Devet decenija Društva novosadskih filatelista: Čuvari historije i tradicije

Pošto ovaj vid komunikacije pripada prošlom milenijumu najviše članova novosadskog udruženja su ljudi poznije životne dobi, ali ima i mlađih koji su bijeg od sjedenja pred kompjuterom pronašli u filateliji

MAGAZIN 18.06.2023, 11:40
Devet decenija Društva novosadskih filatelista: Čuvari historije i tradicije
© AA

Društvo novosadskih filatelista obilježava ove godine devet decenija postojanja. U milenijumu u kojem tehnologija, društvene mreže i elektronski uređaji za komunikaciju potiskuju pisanu riječ zapisanu na razglednici ili papiru smeštenog u kovertu i s markicom poslatog čitaocu, ovo udruženje ne čuva samo stara pisma i poštanske markice, već i historijske artefakte vremena u kom su pisma bila uobičajen način komunikacije, a danas se to čini kao da pripada nekom davno prošlom vremenu.

Pošto ovaj vid komunikacije pripada prošlom milenijumu najviše članova novosadskog udruženja su ljudi poznije životne dobi, ali ima i mlađih koji su bijeg od sjedenja pred kompjuterom pronašli u filateliji. Predsjednik tog udruženja je prof. dr Filip Kulić, profesor na Fakultetu tehničkih nauka. Kako navodi, filatelija okuplja članove udruženja jednom nedeljno gdje razmijenjuju i poštanske marke i iskustva. Ima ih 50 i, kako ističe, lijepo funkcionišu. U tom svijetu svako pismo i poštanska marka ima svoju priču, pošiljaoca i primaoca. Mnoga su pisma prevalila hiljade kilometara sakupljajući poštanske pečate na turneji oko svijeta, pa i kolekcionari imaju o čemu da pričaju na tim susretima.

- Kad se nalazimo u klubu, priča se isključivo o filateliji ili nekim stvarima u kojima čovek može da uživa. Tamo su jako zanimljivi ljudi. To je kao neka oaza da se pobegne od svakodnevnih problema. Niko ne priča o bolestima, politici… nema tekućih problema. Susrećemo se redovno vikendom, a ne znamo čak ni ko se čime bavi. Na tim susretima svi smo filatelisti, rekao je za Anadoliju Filip Kulić.

Kako navodi većina članova Društva filatelista su ušli u svijet filatelije preko nekog svog starijeg ko se time bavio, ili su, kao djeca, bili u situaciji da im u kuću dolaze pisma, pa su marke bile interesantne. Svaka godina koja protekne donosi pismu i marki na kojoj je utisnut poštanski pečat dodatnu vrijednost. Pa tako i Društvo novosadskih filatelista i njegovi članovi dobijaju na vrijednosti zbog trajanja dugog devet decenija, mada podaci o novosadskim filatelistima sežu i dalje u historiju. Povodom tog jubileja izdata je personalizovana poštanska marka u art-deko stilu koji je vladao tridesetih godina prošlog vijeka, a odštampala je Pošta Srbije.

- Naše društvo baštini kulturnu istoriju Novog Sada. I ovih 90. godina je neka istorija Novog Sada. Tim povodom odštampali smo 400 maraka, napravili pečat koji je u pošti na Limanu mogao da se koristi samo 24. marta i slali pisma na razne adrese. Svako ko je hteo mogao je da svu poštu koju šalje žigoše, odnosno, da marka bude poništena ovim žigom. Posle toga je taj žig odnet u PTT muzej u Beogradu i on se tamo sad čuva, objašnjava proceduru Filip Kulić.

Dodaje da u odnosu na običnu poštansku marku, žigosana marka mnogo više vrijedi na pismu, da se vidi gdje je išla, da se vidi cijeli žig, datum, ako je bila preporučena pošiljka ili je pismo vraćeno. On navodi da je filatelija skupljanje poštanskih maraka, ali da se pod tim pojmom podrazumijeva i mnogo širi dijapazon koji se odnosi na pisma, poštansku historiju, organizovanje i učešće na izložbama... Te izložbe nisu samo pokaznog karaktera, jer okupljaju stručnjake iz oblasti filatelije, pa ukoliko ukoliko izlagači dobiju dobre ocjene stručnjaka, njihove kolekcije mogu da vrijede i više hiljada eura. Tu se nalaze ne samo marke, već i kolekcije pisama pojedinih ljudi koje također imaju i historijsku vrijednost.

Filatelisti širom svijeta imaju svoje krugove za dopisivanje, pa tako „na turneje“ šalju pisma koja prolaze više zemalja, kontinenata, a često su povezane i sa određenom tematikom, poput fudbala ili globalno važnih događaja koji završe kao sličica na poštanskoj marki. Uz pomoć društvenih mreža se povezuju i šalju jedni drugima pisma. Tako rade i Novosađani.

- Generišem formular za razmenu. I 25. decembra 2022. poslao sam pismo u Indiju. Primalac je to dobio, ocenio je moje pismo. Onda je on poslao meni nazad pismo, koje sam dobio i ocenio, a zatim ga poslao drugaru u Nemačku, koji je to ocenio i vratio mi nazad. Znači, ovaj papir je išao iz Srbije u Indiju, iz Indije nazad u Srbiju, iz Srbije u Nemačku, iz Nemačke nazad ovamo. Najbolje je kada ne stavim sebe u sredinu, nego, na primer, iz Indije ode u Maroko, iz Maroka u Kanadu, ili u Novi Zeland, pa mi se vrati nazad, navodi Kulić.

Pokazuje pisma koja su mu nedavno stigla iz Hondurasa, pa iz Maroka, Indonezije. Neka još nije stigao ni da otvori. Na njima su različite poštanske marke koje za kolekcionare koji skupljaju na određene teme predstavljaju filatelističko blago: nacionalni simboli, sport, praznici…

- Nije nešto posebno dobiti pismo iz Češke ili Mađarske, ali iz Hondurasa ili Gvatemale, Naurua, tih dalekih zemalja, pa još sa njihovom tematikom je zaista zanimljivo. Ali imamo problem jer nam jako puno pisama nestaje, pogotovo kada su obična pisma u pitanju. Tako se desio da je na nedavnom susretu kolekcionara jedan naš član kupio svoje pismo poslato na njegovu adresu iz Nemačke sa nekoliko lepih maraka, sa pečatom ’neisporučeno pismo’. Očigledno da je neko u tom poštanskom lancu ’maznuo’ to pismo i prodao kolekcionarima. Dešava se da sa pisma neko skine lepu marku, pa ona ne stigne do primaoca. Evo, ja sam od decembra prošle godine do februara ove godine poslao četrdeset cirkularnih pisama i mislim da mi se desetak do sada vratilo. Negde nestanu pisma, a negde i ljudi. Ili umru ili se presele na druge adrese, navodi Kulić.

Za sebe smatra da je poluamater u ovoj oblasti iako se u filateliji obreo još od djetinjstva zahvaljujući svojoj baki iz Subotice koja mu je, za rođendane, u želji da mu daruje nešto što će imati trajnu vrijednost, počela poklanjati albume sa poštanskim markama. Baka je bila u pravu jer se, i nakon više decenija, u njegovom vlasništvu i danas nalaze ti albumi.

- To je kartonski list sa odštampanim crno-belim slikama maraka i preko toga folija sa džepovima da se marke ubace. Svake godine, izađe 5-6 listova, marke se kupuju kako izlaze i na kraju ubacuješ, navodi Filip Kulić.

Baka je odlučila da mu kompletira seriju jugoslovenskih markica od 1968., njegove godine rođenja, pa dok je ona živa. Posljednji album od svoje bake dobio je 1992. godine, a sa tim je prestao i njegov filatelistički hobi kome se vratio prije desetak godina, kada je kolekciju poštanskih maraka sa temom „Jugoslavija“ htio da zaokruži od početka do kraja. Ali je 2014. godine riješio da tu svoju kolekcionarsku strast podijeli s drugima pa se 2014. godine učlanio u Društvo novosadskih filatelista.

- Ja sam, u stvari, hteo taj bakin životni projekat da nastavim, pa pošto je ona je meni kupila albume do ’68. ja ću onda zaokružiti celu socijalističku Jugoslaviju od 1945. do danas. I to sam sve kompletirao, ističe Kulić.

Filatellija nije jedina pasija profesora Kulića, jer u svom „fundusu“ ima veliku kolekciju stripova, fudbalskih albuma i sličica, te kolekciju znački. On dodaje da filatelija nije posebno skup hobi, izuzev za kolekcionare koji skupljaju neke raritetne kolekcije.

- Ja sam, na primer, hteo da kompletiram celu kolekciju SFRJ, znači, od 1945. do danas. Danas izlazi nekih 50-ak maraka godišnje, a onda je izlazilo 20 - 30 maraka godišnje, pa puta 40 godina. Dakle to je kolekcija od preko 1.000 maraka. Ima svega par serija koje su malo skuplje, za koje treba da se izdvoji 20-50 evra po komadu. One imaju atest i puncu. Za „Esperanticu“, čak nije ni potrebna punca. Godine 1953. bio je kongres esperantista u Srbiji i povodom toga su izdate dve marke – jedna obična i jedna avionska. E, ta avionska je bila jako dugo vremena najskuplja marka te nove Jugoslavije. A maraka s početka filatelije u Srbiji ima malo sačuvano i originali koštaju par hiljada evra, ukazuje Kulić.

Sada postoje kriptomarke koje su mnogo skupe, ima QR kod i ne mogu da se falsifikuju.

- Sada postoji digitalna umetnost, blokčejn tehnologija umetnosti, kada napraviš digitalnu sliku da je overiš i zaštitiš svojim digitalnim potpisom. Sada sve polako prelazi u digitalnu formu. Ali neće filatelija nestati. Malo će se promeniti. I štampane knjige će ostati, uprkos digitalnoj formi, uvjeren je Kulić.

komentari (0)