu tadašnji igrači FK Željezničar prolaze velike patnje. A onda dolazi i derbi sa FK Sarajevom i otvaranje Grbavice. 

- Mi smo se tu nešto borili i FK Sarajevo se vratilo sa turneje. Znaš kakvo je Sarajevo bilo u mojim očima, kao Real Madrid. Ja koristim Brut, oni koriste Kouros ili Blue Jeans. Ja uzmem šećera i vode i napravim frizuru, a oni imaju pravi gel.  Meni su oni bili ko space shuttle. Ta razlika u klasi je bila evidenta. I taj prvi derbi je sa naše strane bio mišićav ali mi smo više imali nekakav balans i sa godinama. Ko biva mi imamo nešto malo starijih igrača gdje se možemo pofightamo. I završili smo 1:1, miroljubivo, priča Zubanović.

Tih godina igrači FK Željezničara nisu imali novca, nisu imali uvjete kakve su neki drugi klubovi imali. 

- Mi smo se te dvije godine patili. Nismo imali novaca, skidali smo se u kontenjerima, nismo imali, kad je bio mir, da se kupamo. Plata u sarajevu je 2.000 KM a u Želji 250 KM. Mi smo svi živjeli Želju tih godina. Onda dolazi Kemo Kozarić, kao predsjednik, Ismet Hadzić, Mujezinović. Stvara se kritična masa gdje mi dobijamo vjetar u leđa. I onda dolazi ta godina gdje smo mi 11, gdje smo na polusezoni promijenili par igrača. Napravilo se tih 14/15 igrača kojisu iznijeli to. Mi smo 11. bili a na kraju smo kalkulisali hoćemo li biti drugi, treći ili četvrti da bi igrali na Koševu. Bili smo u toj situaciji da smo mogli kalkulisati. I mi izlazimo na utakmicu sa Bosnom i dobijemo ih 3:0, prisjetio se Zubanović. 

Uz ekipu koja je činila klub i vjetar u leđa koji su dobijali uspjeli su, kaže Zubanović, da se približe Sarajevu i naprave balans. 

- Digli smo se na viši nivo i ljudi su se počeli interesovati za nas. Imam osjećaj da smo napravili neku prekretnicu, dodao je sagovornik. 

Hadis Zbanović u emisiji "Top Gol by Baho", govorio je i o svom transferu u Sturm Graz, kod pokojnoj velikana Ivice Osima. No, u Sturm Grazu, Zubanović nikada nije zaigrao. 

- Trebao sam da idem u Sturm Graz, kod našeg sada pokojnog Ivice Osima. Ali eto, na moju žalost, Ivica Osim, kakav je bio velikan, imao je svoju neku specifiku razmišljanja. Ja nisam otišao u Sturm Graz zato što sam iz Bosne. Rekao je:'Nemoj da mi govore da sam doveo svog, pa da ga ja nešto guram'. To je bio jedini razlog. A za mene jedna od većih stvari koja mi se desila, mnogo mi je bilo žao. Sjećam se kada smo pobijedili utakmicu i došli u klub na Marijin dvoru, ja sam ušao u prostoriju gdje je on sjedio sa svojim prijateljima i na par metara od njega on je rekao:' Ja moram da ustanem da se pozdravim sa ovim dječakom'. Meni se noge odsjekle, priča Zubanović. 

Šta je to sve otkrio Hadis Zubanović, nekadašnji fudbaler FK Željezničara, pogledajet u videu: