Lea Leleta, autorica slikovnice "Lea i njen dijabetes": "Cilj mi je bio ohrabriti djecu"

Lei Leleti dijagnosticiran je dijabetes u njenoj drugoj godini. Uz podršku roditelja i sestara kroz život je hrabro koračala od Holandije gdje je živjela do 12 godine života pa do BiH, gdje nastavlja svoju priču o dijabetesu. Lea Leleta je prije nekoliko dana diplomirala na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu na Odsjeku za vizuelnu umjetnost i komunikacije, a za svoj završni rad napravila je slikovnicu "Lea i njen dijabetes".

Priča o slikovnici, priča nam Lea, počela je na drugoj godini studija, kada joj je profesor rekao da njen diplomski rad treba predstavljati nju i da treba biti tema o kojoj mnogo zna.

- Dugo sam razmišljala i u jednom trenutku sam odustala od te ideje. Pomislila sam da će, možda, društvo generalno reći da je to sve ono što ja jesam. Tada sam se bila uplašila jer to  zapravo nije sve ono što ja jesam, to je samo jedno stanje sa kojim ja živim i to je dio mene. Ali kada sam stavila na papir sve pozitivne i negativne strane shvatila sam da bi ova slikovnica mogla imati mnogo više benefita  i da bi zaista mogla da pomogne djeci, priča Lea Leleta, autorica slikovnice.

Također, dodaje da je u svojoj slikovnici izbjegavala medicinske pojmove i mnogo negativnih strana od kojih bi se djeca, pričam ona, uplašila ali i ne bi pročitala ono što je napisano u njenom radu.

- Odlučila sam da će ta ličnost u knjizi, što je ustvari Lea, da ispriča šta je to dijabetes. Ona je to ispričala na način kako je ona naučila. Na početku je to kao meni su moji roditelji rekli da imam dijabetes, a šta je to? Onda kada okrenete list na svakom listu ilustracije prate tekst. Tako da su ilustracije ono što bi dijete trebalo privući da pogleda zbog boja a onda i kratki tekst, ništa previše da ne bi bilo preopterećenje, pojašnjava sagovornica Balkan News-a.

Kroz slikovnicu Lea je ukratko pojasnila šta je dijabetes, koji su to znakovi niskog i visokog šećera a onda je dodala i situacije kojima će pokazati djeci da oni nisu sami u toj borbi.

- Spomenula sam i da se i ja osjećam tužno, koliko god ja objašnjavam da je sve to normalno, da je sve to oke. Pojasnila sam da se i meni zna desiti da budem i tužna i ljuta i neraspoložena i da mi je krivo što je to tako. I onda sam spomenula to da mi je sestra uvijek govorila da sam ja posebna pa sam nacrala nju kao čarobnjak i kako one nazivaju moje te iglice kao čarobne iglice. Smatram da tako mogu da ta djeca kada to čitaju pomisle 'pa to imam i ja, to sam i ja'. Tako da je to bio moj cilj, čisto da ih ohrabrim malo, govori Lea.

Elmina Muhić